U NAŠEM se tijelu svakog dana vodi rat. Tijelo se mora boriti protiv mnoštva bakterija, parazita i virusa. Srećom, većina nas naslijedila je imunološki sustav koji nas štiti od napada svih tih mikroorganizama i čuva nas od brojnih zaraznih bolesti.

Slično tome, kršćani se moraju boriti protiv razmišljanja i sustava vrijednosti koji nisu u skladu s Biblijom te pritisaka koji mogu uništiti naše duhovno zdravlje (2. Korinćanima 11:3). Da bismo se mogli oduprijeti stalnim napadima na naš um i srce, moramo jačati duhovni imunitet.

Takva je zaštita naročito potrebna našoj djeci, jer se ona ne rađaju s duhovnim imunitetom koji bi se mogao odupirati duhu ovog svijeta (Efežanima 2:2). Dok djeca odrastaju, jako je važno da im roditelji pomažu u razvijanju vlastitog imuniteta. Kako se stječe takav imunitet? U Bibliji se objašnjava: “Jehova daje mudrost, (...) on čuva put svetaca svojih” (Priče Salamunove 2:6, 8). Božja mudrost čuva mlade da ne podlegnu utjecaju štetnog društva, pritisku vršnjaka ili nezdravoj zabavi. Kako roditelji mogu postupati u skladu s Jehovinim vodstvom i njegovu mudrost usaditi u svoju djecu?

Razumljivo je da tinejdžeri vole biti u društvu drugih tinejdžera, no druženje isključivo s drugim neiskusnim osobama ne donosi Božju mudrost. “Bezumlje je privezano djetetu na srce”, upozorava jedna izreka (Priče Salamunove 22:15). Kako su neki roditelji pomogli svojoj djeci da primijene Božju mudrost kad se radi o izboru društva?

Otac po imenu Don * rekao je: “Naši su sinovi dosta vremena provodili s prijateljima svoje dobi, ali uglavnom je to bilo u našem domu i dok smo mi bili prisutni. Vrata našeg  doma uvijek su bila otvorena, tako da je kuća stalno bila puna mladih. Mi bismo im pripremili nešto za jelo i pobrinuli se da im bude ugodno. Rado smo podnosili svu tu buku i vrevu u našem domu jer smo željeli da se naša djeca zabavljaju u sigurnom okruženju.”

Brian i Mary imaju troje dobro odgojene djece, no otvoreno priznaju da im nije uvijek bilo lako odgajati ih. Oni su rekli: “U skupštini nije bilo mnogo starijih tinejdžera poput naše kćeri Jane. Doduše, imala je prijateljicu Susan, koja je bila otvorena i vesela mlada osoba. No njeni su roditelji bili popustljiviji od nas. Susan je vani mogla ostati duže od Jane, mogla je nositi kraće suknje, slušati nedoličnu glazbu i gledati neprimjerene filmove. Jane dugo vremena nije mogla shvatiti naš stav. Po njenom mišljenju Susanini su roditelji imali više razumijevanja, a mi smo bili prestrogi. Tek kad je Susan upala u probleme Jane je shvatila da su joj naša čvrsta mjerila služila kao zaštita. Jako nam je drago što nismo snižavali kriterije za koje smo smatrali da su za njeno dobro.”

Poput Jane, mnogi su mladi shvatili da je mudro slušati roditelje kad biraju s kime će se družiti. “Uho koje sluša karanje životno nastavaće među mudrima”, kaže jedna izreka (Priče Salamunove 15:31). Božja mudrost potiče mlade da traže prijatelje koji će pozitivno djelovati na njih.

S druženjem je usko povezan pritisak vršnjaka. Pritisak da se bude poput ostalih dan za danom napada duhovno zdravlje naše djece. Mladi većinom žele biti prihvaćeni od svojih vršnjaka, pa zbog grupnog pritiska mogu biti utisnuti u kalup koji je sa stajališta svijeta poželjan (Priče Salamunove 29:25).

Biblija nas podsjeća da “svijet prolazi i njegova želja” (1. Ivanova 2:17). Zbog toga roditelji ne bi smjeli dopustiti da njihova djeca budu previše izložena svjetovnim stavovima. Kako svojoj djeci mogu pomoći da razmišljaju kao kršćani?

