Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Progonjeni, ali sretni

Progonjeni, ali sretni

“Sretni ste kad vas zbog mene grde i progone i lažući govore svakakvo zlo protiv vas” (MATEJ 5:11).

1. Koje je jamstvo Isus dao svojim sljedbenicima o sreći i progonstvu?

KAD je Isus prvi put poslao svoje apostole da propovijedaju o Kraljevstvu, upozorio ih je da ih čeka protivljenje. Rekao im je: “Bit ćete predmet mržnje svih ljudi zbog mog imena” (Matej 10:5-18, 22). Međutim, prije toga je u Propovijedi na gori svojim apostolima i drugima rekao da im to protivljenje ne mora oduzeti sreću koju osjećaju duboko u sebi. Ustvari, Isus je čak povezao sreću i progonstvo koje će doživljavati kao kršćani! Kako progonstvo može donijeti sreću?

Trpjeti zbog pravednosti

2. Kakva patnja donosi radost, prema riječima Isusa i apostola Petra?

2 Isus je naveo osmi razlog za sreću: “Sretni su oni koji su progonjeni zbog pravednosti, jer njima pripada nebesko kraljevstvo” (Matej 5:10). Patnja sama po sebi nije nešto čime bismo zaslužili pohvalu. Apostol Petar je napisao: “Kakva je zasluga ako podnosite udarce zato što griješite? No ako trpite zato što činite dobro, i to podnosite, to je prihvatljivo Bogu.” Također je rekao: “Neka nitko od vas ne trpi kao ubojica ili lopov ili zločinac ili kao onaj tko se miješa u tuđe stvari. Ali ako trpi kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga u tom imenu” (1. Petrova 2:20; 4:15, 16). Dakle, kao što je Isus rekao, patnja donosi radost ako usljeđuje zbog pravednosti.

3. (a) Što znači biti progonjen zbog pravednosti? (b) Kako je progonstvo djelovalo na prve kršćane?

3 Istinska pravednost određuje se po tome vrši li se Božja volja i drže li se njegove zapovijedi. Dakle, trpjeti zbog pravednosti znači trpjeti zato što se odupiremo pritisku da prekršimo Božja mjerila ili zahtjeve. Židovski vođe progonili su apostole jer nisu željeli prestati propovijedati u Isusovo ime (Djela apostolska 4:18-20; 5:27-29, 40). Je li to umanjilo njihovu radost i jesu li prekinuli s propovijedanjem? Nikako! “Oni su (...) otišli od Sanhedrina, radujući se što ih se smatralo dostojnima da budu osramoćeni zbog njegovog imena. I svaki su dan u hramu i od kuće do kuće bez prestanka poučavali i objavljivali dobru vijest o Kristu, Isusu” (Djela apostolska 5:41, 42). To im je progonstvo donijelo radost i oživjelo je njihovu revnost u propovijedanju. Kasnije su Rimljani progonili prve kršćane zato što nisu željeli sudjelovati u obožavanju cara.

4. Navedi neke razloge zašto se kršćane progoni.

4 U današnje vrijeme Jehovini svjedoci su progonjeni jer ne žele prestati propovijedati ‘dobru vijest o kraljevstvu’ (Matej 24:14). Kad se njihove kršćanske sastanke zabrani, oni će radije trpjeti nego prekršiti biblijsku zapovijed da se ne prestaju sastajati (Hebrejima 10:24, 25). Progonjeni su zbog kršćanske neutralnosti ili zato što ne uzimaju krv (Ivan 17:14; Djela apostolska 15:28, 29). Unatoč tome, Božji narod zastupa pravednost i to mu donosi velik unutarnji mir i sreću (1. Petrova 3:14).

Grdi ih se zbog Krista

5. Koji je glavni povod progonstva Jehovinog naroda?

5 Deveti razlog za sreću o kojem je Isus govorio u Propovijedi na gori također se tiče progonstva. Rekao je: “Sretni ste kad vas zbog mene grde i progone i lažući govore svakakvo zlo protiv vas” (Matej 5:11). Jehovin narod nije dio sadašnjeg zlog sustava stvari i to je glavni povod progonstva koje doživljava. Isus je svojim učenicima rekao: “Kad biste bili dio svijeta, svijet bi volio ono što je njegovo. Ali budući da niste dio svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi” (Ivan 15:19). Slično tome, apostol Petar je rekao: “Budući da više ne trčite s njima tim putem u istu kaljužu raskalašenosti, čude se i pogrdno govore o vama” (1. Petrova 4:4).

