NA KARTI na kojoj se vidi južni dio Tihog oceana Tongu možeš pronaći odmah zapadno od mjesta gdje se presijecaju međunarodna datumska granica i Jarčeva obratnica. Najveći otok, Tongatapu, nalazi se oko 2 000 kilometara sjeveroistočno od Aucklanda na Novom Zelandu. Otočje Tonga sastoji se od 171 otoka, od kojih je 45 naseljeno. Poznati britanski istraživač iz 18. stoljeća James Cook te daleke otoke nazvao je Prijateljskim otocima.

Tonga ima oko 106 000 stanovnika te se sastoji od tri glavne otočne skupine — Tongatapu, Ha’apai i Vava’u. Od tamošnjih pet skupština Jehovinih svjedoka, tri se nalaze na najnapučenijem otočju Tongatapu, a preostale dvije na otočjima Ha’apai i Vava’u. Da bi ljudima pomogli da postanu Božji prijatelji, Jehovini svjedoci imaju misionarski dom i prevodilački ured blizu glavnog grada, Nuku’alofe (Izaija 41:8).

Charles Vete je od 1930-ih posvuda bio poznat kao Jehovin svjedok, premda se krstio tek 1964. Neki su mu se pridružili u propovijedanju, a 1966. sagrađena je Dvorana Kraljevstva u koju je moglo stati tridesetak ljudi. Godine 1970. u Nuku’alofi je osnovana skupština koja je imala 20 objavitelja Kraljevstva.

Otada se jasno može vidjeti kako se na otočju Tonga ispunjavaju riječi proroka Izaije:  “Neka daju slavu Jehovi, i hvalu njegovu neka javljaju po otocima” (Izaija 42:12). Propovijedanje o Kraljevstvu i dalje donosi dobre rezultate te se mnogima pomaže da izgrade odnos s Jehovom. Na oblasnom kongresu održanom u Nuku’alofi 2003. bilo je čak 407 prisutnih, a 5 ih se krstilo. Ove godine Spomen-svečanosti prisustvovala je 621 osoba, što ukazuje na mogućnost daljnjeg porasta.

No, za razliku od glavnog grada, u drugim područjima još uvijek je potrebno dosta objavitelja Kraljevstva. Naprimjer, 8 500 ljudi koji žive na 16 naseljenih otoka otočja Ha’apai treba saznati više o biblijskoj istini. Ha’apai su uglavnom niski, palmama prekriveni otoci s dugim bijelim pješčanim plažama. More je toliko bistro da se dno često može vidjeti i na dubini većoj od 30 metara. Plivati među koraljnim grebenima zajedno s preko sto vrsta raznobojnih tropskih riba predstavlja jedinstveno iskustvo. Sela su uglavnom mala, a kuće, iako skromne, napravljene su tako da mogu odoljeti tropskim ciklonima.

Kruhovac i mangovo drvo pružaju hladovinu i hranu. Velik dio svakodnevnog života prolazi u sakupljanju i pripremanju hrane. Osim svinjskog mesa, otočani jedu plodove mora, kojih ima u obilju. Također se hrane korijenjem i povrćem, koje uzgajaju u svojim obiteljskim vrtovima. Agrumi rastu u divljini, a kokosovih palmi i banana ima u izobilju. Znanje o ljekovitim biljkama, lišću, kori drveća i korijenju prenosi se s jedne generacije na drugu.

Naravno, naljepša karakteristika otočja Ha’apai njegovi su prijateljski raspoloženi ljudi, koji se dobro uklapaju u tu mirnu sredinu. Jednostavnost karakterizira ovdašnji način života. Većina žena izrađuje košare, tradicionalnu tkaninu od kore drveća i prostirke. Dok rade, Tonganke zajedno sjede u hladovini nekog stabla, razgovaraju, pjevaju i smiju se, a kraj njih se često igraju ili spavaju njihova djeca i bebe. Žene su obično te koje u vrijeme oseke oko grebena skupljaju rakove, školjke i druge jestive morske životinje te svježe morske alge od kojih se prave vrlo ukusne salate.