“Moja je kći uvijek htjela nositi ono što i drugi mladi”, rekao je Richard. “Zato smo svaki put strpljivo razgovarali s njom o dobrim i lošim stranama onoga što je htjela da joj kupimo. Čak i kad se radilo o stilu kojem nismo imali što prigovoriti, držali smo se savjeta koji smo davno čuli: ‘Mudra osoba neće ni prva ni posljednja prihvatiti novu modu.’”

Majka po imenu Pauline borila se protiv pritiska vršnjaka na jedan drugi način. Rekla je: “Zanimala sam se za stvari koje su zanimale  moju djecu i redovito sam išla k njima u sobu da bismo pričali. Ti dugi razgovori omogućili su mi da oblikujem njihovo razmišljanje i pomognem im da nauče i drugačije gledati na stvari.”

Pritisak vršnjaka neće prestati i zato će roditelji vjerojatno morati stalno ‘rušiti svjetovna razmišljanja’ i pomagati djeci da ‘zarobljavaju svoje misli kako bi ih učinila poslušnim Kristu’ (2. Korinćanima 10:5). No budu li “ustrajni u molitvi”, i roditelji i djeca imat će snage za to (Rimljanima 12:12; Psalam 65:2).

Zabava je treće područje koje predstavlja izazov za roditelje. Naravno, djeca se vole igrati. Starija djeca također su željna zabave (2. Timoteju 2:22). No, ako se tu želju ne zadovoljava na mudar način, to može oslabiti njihov duhovni imunitet. Opasnost je prisutna uglavnom zbog dvije stvari.

Kao prvo, veliki dio zabave odražava niska moralna mjerila ovog svijeta (Efežanima 4:17-19). No, nju se redovito prikazuje kao nešto uzbudljivo i privlačno. To je stvarna opasnost za mlade koji možda ne zamjećuju zamke.

Kao drugo, vrijeme potrošeno na zabavu također može biti problem. Nekima dobar provod postaje najvažnija stvar u životu i oduzima im previše vremena i snage. Jedna izreka upozorava da “jesti mnogo meda nije dobro” (Priče Salamunove 25:27). Slično tome, mnogo zabavljanja oslabit će želju za duhovnom hranom i dovesti do mentalne lijenosti (Priče Salamunove 21:17; 24:30-34). Mladi koji u potpunosti koriste ovaj svijet neće se moći ‘čvrsto uhvatiti pravog života’ — vječnog života u Božjem novom svijetu (1. Timoteju 6:12, 19). Kako su neki roditelji izašli na kraj s tim izazovima?

Mari Carmen, koja ima tri kćeri, rekla je: “Htjeli smo našim kćerima omogućiti primjerenu rekreaciju i zabavu. Zato smo kao obitelj redovito nekamo išli, a one su isto tako provodile vrijeme s prijateljima iz skupštine. No, imali smo uravnotežen stav prema razonodi. Ona je za nas bila poput deserta na kraju ručka — slastan je, ali ipak nije glavno jelo. Naučile su se radu kod kuće, u školi i u skupštini.”

Ni Don i Ruth nisu zabavu prepustili slučaju. “Subota je bila naš ‘obiteljski dan’”, kažu oni. “Ujutro smo išli u službu propovijedanja, poslijepodne na plivanje, a onda smo imali posebnu večeru.”

Komentari tih roditelja pokazuju koliko je važno uravnoteženo gledati na zdravu zabavu i odrediti joj odgovarajuće mjesto u kršćanskom životu (Propovjednik 3:4; Filipljanima 4:5).

Naravno, potrebno je mnogo godina da bi se steklo jak duhovni imunitet. Za dobivanje Božje mudrosti ne postoji nikakvo čudotvorno rješenje koje bi djecu potaknulo da se uzdaju u svog nebeskog Oca. Umjesto toga, roditelji ih moraju odgajati “u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja” (Efežanima 6:4). Stalno ‘usmjeravati mišljenje’ djeteta znači pomagati mu da o svemu ima Božje gledište. Kako to roditelji mogu postići?

 Redoviti obiteljski biblijski studij izrazito je važan. Studij djeci ‘otvara oči da mogu vidjeti čudesa Božjeg zakona’ (Psalam 119:18). Diego je vrlo ozbiljno shvaćao obiteljski studij, a to je njegovoj djeci pomoglo da se približe Jehovi. “Temeljito sam se pripremao za studij”, rekao je. “Istraživanje biblijske literature pomoglo mi je da biblijske likove djeci predočim kao stvarne osobe. Poticao sam djecu da se poistovjete s vjernim Božjim slugama. To je mojoj djeci bio upečatljiv podsjetnik da rade ono što je ugodno Jehovi.”

