1. Koju je zanimljivu zapovijed Bog dao Abrahamu?

VOLIŠ li otići u prirodu, možda poći na izlet automobilom preko vikenda? Drugima je draže ići biciklom jer su tako fizički aktivniji i mogu mirnije razgledavati krajolik. Treći pak žele što bolje upoznati neki kraj i uživati u njemu, pa se odluče za pješačenje. Takvi izleti obično kratko traju. No zamisli kako se Abraham osjećao nakon što mu je Bog rekao: ‘Ustani, i prođi tu zemlju u dužinu i u širinu; jer ću je tebi dati’! (1. Mojsijeva 13:17).

2. Kamo je Abraham otišao iz Egipta?

² Osvrnimo se na to kada su izrečene te riječi. Abraham je sa svojom ženom i drugima boravio u Egiptu. Iz 13. poglavlja Prve Mojsijeve saznajemo da su napustili Egipat i sa svojim stadima krenuli prema Negebu. Abraham je potom iz Negeba ‘otišao sve do Betela’. Kad se pojavio problem između njegovih pastira i pastira njegovog nećaka Lota i postalo očito da moraju na različitim mjestima pasti stoku, Abraham je velikodušno dao Lotu da prvi bira kamo će otići. Lot je izabrao “ravnicu Jordansku”, bujnu zelenu dolinu koja je bila “kao vrt Jehovin”, i s vremenom se nastanio u Sodomi. Bog je rekao Abrahamu: “Podigni sada oči svoje, pa pogledaj s mjesta gdje si na sjever i na jug i na istok i na zapad.” Abraham je očito s jedne uzvisine kraj Betela mogao vidjeti druge dijelove te zemlje. Pa ipak, to nije bilo sve. Bog mu je rekao da ‘prođe tu zemlju’ i upozna se s njenim prirodnim ljepotama i predjelima.

3. Zašto nije uvijek lako predočiti si Abrahamova putovanja?

³ Bez obzira na to u kojoj je mjeri Abraham obišao Obećanu zemlju prije nego što  je došao do Hebrona, sigurno ju je poznavao bolje nego većina nas. Razmislimo o mjestima iz spomenutog izvještaja — Negeb, Betel, Jordanska dolina, Sodoma i Hebron. Je li ti teško predočiti si gdje se nalaze? Mnogima to nije lako jer su samo rijetki pripadnici Jehovinog naroda posjetili mjesta o kojima čitaju u Bibliji i proputovali tu zemlju uzduž i poprijeko. Pa ipak, imamo razloga sa zanimanjem upoznati mjesta koja se spominje u Bibliji. Zašto?

4, 5. (a) Kako se Priče Salamunove 18:15 može primijeniti na stjecanje znanja o biblijskim zemljama, i zašto je razumijevanje važno? (b) Što se spominje u 2. poglavlju Sofonije?

⁴ Božja Riječ kaže: “Srce razumna čovjeka dobavlja znanje, i uho mudrih traži znanje” (Priče Salamunove 18:15). Postoji mnogo toga o čemu se može stjecati znanje, no najvažnija je točna spoznaja o Jehovi Bogu i njegovim postupcima. Dakako, u njenom nam stjecanju najviše pomaže ono što čitamo u Bibliji (2. Timoteju 3:16). Osim znanja važno je steći i razumijevanje, koje dobivamo ako proniknemo u smisao, shvatimo ili prosudimo kako su neki dijelovi povezani međusobno i kako se odnose na neku cjelinu. To vrijedi i za činjenice o mjestima spomenutim u Bibliji. Naprimjer, većina nas zna gdje je Egipat, no shvaćamo li što je sve uključeno u to da je Abraham otišao iz Egipta u Negeb, pa u Betel, pa u Hebron? Razumiješ li kako su oni međusobno povezani?