Većina muškaraca dan provodi u vrtu, loveći ribu, baveći se rezbarenjem, gradnjom čamaca i krpanjem ribarskih mreža. Muškarci, žene i djeca s jednog otoka na drugi putuju u malim natkrivenim ribarskim brodicama kako bi posjetili rodbinu, dobili medicinsku pomoć te razmjenjivali ili prodavali robu.

Upravo je u takav idilični ambijent stiglo dvoje misionara i dvoje pionira 2002. u vrijeme Spomen-svečanosti. Stanovnici Ha’apaija su i prije toga imali povremene kontakte s Jehovinim svjedocima, primali njihovu literaturu i čak s njima proučavali Bibliju.

Tih četvero propovjednika zadalo si je tri cilja: uručiti ljudima biblijsku literaturu, započeti biblijske studije i pozvati zainteresirane na proslavu Gospodinove večere. Postignuta  su sva tri cilja. Devedeset i sedam ljudi odazvalo se na poziv i došlo na Spomen-svečanost obilježavanja Isusove smrti. Neki su putovali u nenatkrivenim brodicama po jakoj kiši i snažnom vjetru. Mnogi su zbog lošeg vremena prespavali na mjestu održavanja Spomen-svečanosti te se sutradan vratili kući.

Situacija u kojoj se našao predavač na Spomen-svečanosti nije bila ništa lakša. “Ne moram vam pričati koliko je teško održati dva predavanja za Spomen-svečanost na stranom jeziku, i to iste večeri”, prisjeća se misionar koji je bio predavač. “Možete zamisliti koliko sam bio napet. No molitva mi je puno pomogla! Sjetio sam se riječi i izraza za koje nisam bio ni svjestan da ih znam.”

To što su objavitelji razvijali zanimanje ljudi na otočju Ha’apai dovelo je do toga da su se dva tamošnja bračna para krstila. U slučaju jednog para, suprug se zainteresirao za literaturu Jehovinih svjedoka dok se školovao da postane svećenik u mjesnoj crkvi.

Iako su bili siromašni, taj čovjek i njegova žena obično su davali znatnu svotu novca kad bi se njihova imena pročitalo u crkvi tijekom godišnjeg prikupljanja priloga. Jehovin svjedok koji ih je posjećivao pozvao je supruga da otvori svoju Bibliju i pročita 1. Timoteju 5:8. Apostol Pavao je napisao: “Ako se tko ne brine za one koji su njegovi, a posebno za svoje ukućane, odrekao se vjere i gori je od onoga koji nema vjere.” To biblijsko načelo dirnulo ga je u srce. Shvatio je da je, pokušavajući udovoljiti pretjeranim zahtjevima crkve, zanemario osnovne potrebe svoje obitelji. Kad se sljedeće godine opet skupljalo priloge, imao je novac u džepu, ali nije mogao prestati misliti na 1. Timoteju 5:8. Kad je pročitano njegovo ime, on je hrabro rekao svećeniku da potrebe njegove obitelji imaju prednost. Zbog toga su crkveni starješine javno ponizili i izgrdili taj bračni par.

Nakon što su s Jehovinim svjedocima proučavali Bibliju, taj čovjek i njegova supruga postali su objavitelji dobre vijesti. Suprug kaže: “Biblijska me istina promijenila. Više nisam bezobziran i grub prema svojoj obitelji. Ne opijam se. Ljudi iz mog sela mogu vidjeti do kakve je promjene došlo u mom životu zbog istine. Nadam se da će i oni zavoljeti istinu poput mene.”

Nekoliko mjeseci nakon Spomen-svečanosti održane 2002. jedan drugi brod donio je dragocjen teret na udaljeno otočje Ha’apai. Osamnaest metara dugačka jahta Quest (Potraga) s Novog Zelanda plovila je otočjem Tonga. Na njoj su bili Gary i Hetty sa svojom kćerkom Katie. Tijekom dva putovanja s njima je bilo devetero braće i sestara Tonganaca te dvoje misionara. Domaća braća pomagala su u upravljanju brodom, posebno kad su prolazili kraj grebena koji nisu bili ucrtani na kartama. To nisu bila krstarenja. Ti su putnici bili na brodu zato da bi mogli druge poučavati biblijskoj istini. Bili su na 14 otoka i prešli veliko područje oceana. Na nekim od tih otoka dobra vijest o Kraljevstvu nikada se nije propovijedala.

