Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Osjećaš li radost koju donosi davanje?

Osjećaš li radost koju donosi davanje?

GOTOVO pedeset godina svog života provela je kao aktivna kršćanka. Iako onemoćala zbog poodmakle dobi, čvrsto je odlučila posjetiti novoizgrađenu Dvoranu Kraljevstva. Podupirući se o ruku jednog susretljivog kršćanskog brata, ušla je u dvoranu i polaganim hodom otišla ravno do svog cilja — kutije za priloge. Stavila je u nju skromni prilog koji je uštedila u tu svrhu. Iako nije mogla osobno sudjelovati u izgradnji dvorane, željela je pomoći.

Ova kršćanka možda te podsjeća na jednu drugu bogobojaznu ženu — ‘siromašnu udovicu’ koju je Isus vidio kako u hramsku riznicu ubacuje dva novčića. Ne znamo mnogo o njenim okolnostima, ali znamo da se u to vrijeme žena bez muža mogla naći u teškim novčanim problemima. Isus je suosjećao s njom jer je u potpunosti razumio njen težak položaj. Ističući je kao primjer koji njegovi učenici trebaju oponašati, rekao je da je njen mali dar bio ‘sve što je imala, sva njena sredstva za život’ (Marko 12:41-44).

Zašto bi jedna siromašna žena poput te udovice učinila takvu žrtvu? Očito zbog duboke odanosti Jehovi Bogu, kojeg se štovalo u jeruzalemskom hramu. Iako nije mogla mnogo učiniti, ona je željela poduprijeti svetu službu. Sigurno je bila jako radosna zato što je davala sve što je mogla.

Davanje kojim se podupire Jehovino djelo

Davanje različitih materijalnih i novčanih priloga oduvijek je bilo nezaobilazni dio službe pravom Bogu te izvor velike radosti (1. Dnevnika 29:9). U starom Izraelu priloge se koristilo ne samo za ukrašavanje hrama već i da bi se svakodnevno moglo obavljati sve poslove povezane s obožavanjem Jehove. Mojsijev zakon tražio je od Izraelaca da daju desetinu svog uroda kako bi poduprli Levite, koji su služili u hramu. No i Leviti su trebali Jehovi davati desetinu od onoga što su dobivali (4. Mojsijeva 18:21-29).

Iako su kršćani oslobođeni držanja saveza Zakona, načelo da Božji sluge trebaju materijalno podupirati pravu religiju nije se promijenilo (Galaćanima 5:1). Kršćani prvog stoljeća s radošću su davali priloge kako bi pomogli svojoj braći koja su bila u potrebi (Djela apostolska 2:45, 46). Apostol Pavao podsjetio je kršćane da trebaju biti velikodušni prema drugima kao što je Bog njima velikodušno dao mnoge dobre stvari. Napisao je: “Onima koji su bogati u sadašnjem sustavu stvari naredi da ne budu uobraženi, i da polažu nadu, ne u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nas svime bogato opskrbljuje za naš užitak; da rade ono što je dobro, da budu bogati dobrim djelima, da budu darežljivi, spremni dijeliti, sigurno skupljajući sebi dobar temelj za budućnost, kako bi se čvrsto uhvatili pravog života” (1. Timoteju 6:17-19; 2. Korinćanima 9:11). Da, Pavao je iz osobnog iskustva mogao potvrditi Isusove riječi: “Više je sreće u davanju nego u primanju” (Djela apostolska 20:35).

Kako kršćani danas daju

I današnji Jehovini sluge koriste svoja materijalna sredstva da bi pomagali jedni drugima i podupirali Božje djelo. Čak i oni koji imaju malo daju onoliko koliko mogu. “Vjerni i razboriti rob” smatra se odgovornim Jehovi i zato se trudi da sve priloge iskoristi na najbolji mogući način (Matej 24:45). Prilozima se financira rad podružnica, prevođenje i proizvodnja Biblije i biblijske literature, velika kršćanska okupljanja, školovanje i putne troškove putujućih nadglednika i misionara, pružanje pomoći nastradalima u nekoj katastrofi te mnoge druge prijeko potrebne stvari. Obratimo pažnju jednoj od njih — izgradnji naših mjesta za sastajanje.

Jehovini svjedoci sastaju se nekoliko puta tjedno u svojim Dvoranama Kraljevstva radi duhovne pouke i korisnog druženja. Međutim, oni koji žive u mnogim siromašnijim zemljama ne mogu sami financirati izgradnju Dvorana Kraljevstva bez određene početne pomoći. Stoga su 1999. Jehovini svjedoci započeli program koji je zamišljen tako da se novcem iz bogatijih zemalja potpomaže gradnja Dvorana Kraljevstva u siromašnijim zemljama. Osim toga, tisuće volontera daju svoje vrijeme i znanje te često rade u zabačenim područjima tih zemalja. Tokom gradnje mjesni Jehovini svjedoci uče se kako graditi i održavati dvorane, a od dobivenog novca mogu kupiti potrebnu opremu i materijal. Naša braća koja sada imaju nove dvorane duboko su zahvalna za vrijeme i novac koje su im njihovi suvjernici darovali. No i ona svakog mjeseca daju priloge za održavanje svojih novih Dvorana Kraljevstva te odvajaju za pokriće troškova gradnje kako bi se moglo graditi još Dvorana Kraljevstva.