⁵ Ili si možda čitajući Bibliju došao do 2. poglavlja Sofonije. U njemu se spominju imena mnogih gradova, naroda i zemalja.  Gaza, Aškelon, Ašdod, Ekron, Sodoma, Niniva, zatim Kanaan, Moab, Amon i Asirija spomenuti su u tom jednom poglavlju. Jesi li si uspio predočiti gdje su ta mjesta u kojima su živjeli stvarni ljudi, ljudi koji su sudjelovali u ispunjenju proročanstva koje je dao Bog?

6. Zašto su neki kršćani počeli koristiti zemljopisne karte? (Vidi okvir.)

⁶ Mnogima koji istražuju Božju Riječ uvelike su pomogle karte biblijskih zemalja. Oni ih ne koriste zato što ih zemljopisne karte oduševljavaju, nego zato što znaju da će pomoću njih još bolje upoznati Božju Riječ. Karte im mogu pomoći i da steknu veće razumijevanje jer vide kako je ono što već znaju povezano s nekim drugim mislima. Dok budemo obrađivali neke primjere, sigurno ćeš također produbiti svoju zahvalnost prema Jehovi i steći veći uvid u izvještaje iz njegove Riječi. (Vidi okvir na 14. stranici.)

7, 8. (a) Koji je zapanjujući pothvat Samson učinio u Gazi? (b) Koja činjenica Samsonov pothvat čini još značajnijim? (c) Kako nam pomaže to što znamo i bolje razumijemo ovaj izvještaj o Samsonu?

⁷ U Sucima 16:2 piše da je sudac Samson bio u gradu Gazi. Budući da se Gazu danas često spominje u vijestima, možda otprilike znaš gdje se Samson tada nalazio — na području Filisteje, blizu obale Sredozemnog mora [11]. Pogledaj što stoji u Sucima 16:3: “Samson spavavši do ponoći usta u ponoći, i ščepa vrata gradska s oba dovratka i iščupa ih s prijevornicom zajedno, i metnu ih na ramena i odnese navrh gore koja je prema Hebronu.”

⁸ Vrata i dovratnici utvrde kakva je bila Gaza sigurno su bili veliki i teški. Zamisli da ih probaš nositi! Samson ih je zaista nosio. No kamo ih je odnio i kakav je bio taj put? Gaza je smještena blizu obale, otprilike u razini mora [15]. Međutim, Hebron se nalazi na istoku, na nadmorskoj visini od 900 metara. Kakav je to samo bio uspon! Iako nam nije poznata točna lokacija “gore koja je prema Hebronu”, on je od Gaze udaljen oko 60 kilometara i usto se nalazi na brdu! Sad kad znamo koliku je udaljenost Samson prošao, zar njegov pothvat ne dobiva još više na važnosti? Osim toga, prisjeti se da je Samson uspio učiniti takvo što jer “duh Jehovin siđe na nj” (Suci 14:6, 19; 15:14). Kao kršćani, mi danas ne očekujemo da nam Božji duh da izvanrednu fizičku snagu. Pa ipak, isti taj moćni duh može nam pomoći da steknemo veće razumijevanje dubokih duhovnih stvari i da ‘ojačamo svog unutarnjeg čovjeka’ (1. Korinćanima 2:10-16; 13:8; Efežanima 3:16; Kološanima 1:9, 10). Da, bolje razumijevanje izvještaja o Samsonu pomaže nam da se još više uvjerimo u to da nam Božji duh može pomoći.

9, 10. (a) Što je bilo uključeno u Gedeonovu pobjedu nad Madijancima? (b) Kako nam ovaj izvještaj postaje značajniji ako poznajemo geografski položaj mjesta koja se u njemu spominju?