No djeca uče i u neformalnim prilikama. Mojsije je potaknuo roditelje da o Jehovinim savjetima govore ‘kad sjede u kući i kad idu putem, kad liježu i kad ustaju’ (5. Mojsijeva 6:7). Jedan je otac rekao: “Mom sinu treba vremena da se otvori i izrazi svoje osjećaje. Zna mi se povjeriti dok šetamo ili zajedno radimo neki posao. To su prilike za kvalitetne razgovore koji nam obojici koriste.”

Na djecu također mogu snažno djelovati molitve koje izgovaraju njihovi roditelji. Kada djeca čuju kako se roditelji ponizno obraćaju Bogu tražeći njegovu pomoć i oprost, to ih potiče da ‘vjeruju da on postoji’ (Hebrejima 11:6). Mnogi uspješni roditelji ističu da je važno moliti se zajednički kao obitelj te se u molitvi osvrnuti na probleme u školi i druge stvari koje muče njihovu djecu. Jedan je otac rekao da se njegova supruga uvijek moli s djecom prije odlaska u školu (Psalam 62:8; 112:7).

Svaki roditelj čini greške i vjerojatno požali zbog načina na koji je reagirao u određenoj situaciji. Pa ipak, Biblija nas potiče da budemo uporni, da ‘ne odustajemo činiti ono što je dobro’ (Galaćanima 6:9).

No, roditelji ponekad možda dođu u iskušenje da odustanu jer jednostavno ne mogu razumjeti svoju djecu. Možda kažu da su mladi danas drugačiji i da je s njima teže izaći na kraj. Međutim, današnja djeca zapravo imaju iste slabosti kao i prethodne generacije te se suočavaju sa sličnim iskušenjima, premda se danas vjerojatno osjeća veći pritisak da se učini nešto neispravno. Zato je jedan otac ublažio prijekor koji je uputio svom sinu ovim ljubaznim riječima: “Tvoje srce samo želi ono što je željelo i moje srce kada sam bio u tvojim godinama.” Roditelji možda ne znaju mnogo o računalima, ali zato  dobro poznaju sklonosti nesavršenog tijela (Matej 26:41; 2. Korinćanima 2:11).

Neka djeca možda ne prihvaćaju vodstvo svojih roditelja i možda se čak bune kada dobiju ukor ili kaznu. No, i ovdje je ustrajnost od presudne važnosti. Iako se u početku opiru i prkose, mnoga djeca s vremenom pozitivno reagiraju (Priče Salamunove 22:6; 23:22-25). Matthew, mladi kršćanin koji sada služi u podružnici Jehovinih svjedoka, rekao je: “Kad sam bio tinejdžer, mislio sam da mi roditelji postavljaju nepravedna ograničenja. Uostalom, razmišljao sam, ako su mojim prijateljima roditelji nešto dopustili, zašto to ne bi mogli i moji roditelji? Od svih kazni naročito me smetala zabrana da se vozim u kanuu, što sam jako volio. Međutim, kada se osvrnem unatrag, svjestan sam da je to što su me roditelji ukoravali bilo i korisno i potrebno. Zahvalan sam što su mi pružali vodstvo kad mi je to bilo potrebno.”

Jedno je sigurno — iako naša djeca ponekad moraju biti u duhovno nezdravom okruženju, ona ipak mogu odrasti u dobre kršćane. Kao što Biblija obećava, Božja mudrost može im pomoći da steknu duhovni imunitet. “Kad dođe mudrost u srce tvoje, i znanje omili duši tvojoj, pomnjivost će paziti na te, razum će te čuvati, izbavljajući te od zla puta” (Priče Salamunove 2:10-12).

Nositi dijete u utrobi devet mjeseci nije lako. A sljedećih dvadesetak godina donosi sa sobom i bol i radost. No budući da vole svoju djecu, kršćanski roditelji čine sve što mogu da ih zaštite uz pomoć Božje mudrosti. Oni za svoju djecu osjećaju isto što je i ostarjeli apostol Ivan osjećao za svoju duhovnu djecu: “Nemam većeg razloga za zahvalnost od ovoga, da čujem da moja djeca hode u istini” (3. Ivanova 4).