6. (a) Zašto se ostatak pomazanika i njihove suradnike grdi i progoni? (b) Da li to što nas se grdi umanjuje našu sreću?

6 Već smo saznali da su prvi kršćani bili progonjeni jer nisu željeli prestati propovijedati u Isusovo ime. Krist je svojim sljedbenicima dao ovaj zadatak: ‘Budite mi svjedoci do najudaljenijeg dijela zemlje’ (Djela apostolska 1:8). Vjerni ostatak Kristove pomazane braće koji ima podršku svojih odanih suradnika, ‘velikog mnoštva’, revno izvršava taj zadatak (Otkrivenje 7:9). Zato Sotona vodi rat “s preostalima od njenog sjemena [sjemena “žene”, nebeskog dijela Božje organizacije], koji drže Božje zapovijedi i kojima je povjereno djelo svjedočenja za Isusa” (Otkrivenje 12:9, 17). Kao Jehovini svjedoci mi svjedočimo za Isusa, koji u Kraljevstvu sada vlada kao Kralj i koji će uništiti ljudske vlasti koje se suprotstavljaju uspostavi Božjeg pravednog novog svijeta (Danijel 2:44; 2. Petrova 3:13). Zbog toga nas se grdi i progoni, no mi smo sretni što trpimo zbog Kristovog imena (1. Petrova 4:14).

7, 8. Kakve su laži protivnici govorili o prvim kršćanima?

7 Isus je rekao da njegovi sljedbenici sebe trebaju smatrati sretnima čak i kad zbog njega ljudi “lažući govore svakakvo zlo” protiv njih (Matej 5:11). Upravo se to dogodilo prvim kršćanima. Kad je apostol Pavao bio u pritvoru u Rimu između 59. i 61. n. e., tamošnji židovski vođe o kršćanima su rekli: ‘Za ovu nam je sektu zapravo poznato da se posvuda govori protiv nje’ (Djela apostolska 28:22). Pavao i Sila bili su optuženi da su “izokrenuli cijelu nastanjenu zemlju” i da su ‘postupali protiv carskih odredbi’ (Djela apostolska 17:6, 7).

8 Pišući o kršćanima u vrijeme Rimskog Carstva, povjesničar K. S. Latourette rekao je: “Optuživalo ih se za raznorazne stvari. Zato što su odbijali sudjelovati u poganskim običajima kršćane se proglasilo ateistima. Budući da su se klonili mnogih aktivnosti iz društvenog života — poganskih proslava, javnih zabava (...) — ismijavalo ih se kao mrzitelje ljudskog roda. (...) Govorilo se da se muškarci i žene sastaju noću (...) i imaju spolne odnose s više partnera. (...) To što se [Spomen-svečanost obilježavanja Kristove smrti] slavilo samo u prisutnosti vjernika bilo je povod za glasine da kršćani redovito žrtvuju malo dijete, piju njegovu krv i jedu njegovo meso.” Osim toga, zato što prvi kršćani nisu željeli obožavati cara, optužili su ih da su neprijatelji države.

9. Kako su kršćani u prvom stoljeću reagirali na neosnovane optužbe, i kakva je danas situacija?

9 Te lažne optužbe nisu spriječile prve kršćane da propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu i tako izvrše svoj zadatak. Zahvaljujući tome Pavao je između 60. i 61. n. e. mogao reći da je ‘dobra vijest donosila plod i rasla u svemu svijetu’ i da se “propovijedala u svem stvorenju koje je pod nebom” (Kološanima 1:5, 6, 23). Slično je i danas. Jehovine svjedoke neutemeljeno se optužuje, baš kao i kršćane u prvom stoljeću. Usprkos tome, danas propovijedanje poruke o Kraljevstvu napreduje i donosi veliku radost onima koji sudjeluju u njemu.

Sretni što su progonjeni poput proroka

10, 11. (a) Kojim je riječima Isus završio deveti razlog za sreću? (b) Zašto se proroke progonilo? Navedi primjere.