 ⁹ Gedeonova pobjeda nad Madijancima još je jedan izvještaj koji pokazuje koliko je dobro poznavati udaljenost između određenih mjesta. Većina onih koji čitaju Bibliju zna da su sudac Gedeon i njegovih 300 vojnika pobijedili udruženu vojsku od 135 000 vojnika, koju su činili Madijanci, Amalečani i drugi narodi koji su bili utaboreni u Jezreelskoj dolini, blizu brda Mora [18]. Gedeonovi ljudi zapuhali su u rogove, razbili ćupove, uhvatili baklje i uzviknuli: “Mač Jehovin i Gedeonov.” To je zbunilo i uplašilo neprijatelje, pa su počeli napadati jedni druge (Suci 6:33; 7:1-22). Je li taj brzi napad pod okriljem noći bio sve što je učinio? Pročitaj daljnje retke 7. i 8. poglavlja knjige o Sucima. Vidjet ćeš da je Gedeon nastavio s borbom. Od mnogih spomenutih mjesta, lokaciju nekih ne može se odrediti po mjestima za koja danas znamo, pa se možda ne pojavljuju na biblijskim kartama. Ipak, znamo gdje se nalazi dovoljan broj njih, pa možemo pratiti Gedeonove pothvate.

¹⁰ U potjeri za preostalim vojnicima tih udruženih snaga Gedeon je stigao do Bet-Šite, a potom otišao na jug do Abel-Mehole, koja je bila blizu Jordana (Suci 7:22-25). U izvještaju stoji: ‘Gedeon je došao na Jordan i prešao ga, on i tri stotine ljudi s njim. Bili su umorni, ali nastavili su s potjerom.’ Kad su prešli tu rijeku, Izraelci su progonili svoje neprijatelje prema jugu do Sukota i Penuela, blizu rijeke Jaboka, a onda uzbrdo do Jogbehe (u blizini današnjeg Ammana, u Jordanu). To znači da su tokom potjere i borbe prešli oko 80 kilometara. Gedeon je zarobio i pogubio dva madijanska kralja, a potom se vratio u svoj grad Ofru, blizu mjesta gdje je počela borba (Suci 8:4-12, NS; 21-27). Očito je da je Gedeonov pothvat uključivao puno više od par minuta puhanja u rogove, mahanja bakljama i uzvikivanja. A razmisli kako sljedeće riječi o vjernim ljudima poprimaju veće značenje: ‘Ponestat će mi vremena ako počnem pričati o Gedeonu i ostalim ljudima koji su u slabosti dobili snagu, postali smioni u ratu’ (Hebrejima 11:32-34). I kršćani se mogu fizički umoriti, no nije li unatoč tome važno nastaviti vršiti Božju volju? (2. Korinćanima 4:1, 16; Galaćanima 6:9).

11. Kuda su Izraelci išli prije i nakon što su došli u Kadeš?

¹¹ U kartama s biblijskim zemljama može se naći lokacije određenih mjesta, no mogu li karte otkriti o čemu ljudi razmišljaju? Uzmimo za primjer Izraelce koji su išli od gore Sinaja prema Obećanoj zemlji. Nekoliko su se puta zaustavili, a na koncu su došli do Kadeša (odnosno Kadeš-Barnee) [9]. U 5. Mojsijevoj 1:2 kaže se da je to putovanje trajalo 11 dana, a prešli su oko 270 kilometara. Mojsije je odatle poslao 12 uhoda u Obećanu zemlju (4. Mojsijeva 10:12, 33; 11:34, 35; 12:16; 13:1-3, 25, 26). Uhode su otišle na sjever do Negeba. Vjerojatno su prošli Beer-Šebu, pa Hebron i došli do najsjevernijih granica Obećane zemlje (4. Mojsijeva 13:21-24, St). Zato što su povjerovali negativnom izvještaju desetorice uhoda, Izraelci su 40 godina lutali pustinjom (4. Mojsijeva 14:1-34). Što to otkriva o njihovoj vjeri i povjerenju u Jehovu? (5. Mojsijeva 1:19-33; Psalam 78:22, 32-43; Juda 5).

12. Što možemo zaključiti o vjeri Izraelaca, i zašto o tome trebamo razmisliti?

