Kad je Isus svojim sljedbenicima rekao da ‘posuđuju bez kamata, ne nadajući se ničemu zauzvrat’, je li mislio da ne trebaju tražiti da im se vrati ni glavnicu?

Isusove riječi zapisane u Luki 6:35 najbolje se može razumjeti ako se prisjetimo Mojsijevog zakona. Bog je u njemu zapovjedio Izraelcima da daju zajam bez kamata drugim Izraelcima koji su ostali bez novca i trebaju pomoć (2. Mojsijeva 22:25; 3. Mojsijeva 25:35-37; Matej 5:42). Ti zajmovi nisu se davali u poslovne svrhe, da bi netko ostvario profit. Umjesto toga, zajmove bez kamata davalo se kako bi se lakše podnijelo siromaštvo ili neku nedaću. Na koncu, bilo bi krajnje bezosjećajno zarađivati na tuđoj nevolji. Pa ipak, onaj tko je dao zajam imao je pravo dobiti nazad glavnicu, a ponekad bi uzeo i zalog (nešto što jamči povrat posuđenog novca) (5. Mojsijeva 15:7, 8, NS).

Iako je Isus podržao Mojsijev zakon, otišao je korak dalje kad je rekao da se onaj tko pruža pomoć ne treba nadati “ničemu zauzvrat”. Poput Izraelaca, kršćani ponekad dožive ekonomski krah ili zbog drugih okolnosti ostanu u neimaštini, bez ičega. Ako kršćanski brat koji je u takvoj nezavidnoj situaciji traži novčanu pomoć, bilo bi lijepo pomoći mu, zar ne? Istinska ljubav potiče sukršćanina da pomogne bratu koji nije svojom krivicom upao u ozbiljne financijske probleme (Priče Salamunove 3:27). Možda tom siromašnom bratu može pokloniti nešto novca iako ta svota može biti manja od one koju bi mu mogao posuditi (Psalam 37:21).

U prvom stoljeću n. e. apostol Pavao i Barnaba dobili su zadatak da novac od kršćana iz Male Azije odnesu braći u Judeji, jer je tamo vladala glad (Djela apostolska 11:28-30). Slično tome, i danas kad dođe do katastrofa kršćani često daruju određene stvari svojoj braći koja su u nevolji. Tako ujedno daju dobro svjedočanstvo drugima (Matej 5:16). Naravno, u obzir treba uzeti stav i situaciju onoga tko traži pomoć. Zašto je u nevolji? Vrijedno je zapaziti Pavlove riječi: “Ako tko ne želi raditi, neka i ne jede” (2. Solunjanima 3:10).

Ako brat koji traži zajam nije u velikoj oskudici, nego želi privremenu pomoć da bi se oporavio nakon nekog financijskog gubitka, može mu se dati zajam bez kamata. U tom se slučaju davanjem zajma koji se mora u potpunosti vratiti ne bi postupilo suprotno Isusovim riječima iz Luke 6:35. Potrebno je sastaviti ugovor, a onaj tko uzima zajam treba učiniti sve što može kako bi ga vratio u dogovorenom roku. Da, onoga tko je posudio novac kršćanska ljubav treba potaknuti da ga vrati, jednako kao što je nekoga potakla da mu ga posudi.

Osoba koja želi dati zajam (ili pokloniti novac) treba misliti i na svoju obitelj. Naprimjer, hoće li zbog toga teže zbrinjavati njene potrebe, čemu prema Bibliji treba dati prednost? (2. Korinćanima 8:12; 1. Timoteju 5:8). Sve u svemu, kršćani su spremni pokazivati ljubav jedni drugima na praktične načine koji su u skladu s biblijskim načelima (Jakov 1:27; 1. Ivanova 3:18; 4:7-11).