JEHOVA, Otac našeg Gospodina Isusa Krista, istiniti je, odnosno pravi Bog. On je Stvoritelj, onaj koji daje vječni život onima koji ga ljube. Tako bi mnogi koji čitaju Bibliju i vjeruju onome što stoji u njoj odgovorili na pitanje iz naslova. Ustvari, sam Isus je rekao: “Ovo znači vječni život: da usvajaju spoznaju o tebi, jedinom pravom Bogu, i o onome koga si poslao, Isusu Kristu” (Ivan 17:3).

Pa ipak, mnogi vjernici to ne shvaćaju tako. Riječi iz naslova ovog članka zapisane su u 1. Ivanovoj 5:20, gdje između ostalog stoji: “Mi smo u zajedništvu s istinitim, posredstvom njegovog Sina, Isusa Krista. To je istiniti Bog i život vječni.”

Osobe koje vjeruju u nauku o Trojstvu tvrde da se pokazna zamjenica “to” (hoútos) odnosi na osobu koja je posljednja spomenuta, na Isusa Krista. Oni kažu da je Isus “istiniti Bog i život vječni”. Međutim, to objašnjenje proturječi ostalom dijelu Biblije. Mnogi uvaženi lingvisti ne slažu se da je to potvrda za Trojstvo. Lingvist Brooke Westcott sa Sveučilišta Cambridge napisao je: “Najlogičnije objašnjenje je to da se [zamjenica hoútos] ne odnosi na najbližu spomenutu osobu, nego na osobu koju je apostol imao na umu.” A apostol Ivan imao je na umu Isusovog Oca. Njemački teolog Erich Haupt napisao je: “Treba odrediti da li se [hoútos] iz naredne rečenice odnosi na prvu, njemu najbližu osobu koju se spominje prije toga (...) ili na ranije spomenutu, na Boga. (...) Prije bi se reklo da se odnosi na jedinog istinitog Boga, jer to više odgovara završnom upozorenju protiv idolopoklonstva, nego da je to dokaz da je Krist Bog.”

Čak i u djelu A Grammatical Analysis of the Greek New Testament, koje je izdao Papinski biblijski institut iz Rima, stoji: “[Hoútos]: u skladu sa zaključkom [redaka] 18-20 gotovo je sigurno da se odnosi na Boga pravog, istinitog, [koji se] protivi poganstvu (r. 21).”

Zamjenica hoútos, koja se obično prevodi zamjenicama “to”, “ovaj”, “on”, “ovo”, “taj”, često se ne odnosi na zadnju spomenutu osobu u rečenici. To je vidljivo iz još nekih biblijskih redaka. U 2. Ivanovoj 7 isti apostol koji je pisac 1. Ivanove napisao je: “Mnogi su obmanjivači izašli u svijet, osobe koje ne priznaju da je Isus Krist došao u tijelu. To [hoútós] je obmanjivač i antikrist.” Ovdje se zamjenica “to” ne može odnositi na najbližu spomenutu osobu — na Isusa. Očito se odnosi na one koji su odbacili Isusa. Svi su oni “obmanjivač i antikrist”.

Apostol Ivan je u svom Evanđelju napisao: “Andrija, brat Šimuna Petra, bio je jedan od te dvojice koji su čuli što je Ivan rekao i koji su počeli slijediti Isusa. On [hoútos] je najprije našao svog brata Šimuna” (Ivan 1:40, 41). Očito je da se “on” ne odnosi na osobu spomenutu odmah prije toga, nego na Andriju. U 1. Ivanovoj 2:22 apostol Ivan slično koristi istu zamjenicu.

I Luka na sličan način koristi zamjenicu hoútos, kao što se vidi iz Djela apostolskih 4:10, 11: “U ime Isusa Krista Nazarećanina, kojeg ste vi stavili na stup, a kojeg je Bog  podignuo iz mrtvih, da po njemu ovaj čovjek stoji ovdje pred vama zdrav. To [hoútós] je ‘kamen koji ste vi graditelji smatrali bezvrijednim, a koji je postao glava ugla’.” Zamjenica “to” očito se ne odnosi na čovjeka koji je bio izliječen, iako se njega spominje odmah prije riječi hoútos. Dakle, zamjenica “to” u 11. retku odnosi se na Isusa Krista Nazarećanina koji je “ugaoni kamen” na kojem je utemeljena kršćanska skupština (Efežanima 2:20; 1. Petrova 2:4-8).

I Djela apostolska 7:18, 19 potvrđuju misao o kojoj se govori u ovom članku: “Nad Egiptom [je] ustao drugi kralj, koji nije poznavao Josipa. Ovaj [hoútos] je lukavo koristio svoju moć protiv našeg roda.” “Ovaj” koji je ugnjetavao Židove nije bio Josip, nego faraon, kralj Egipta.

Ti reci potvrđuju riječi grecista Daniela Wallacea koji za pokazne zamjenice u grčkom jeziku kaže da “njima najbliža riječ ne mora biti ono na što je pisac želio ukazati”.

Kao što je apostol Ivan napisao, “istiniti” je Jehova, Otac Isusa Krista. On je jedini pravi Bog, Stvoritelj. Apostol Pavao je priznao: “Za nas zapravo postoji jedan Bog, Otac, iz kojega je sve” (1. Korinćanima 8:6; Izaija 42:8). Još jedan razlog zašto možemo reći da se izraz “istiniti” iz 1. Ivanove 5:20 odnosi na Jehovu jest taj da je on Izvor istine. Psalmist je Jehovu nazvao ‘Bogom istine’ jer je on pouzdan u svemu što čini i ne može lagati (Psalam 31:5; 2. Mojsijeva 34:6; Titu 1:2). Svom nebeskom Ocu Sin je rekao: “Tvoja riječ je istina.” A o onome što je naučavao Isus je rekao: “Ono što naučavam nije moje, nego je od onoga koji me poslao” (Ivan 7:16; 17:17).

Jehova je i “život vječni”. On je Izvor života, onaj koji ga daje kao nezasluženi dar preko Krista (Psalam 36:9; Rimljanima 6:23). Zanimljivo je zapaziti da apostol Pavao kaže da Bog “nagrađuje one koji ga usrdno traže” (Hebrejima 11:6). Bog je nagradio svog Sina tako što ga je uskrsnuo iz mrtvih, a Otac će također dati nagradu vječnog života onima koji mu služe cijelim srcem (Djela apostolska 26:23; 2. Korinćanima 1:9).

Dakle, do kojeg zaključka dolazimo? Do tog da je samo Jehova, i nitko drugi, “istiniti Bog i život vječni”. Njegova stvorenja trebaju obožavati samo njega (Otkrivenje 4:11).