¹² Razmislimo o tome uzimajući u obzir zemljopisne informacije. Da su Izraelci pokazali vjeru i poslušali savjet Jozue i Kaleba, bi li morali dugo putovati da dođu do Obećane zemlje? Kadeš je bio oko 16 kilometara udaljen od Beer-Lahaj-Roja, blizu kojeg su živjeli Izak i Rebeka [7]. A od Beer-Šebe, koju se navodi kao grad na samom jugu Obećane zemlje, Kadeš je bio udaljen manje od 95 kilometara (1. Mojsijeva 24:62; 25:11; St; 2. Samuelova 3:10). Kad su iz Egipta otišli do gore Sinaja i potom prešli 270 kilometara te stigli do Kadeša, bili su takoreći na pragu Obećane zemlje. I mi smo na samom ulazu u obećani zemaljski Raj. Što iz svega ovoga učimo? Apostol Pavao je u povezanosti sa situacijom u kojoj su se našli Izraelci dao ovaj savjet: “Dajmo dakle sve od sebe da uđemo  u taj počinak, da ne bi tko pao po onom istom primjeru neposlušnosti” (Hebrejima 3:16–4:11).

13, 14. (a) U kojoj su situaciji Gibeonjani učinili odlučan korak? (b) Što pokazuje kakav su stav imali Gibeonjani, i koju pouku iz toga izvlačimo?

¹³ Potpuno drugačiji stav — pouzdanje u to da će Bog izvršiti svoju volju — očit je iz biblijskog izvještaja o Gibeonjanima. Nakon što je Jozua s Izraelcima prešao Jordan i došao u zemlju koju je Bog obećao Abrahamovoj obitelji, došlo je vrijeme da istjeraju Kanaance (5. Mojsijeva 7:1-3). Isto je trebalo zadesiti i Gibeonjane. Izraelci su osvojili Jerihon i Aj te se utaborili blizu Gilgala. Gibeonjani nisu željeli umrijeti kao Kanaanci, koji su bili prokleti, pa su poslali glasnike Jozui u Gilgal. Pretvarali su se da nisu iz kanaanskog područja da bi sklopili savez s Hebrejima.

¹⁴ Ti su glasnici rekli: ‘Iz vrlo daleke zemlje dođoše sluge tvoje u ime Jehove Boga tvojega’ (Jozua 9:3-9). Po odjeći i hrani dalo se zaključiti da dolaze izdaleka, no Gibeon je od Gilgala zapravo bio udaljen oko 30 kilometara [19]. Uvjereni da govore istinu, Jozua i poglavari sklopili su savez s Gibeonom i okolnim gradovima koji su s njim bili povezani. Jesu li se Gibeonjani poslužili tom prijevarom samo zato da izbjegnu smrt? Nipošto. Bio je to odraz njihove želje da steknu naklonost izraelskog Boga. Jehova je dozvolio da Gibeonjani “sijeku drva i nose vodu zboru i za oltar Jehovin”, da skupljaju drva za vatru na žrtvenom oltaru (Jozua 9:11-27). Oni su spremno i ponizno obavljali te poslove u Jehovinoj službi. Vjerojatno su neki od njih bili među netinima koji su se vratili iz Babilona i služili na obnovi hrama (Ezra 2:1, 2, 43-54; 8:20). Njihov stav možemo oponašati tako da se trudimo ostati u miru s Bogom i da u njegovoj službi spremno obavljamo i poslove koje se inače ne cijeni.

15. Zašto nas zanima položaj određenih predjela spomenutih u Kršćanskim grčkim pismima?

¹⁵ I u izvještajima iz Kršćanskih grčkih pisama spominju se predjeli biblijskih zemalja, naprimjer kad se govori o putovanjima i službi Isusa i apostola Pavla (Marko 1:38; 7:24, 31; 10:1; Luka 8:1; 13:22; 2. Korinćanima 11:25, 26). Prilikom razmatranja izvještaja koje ćemo navesti probaj zamisliti koliki se put moralo proći.