10 Isus je deveti razlog za sreću završio sljedećim riječima: “Radujte se (...); jer tako su progonili i proroke prije vas” (Matej 5:12). Proroci koje je Jehova poslao da upozore nevjernog Izraela bili su loše prihvaćeni i često ih se progonilo (Jeremija 7:25, 26). Apostol Pavao potvrdio je tu činjenicu kad je napisao: ‘Što još da kažem? Jer ponestat će mi vremena ako počnem pričati o drugim prorocima, koji su zbog vjere bili stavljeni na kušnju izrugivanjima i bičevanjima, pa čak i okovima i tamnicama’ (Hebrejima 11:32-38).

11 Tokom vladanja zlog kralja Ahaba i njegove žene Jezabele mnogi Jehovini proroci bili su pogubljeni mačem (1. Kraljevima 18:4, 13; 19:10). Prorok Jeremija bio je stavljen u klade, a kasnije bačen u jamu punu blata (Jeremija 20:1, 2; 38:6). Prorok Danijel bio je bačen u lavovsku jamu (Danijel 6:16, 17). Svi ti pretkršćanski proroci bili su progonjeni jer su podržavali obožavanje pravog Boga, Jehove. Mnoge proroke progonili su židovski vjerski vođe. Isus je pismoznalce i farizeje nazvao ‘sinovima onih koji su ubijali proroke’ (Matej 23:31).

12. Zašto mi kao Jehovini svjedoci smatramo čašću kad nas se progoni poput proroka iz drevnog doba?

12 Danas smo kao Jehovini svjedoci često progonjeni jer revno propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu. Naši neprijatelji optužuju nas da silom obraćamo ljude, no mi znamo da se vjerne Jehovine sluge prije nas slično kritiziralo (Jeremija 11:21; 20:8, 11). Nama je čast podnositi patnje iz istog razloga zbog kojeg su ih podnosili vjerni proroci iz drevnog doba. Učenik Jakov je napisao: “Braćo, za uzor podnošenja zla i iskazivanja strpljivosti uzmite proroke, koji su govorili u Jehovino ime. Gle, proglašavamo sretnima one koji su ustrajali” (Jakov 5:10, 11).

Čvrsti razlozi za radost

13. (a) Zašto nas progonstvo ne obeshrabruje? (b) Što nam omogućava da ostanemo nepokolebljivi, i čega je to dokaz?

13 Ne samo da nas progonstvo ne obeshrabruje nego nas čak tješi to što znamo da idemo stopama proroka, prvih kršćana i samog Krista Isusa (1. Petrova 2:21). Veliku utjehu izvlačimo iz biblijskih redaka, naprimjer iz ovih riječi apostola Petra: “Ljubljeni, ne čudite se vatri koja bukti među vama, a što vam se događa radi iskušavanja, kao da vam se događa nešto neobično. Ako vam se izruguju zbog Kristovog imena, sretni ste, jer duh slave, da, Božji duh, počiva na vama” (1. Petrova 4:12, 14). Iz iskustva znamo da možemo ostati nepokolebljivi pod progonstvom samo zato što je Jehovin duh na nama i daje nam snage. Pomoć svetog duha dokaz je da imamo Jehovin blagoslov, a to nam donosi veliku radost (Psalam 5:12; Filipljanima 1:27-29).

14. Zašto se možemo radovati kad nas se progoni zbog pravednosti?

14 Protivljenje i progonstvo koje doživljavamo zbog pravednosti raduje nas i zato što to dokazuje da kao pravi kršćani živimo odano Bogu. Apostol Pavao je napisao: “Svi koji žele živjeti odano Bogu u zajedništvu s Kristom Isusom, bit će također progonjeni” (2. Timoteju 3:12). Izuzetno smo sretni kad pomislimo da ostajući vjerni u kušnjama i mi dajemo odgovor na Sotoninu tvrdnju da Jehovi sva njegova stvorenja služe iz sebičnih razloga (Job 1:9-11; 2:3, 4). Radujemo se što dajemo svoj doprinos, makar i sasvim malen, u tome da se dokaže da je Jehova pravedni Vladar (Priče Salamunove 27:11).

Poskakujte od radosti zbog nagrade

15, 16. (a) Zašto se, prema Isusovim riječima, možemo ‘radovati i poskakivati od radosti’? (b) Koja nagrada čeka na nebu pomazane kršćane, i kako će njihovi suradnici, “druge ovce”, također biti nagrađeni?