Kako su ljudi reagirali? Propovjednike-moreplovce uglavnom se dočekivalo sa znatiželjom, srdačno i u skladu s tradicionalnom  gostoljubivošću otočana. Kad bi otočani saznali razlog njihova dolaska, izražavali su duboko cijenjenje za to. Braća su brzo uvidjela da otočani poštuju Božju Riječ i da su svjesni svoje duhovne potrebe (Matej 5:3).

Braća bi često sjedila pod tropskim drvećem okružena ljudima koji su imali mnoštvo pitanja o Bibliji. Kad bi pala noć, biblijski razgovori nastavljali bi se u domovima mještana. Ljudi s jednog otoka molili su braću koja su odlazila: “Nemojte ići! Tko će odgovarati na naša pitanja kada vi odete?” Jedna sestra je rekla: “Uvijek nam je bilo teško ostaviti toliko mnogo ljudi koji su bili poput ovaca i žeđali za istinom. Posijano je mnogo sjemena istine.” Kada je Potraga stigla do jednog otoka, braća su sve ljude zatekla u žalobnoj odjeći zbog smrti supruge općinskog službenika. On je braći osobno zahvalio na utješnoj poruci iz Biblije.

Na neke otoke nije bilo lako doći. Hetty kaže: “Na jednom otoku nije bilo prikladnog mjesta za pristajanje — samo stijene koje iz mora strše najmanje jedan metar. Otoku smo mogli prići jedino našim malim gumenim čamcem. Prvo smo naše torbe morali baciti ljudima na obali koji su nam htjeli pomoći. Zatim smo, kad bi se čamac uzdigao do ruba grebena, morali skočiti prije nego što bi ga valovi povukli natrag.”

No nisu svi na brodu bili iskusni moreplovci. Nakon dva tjedna plovidbe kapetan broda napisao je o povratku na glavni otok Tongatapu: “Čeka nas još 18 sati plovidbe. Nećemo moći odjednom prijeći taj put jer neki imaju morsku bolest. Drago nam je što idemo kući, ali smo i jako žalosni što moramo napustiti tolike ljude koji su sada čuli poruku o Kraljevstvu. Prepuštamo ih u Jehovine ruke, da im njegov sveti duh i anđeli pomognu duhovno rasti.”

Oko šest mjeseci nakon odlaska Potrage dvojica specijalnih pionira, Stephen i Malaki, dobili su zadatak da propovijedaju na otočnoj skupini Ha’apai. Tamo su zajedno s dva nedavno krštena bračna para počeli ljude poučavati Bibliji. Vode se zanimljivi razgovori o vjerskim učenjima i objavitelji se često služe Biblijom.

Prvog prosinca 2003. na Ha’apaiju je osnovana skupština, peta na otočju Tonga. Na sastancima ima i mnogo djece. Djeca su se naučila pratiti program. Ona mirno sjede i rado komentiraju kada se gradivo razmatra s prisutnima. Pokrajinski nadglednik kaže da “njihovo poznavanje Moje knjige biblijskih priča pokazuje kako roditelji ozbiljno shvaćaju odgovornost da u svoju djecu usađuju biblijsku istinu”. Očito je da na ovim otocima ima još mnogo posla i da će na njima biti još mnogo Jehovinih prijatelja.

Kada je Charles Vete prije više od 70 godina preveo brošuricu Gdje su mrtvi? na svoj materinji jezik, tonganski, nije ni slutio u kolikoj će mjeri sjeme Kraljevstva uhvatiti korijen u srcima njegovih zemljaka. Od tih skromnih početaka Jehova neprestano blagoslivlja sve intenzivnije propovijedanje dobre vijesti u tom kutku našeg planeta. Danas se doista može reći da je i Tonga među onim udaljenim otočjima koja traže Jehovu (Psalam 97:1; Izaija 51:5). “Prijateljski otoci” sada su dom mnogim Jehovinim prijateljima.