16. Kako su kršćani iz Bereje pokazali da cijene Pavla?

 ¹⁶ Na svom drugom misionarskom putovanju (na karti označeno ljubičastom linijom) Pavao je stigao u Filipe, grad koji se nalazio na području današnje Grčke [33]. Tamo je zbog propovijedanja bio zatvoren, a potom oslobođen te je krenuo u Solun (Djela apostolska 16:6–17:1). Kad su Židovi ondje izazvali pobunu, braća iz Soluna rekla su Pavlu da ode u Bereju, koja je bila udaljena oko 65 kilometara. Pavao je tamo imao uspjeha u službi, no došli su Židovi i izazvali nemir među narodom. Zato su “braća odmah poslala Pavla da ide do mora”, a “oni koji su pratili Pavla doveli su ga sve do Atene” (Djela apostolska 17:5-15). Očito su neki novi obraćenici bili spremni propješačiti 40 kilometara do Egejskog mora, platiti kartu za brod i voziti se oko 500 kilometara. Takav je put mogao biti opasan, no braća su prihvatila te rizike, pa su mogla još više vremena provesti s tim putujućim Božjim zastupnikom.

17. Što bolje razumijemo kad shvatimo koliko su Milet i Efez bili udaljeni?

¹⁷ Na svom trećem putovanju (na karti označeno zelenom linijom) Pavao je došao u luku Milet i poslao po starješine iz skupštine u Efezu, koji je bio udaljen oko 50 kilometara. Zamisli te starješine kako ostavljaju svoje poslove i idu k Pavlu. Dok su pješačili prema Miletu vjerojatno su s uzbuđenjem pričali o susretu koji je bio pred njima. Kad su se našli s Pavlom i čuli njegovu molitvu, ‘svi su briznuli u velik plač, te su mu pali oko vrata i žarko ga izljubili’. “Zatim su ga otpratili na brod” jer je išao u Jeruzalem (Djela apostolska 20:14-38). Na povratku u Efez imali su o čemu razmišljati i razgovarati. Zar na tebe ne ostavlja dubok dojam cijenjenje koje su pokazali propješačivši toliku udaljenost da bi bili s putujućim slugom od kojeg su mogli dobiti pouku i ohrabrenje? Vidiš li u tome nešto što možeš primijeniti u svom životu i načinu razmišljanja?

18. Kako trebamo postupiti kad u Bibliji čitamo o određenim lokacijama?

¹⁸ Raniji primjeri pokazuju koliko je dobro upoznati zemlju koju je Bog dao Izraelcima, a koja se spominje u mnogim biblijskim izvještajima. (Još bolju sliku dobijemo ako upoznamo i okolne zemlje koje se spominje u biblijskim izvještajima.) Dok stječemo veće znanje naročito o Obećanoj zemlji i produbljujemo svoje razumijevanje, imajmo na umu temeljni zahtjev koji su Izraelci morali ispuniti da bi ušli u zemlju u kojoj teče “mlijeko i med” te živjeli u njoj. Trebali su se bojati Jehove i držati njegove zapovijedi (5. Mojsijeva 6:1, 2; 27:3).

19. Na koja dva raja uvijek trebamo misliti?

¹⁹ Slično tome, i mi danas trebamo učiniti ono što se traži od nas, a to znači bojati se Jehove i držati se njegovih puteva. Tako ćemo povećati i uljepšati duhovni raj koji sada postoji u kršćanskim skupštinama diljem svijeta. Bolje ćemo upoznati njegova obilježja i blagoslove. No čeka nas i nešto više. Jozua je poveo Izraelce preko Jordana u plodnu, divnu zemlju. A mi imamo razloga s pouzdanjem očekivati doslovni Raj, dobru zemlju koja je pred nama.