“VJEROJATNO su vam poznate Isusove ohrabrujuće riječi da će ‘krotki naslijediti Zemlju’. No s obzirom na sve što ljudi čine jedni drugima i Zemlji, mislite li da će krotki uopće imati što naslijediti?” (Matej 5:5; Psalam 37:11).

Tim je pitanjem Myriam, koja je Jehovin svjedok, započela s jednim čovjekom razgovor o Bibliji. Čovjek je odgovorio da će Zemlja, ako je to Isus obećao, sigurno biti vrijedno nasljedstvo, a ne uništena ili neprikladna za život.

Bio je to doista optimističan odgovor. No imamo li temelja za takav optimizam? Imamo, jer Biblija daje snažne razloge za vjerovanje da će se Isusovo obećanje ispuniti. Zapravo, ispunjenje tog obećanja usko je povezano s Božjim naumom za ljude i Zemlju. A možemo biti sigurni da će Bog učiniti ono što naumi (Izaija 55:11). Dakle, kakav je naum za čovječanstvo Bog imao u početku i kako će se on ostvariti?

Jehova Bog stvorio je Zemlju s određenom svrhom. “Ovako veli Jehova, koji je stvorio nebo, Bog, koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio na prazno, nego je načinio da se na njoj nastava: ja sam Jehova, i nema drugoga” (Izaija 45:18). Dakle, Zemlja je stvorena da bi ljudi na njoj živjeli. Osim toga, Božji je naum da Zemlja čovječanstvu zauvijek bude dom. “Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti na vijek vijeka” (Psalam 104:5; 119:90).

Iz zadatka koji je Bog dao prvom ljudskom paru jasno se vidi što je njegov naum sa Zemljom. Jehova je Adamu i Evi rekao: “Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji” (1. Mojsijeva 1:28). Zemlja, koju je Bog povjerio Adamu i Evi, trebala je za njih i njihovu djecu biti vječni dom. Mnogo stoljeća kasnije psalmist je izjavio: “Nebo je nebo Jehovino, a zemlju je dao sinovima čovječjim” (Psalam 115:16).

 Da bi se ostvarila ta divna mogućnost, Adam, Eva i njihovo potomstvo morali su svatko za sebe prihvatiti Jehovu Boga, Stvoritelja i Davatelja Života, kao svog Vladara te ga spremno slušati. Jehova je to posve jasno dao do znanja kad je prvom čovjeku zapovjedio: “Jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš” (1. Mojsijeva 2:16, 17). Da bi nastavili živjeti u edenskom vrtu, Adam i Eva morali su slušati tu jednostavnu i jasnu zapovijed. Time bi pokazali zahvalnost za sve što je njihov nebeski Otac učinio za njih.

Kada su Adam i Eva namjerno odbili poslušati Boga i prekršili zapovijed koju im je dao, oni su zapravo okrenuli leđa onome od kojega je potjecalo sve što su imali (1. Mojsijeva 3:6). Ne samo da su izgubili predivan rajski dom nego su i svom potomstvu oduzeli mogućnost da žive u njemu (Rimljanima 5:12). Je li neposlušnost prvog ljudskog para omela naum koji je Bog imao kad je stvarao Zemlju?

Bog je preko svog proroka Malahije rekao: “Ja Jehova ne mijenjam se” (Malahija 3:6). Francuski bibličar L. Fillion kaže da je ta izjava usko povezana s ispunjenjem Božjih obećanja. “Jehova je mogao uništiti svoj buntovni narod”, napisao je Fillion, “no budući da se ne predomišlja kad nešto obeća, on će usprkos svemu biti vjeran obećanjima koja je nekad dao.” Bog ne zaboravlja svoja obećanja, bilo da ih je dao pojedincu, narodu ili cijelom čovječanstvu, već ih ispunjava u vrijeme koje on odredi. “Pamti u vijek savez svoj, riječ, koju je dao na tisuću koljena” (Psalam 105:8).