Dvorane Kraljevstva gradi se metodama i materijalima uobičajenim za određeni kraj. Iako takve dvorane nisu raskošne, one su lijepe, praktične i udobne. Kada se 1999. počelo s programom gradnje dvorana, u njega je bilo uključeno oko 40 zemalja koje nisu imale dovoljno financijskih sredstava. Otada se program gradnje proširio i sada je u njega uključeno 116 takvih zemalja odnosno više od pola svih skupština Jehovinih svjedoka diljem svijeta. U posljednjih pet godina tako je izgrađeno više od 9 000 Dvorana Kraljevstva, što je u prosjeku preko 5 novih dvorana dnevno! Pa ipak, u tih 116 zemalja još uvijek vlada potreba za 14 500 novih Dvorana Kraljevstva. Uvjereni smo da će uz Jehovin blagoslov te dobru volju i velikodušnost Jehovinih svjedoka širom svijeta biti dovoljno novca kako bi se zadovoljilo tu potrebu (Psalam 127:1).

Gradnja Dvorana Kraljevstva dovodi do porasta

Kako sav taj ogroman trud utječe na Jehovine svjedoke kojima se pomaže u gradnji dvorana i na propovijedanje o Kraljevstvu? Nakon izgradnje nove Dvorane Kraljevstva u mnogim područjima dolazi do izvanrednog porasta broja prisutnih. O jednom tipičnom primjeru govori se u izvještaju iz Burundija: “Čim se Dvorana Kraljevstva izgradi, već je puna. Naprimjer, jedna je skupština na svojim sastancima imala u prosjeku oko 100 prisutnih. Nova Dvorana Kraljevstva pruža udoban smještaj za 150 osoba. No, kad je dvorana dovršena, sastancima je prisustvovalo već 250 osoba.”

Zašto dolazi do takvog porasta? U nekim mjestima ljudi s nepovjerenjem gledaju na grupe objavitelja Kraljevstva koje nemaju svoj objekt za sastajanje, već se moraju sastajati pod nekim drvetom ili u polju. U jednoj se zemlji etničko nasilje povezuje s takvim malim vjerskim skupinama, pa zakon zahtijeva da se svi vjerski sastanci održavaju u objektima predviđenim za tu svrhu.

Kad Jehovini svjedoci imaju svoje dvorane, ljudi lakše shvaćaju da oni nisu sljedbenici nekog pojedinca. Podružnica Jehovinih svjedoka u Zimbabveu piše: “Prije su se braća u ovom području sastajala u privatnim kućama, a ljudi su skupštinu poistovjećivali s vlasnikom kuće u kojoj bi se ona sastajala. Za braću bi govorili da pripadaju crkvi tog i tog čovjeka. No situacija se sada mijenja jer ljudi vide natpise na kojima jasno piše ‘Dvorana Kraljevstva Jehovinih svjedoka’.”

Radosni darivaoci

“Bog ljubi veselog darivaoca”, napisao je apostol Pavao (2. Korinćanima 9:7). Velike donacije svakako su vrlo dragocjene. Međutim, većina priloga kojima se podupire djelovanje Jehovinih svjedoka dolazi iz kutija za priloge koje se nalaze u Dvoranama Kraljevstva. Veliki ili mali, svi su prilozi važni i cijeni ih se. Sjeti se da je Isus zapazio siromašnu udovicu i njen prilog od dva novčića. Anđeli i Jehova također su je vidjeli. Mi ne znamo čak ni kako se ta udovica zvala, ali Jehova se pobrinuo da izvještaj o njenom nesebičnom postupku za sva vremena bude zapisan u Bibliji.

Osim što se naši prilozi koriste za gradnju Dvorana Kraljevstva, njima se financira i sve druge važne poslove koji se obavljaju za Kraljevstvo. Sudjelovanje u tome daje nam razlog da budemo radosni i ‘bogati mnogim izrazima hvale Bogu’ (2. Korinćanima 9:12). Naša kršćanska braća iz Benina izvještavaju: “Svakog dana zahvaljujemo Jehovi za novčanu pomoć koju smo dobili od našeg međunarodnog bratstva.” Istovremeno svi mi koji kao kršćani svojim prilozima podupiremo Kraljevstvo osjećamo radost koju donosi davanje!

[Slike na stranicama 20 i 21]

Stara i nova mjesta sastanaka Jehovinih svjedoka

Zambija

Srednjoafrička Republika