“NEMA kraja sastavljanju mnogih knjiga, i mnogo čitanje umor je tijelu” (Propovjednik 12:12). Kad je prije otprilike 3 000 godina zapisivao te riječi, mudrom izraelskom kralju Salamunu namjera nije bila da odvraća ljude od čitanja. Ne, on je govorio o tome da trebamo paziti što čitamo. Danas, kada iz tiskarskih strojeva u cijelom svijetu godišnje izađu milijarde stranica različitog štiva, taj je podsjetnik uistinu pravovremen.

Očito je da knjige o kojima je Salamun govorio nisu služile za izgrađivanje niti su pružale utjehu. Zato je on rekao da od prekomjernog čitanja takvih knjiga nema trajne koristi i da je to ‘umor tijelu’.

No znače li Salamunove riječi da ne postoje knjige koje mogu koristiti čitatelju i pružiti mu dobro i pouzdano vodstvo? Ne, jer je on napisao i ovo: “Riječi su mudrih ljudi kao žalci [“ostani”, St] i kao klini udareni; riječi onih koji ih složiše dao je jedan pastir” (Propovjednik 12:11). Da, pisane riječi mogu nekoga motivirati i zato su uspoređene s ostanom kojim se podbada životinju da bi je se usmjerilo u određenom pravcu. One mogu potaknuti osobu da krene pravim putem. Osim toga, budući da su ‘kao klinovi’, one osobi mogu pomoći da bude odlučna i stabilna.

Gdje možemo naći takve mudre riječi? Prema onome što Salamun kaže, najmudrije riječi dolaze od našeg Pastira, odnosno Jehove (Psalam 23:1). Prema tome, najbolje što možemo učiniti je da čitamo knjigu koju je nadahnuo Bog, a to je Biblija. Redovito čitanje njenih nadahnutih riječi može pomoći osobi da postane ‘posve sposobna, potpuno opremljena za svako dobro djelo’ (2. Timoteju 3:16, 17).