No kako možemo biti sigurni da Jehova nije promijenio svoj prvobitni naum sa Zemljom? U to možemo biti sigurni zato što cijela Božja nadahnuta Riječ, Biblija, govori o njegovom naumu da Zemlju da ljudima koji su mu poslušni (Psalam 25:13; 37:9, 22, 29, 34). Osim toga, Biblija govori da će oni koje Jehova blagoslovi živjeti u sigurnosti, sjediti “svaki pod  svojom vinovom lozom i pod smokvom” i “neće biti nikoga da ih plaši” (Mihej 4:4; Ezehijel 34:28). Oni koje Jehova izabere ‘gradit će kuće i stanovati u njima, sadit će vinograde i jesti rod njihov’. Čak će i s divljim životinjama živjeti u miru (Izaija 11:6-9; 65:21, 25).

Biblija na još jedan način govori o Božjim obećanjima. Za vladavine kralja Salamuna izraelski je narod živio u miru i blagostanju. Pod njegovom vlašću “življahu Juda i Izrael bez straha, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana do Bersabeje, svega vijeka Salamunova” (1. Kraljevima 4:25). Biblija kaže da je Isus “nešto više od Salamuna”, a psalmist je o njegovoj vladavini proročanski izjavio: “Procvjetaće u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teče mjeseca.” U to vrijeme “biće pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelijaće se klasje njezino” (Luka 11:31; Psalam 72:7, 16).

Budući da Jehova Bog uvijek ispunjava svoja obećanja, on ljudima neće samo dati nasljedstvo koje im je obećao već će mu vratiti i svu nekadašnju ljepotu. U Otkrivenju 21:4 Božja Riječ kaže da će u obećanom novom svijetu Bog ‘obrisati svaku suzu s očiju ljudi, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli’. Bit će to raj u punom smislu riječi (Luka 23:43).

Pretvaranje Zemlje u raj provodit će Kraljevstvo koje vlada s neba i čiji je kralj Isus Krist (Matej 6:9, 10). To će Kraljevstvo prvo ‘uništiti one koji uništavaju Zemlju’ (Otkrivenje 11:18; Danijel 2:44). Potom će Isus Krist kao “knez mira” ispuniti ove proročanske riječi: “Bez kraja će rasti vlast i mir” (Izaija 9:6, 7). Pod tim će Kraljevstvom milijuni ljudi, uključujući i one koji putem uskrsnuća budu vraćeni u život, imati priliku da naslijede Zemlju (Ivan 5:28, 29; Djela apostolska 24:15).

Tko će uživati u tom predivnom nasljedstvu? Razmisli o Isusovim riječima: “Sretni  su oni koji su blage ćudi, jer će naslijediti zemlju” (Matej 5:5). Što znači biti blage ćudi, ili krotak? Riječi “krotak” i “blag” prema definiciji mogu označavati osobu koja je mila, popustljiva, dobroćudna, čak i stidljiva. Međutim, izvorna grčka riječ koja je tu upotrijebljena znači mnogo više. U djelu New Testament Wordbook autora Williama Barclaya stoji da u toj riječi ‘ima mnogo nježnosti, ali iza nje stoji čelična snaga’. Ona označava stavove i osjećaje koji nekoj osobi omogućuju da podnese uvredu bez ljutnje ili želje da uzvrati istom mjerom, i to zato što je u dobrom odnosu s Bogom. Taj odnos njen je izvor snage (Izaija 12:2; Filipljanima 4:13).

Krotka osoba ponizno prihvaća Božja načela u svakom području svog života. Ona ne pokušava uporno provoditi svoje zamisli ili zamisli drugih ljudi. Osim toga, ona se da poučiti i spremno prihvaća Jehovinu pouku. Psalmist David napisao je o Jehovi: “Upućuje krotke istini, uči krotke hoditi putem njegovim” (Psalam 25:9; Priče Salamunove 3:5, 6).

Hoćeš li biti među ‘krotkima’ koji će naslijediti Zemlju? Ako upoznaš Jehovu i njegovu volju marljivo proučavajući njegovu Riječ te primjenjuješ ono što učiš, i ti možeš imati nadu da ćeš naslijediti zemaljski raj i vječno živjeti u njemu (Ivan 17:3).