15 Isus je naveo još jedan razlog zašto se radovati kad nas se ocrnjuje i progoni poput proroka iz drevnog doba. Pretkraj devetog razloga za sreću rekao je: “Radujte se i poskakujte od radosti, jer je velika vaša nagrada na nebesima” (Matej 5:12). Apostol Pavao je napisao: “Plaća koju daje grijeh je smrt, a dar koji daje Bog je vječni život preko Krista Isusa, našeg Gospodina” (Rimljanima 6:23). Da, ‘velika nagrada’ je život, a to nije plaća koju možemo zaraditi, nego besplatni dar. Isus je rekao da je ta nagrada “na nebesima” jer dolazi od Jehove.

16 Pomazanici primaju “krunu života”, a u njihovom slučaju to je besmrtan život s Kristom na nebu (Jakov 1:12, 17). Osobe sa zemaljskom nadom, “druge ovce”, očekuju vječni život na rajskoj Zemlji (Ivan 10:16; Otkrivenje 21:3-5). Nijedna od te dvije skupine ‘nagradu’ nije zaradila. I pomazanici i “druge ovce” svoju nagradu dobivaju zahvaljujući Jehovinoj ‘nenadmašnoj nezasluženoj dobrohotnosti’, što je apostola Pavla potaklo da kaže: “Hvala Bogu na njegovom neopisivom besplatnom daru” (2. Korinćanima 9:14, 15).

17. Zašto možemo biti sretni kad nas se progoni i u prenesenom smislu ‘poskakivati od radosti’?

17 Kršćanima, od kojih je neke ubrzo počeo okrutno progoniti car Neron, apostol Pavao je napisao: “Radujmo se dok smo u nevoljama, jer znamo da nevolja donosi ustrajnost; ustrajnost pak prokušanost; a prokušanost nadu, a nada ne vodi do razočaranja.” Također je rekao: “Radujte se u nadi. Ustrajte u nevolji” (Rimljanima 5:3-5; 12:12). Bez obzira na to imamo li nebesku ili zemaljsku nadu, naša nagrada za vjernost u kušnjama neizmjerno je veća od bilo čega što bismo zaslužili dobiti. Osjećamo neopisivu radost zbog nade u vječni život u kojem ćemo pod vodstvom našeg Kralja Isusa Krista služiti našem Ocu punom ljubavi, Jehovi, i hvaliti ga. Mi u prenesenom smislu ‘poskakujemo od radosti’.

18. Što će narodi učiniti u vrijeme kraja, i što će Jehova poduzeti?

18 U nekim se zemljama Jehovine svjedoke progonilo u prošlosti, a i danas ih se progoni. U svom proročanstvu o završetku sustava stvari Isus je upozorio prave kršćane: “Bit ćete predmet mržnje svih naroda zbog mog imena” (Matej 24:9). U vrijeme kraja Sotona će potaknuti narode da pokažu svoju mržnju prema Jehovinom narodu (Ezehijel 38:10-12, 14-16). To će Jehovi biti znak da stupi u akciju. “Proslaviću se i posvetiću se i biću poznat pred mnogim narodima, i poznaće da sam ja Jehova” (Ezehijel 38:23). Jehova će tako posvetiti svoje veliko ime i osloboditi svoj narod progonstva. Stoga, “sretan je čovjek koji ustraje” (Jakov 1:12).

19. Što trebamo činiti dok čekamo veliki “Jehovin dan”?

19 Dok se taj veliki “Jehovin dan” sve više približava, radujmo se što nas se ‘smatra dostojnima da budemo osramoćeni’ zbog Isusovog imena (2. Petrova 3:10-13; Djela apostolska 5:41). Poput prvih kršćana, ‘bez prestanka poučavajmo i objavljujmo dobru vijest o Kristu’ i njegovom Kraljevstvu te čekajmo nagradu koju ćemo dobiti u Jehovinom pravednom novom svijetu (Djela apostolska 5:42; Jakov 5:11).

[Slike na stranicama 16 i 17]

“Sretni ste kad vas zbog mene grde i progone”

[Zahvala]

Braća u zatvoru: Chicago Herald-American