“LJUBI svog bližnjeg” (Matej 22:39). S tim osnovnim životnim načelom slažu se mnoge religije. Kad bi te religije uspijevale naučiti svoje vjernike da ljube bližnje, onda bi oni bili privučeni jedni drugima i ujedinjeni. No, je li to ono što primjećuješ? Ujedinjuju li religije ljude? U jednoj anketi nedavno provedenoj u Njemačkoj postavljeno je pitanje: “Da li religije ujedinjuju ili razjedinjuju ljude?” Od ukupnog broja ispitanika, 22 posto smatralo je da religije ujedinjuju, dok ih je 52 posto reklo da uzrokuju podjele. Možda i u tvojoj zemlji ljudi imaju sličan stav.

Zašto mnogi sumnjaju da religija može ujediniti čovječanstvo? Možda zbog onoga što im je poznato iz povijesti. Umjesto da zbližava ljude, religija ih je često razdvajala. U nekim je slučajevima religija služila za opravdavanje najstrašnijih zvjerstava koja su ikada počinjena. Razmisli o nekim primjerima unatrag samo 100 godina.

U Drugom svjetskom ratu na području bivše Jugoslavije sukobili su se Hrvati i Srbi — dakle, rimokatolici i pravoslavci. I jedni i drugi tvrdili su da slijede Isusa, koji je svoje sljedbenike poučio da ljube bližnje. Ipak, njihov je sukob doveo do “jednog od najužasnijih pokolja civila u povijesti”, kako se izrazio jedan pisac. Svijet je bio užasnut brojkom od, prema nekim izvorima, preko 500 000 ubijenih muškaraca, žena i djece.

Godine 1947. na Indijskom potkontinentu živjelo je oko 400 milijuna ljudi, ili otprilike petina čovječanstva. Stanovništvo su sačinjavali uglavnom hindusi, muslimani i sikhi. Kad je Indija podijeljena, nastala je Islamska Republika Pakistan. U to je vrijeme stotine tisuća izbjeglica iz obje zemlje spaljeno, pretučeno, mučeno i ustrijeljeno u nizu vjerskih pokolja.

I kao da spomenuti primjeri nisu dovoljno uznemiravajući, na samom početku ovog stoljeća kao velika prijetnja u prvi je plan izbio terorizam. Danas je zbog terorizma cijeli svijet na nogama, a mnoge terorističke skupine tvrde da su povezane s nekom religijom. Religiju se ne smatra nečim što  unapređuje jedinstvo. Umjesto toga, često je se povezuje s nasiljem i neslogom. Stoga nimalo ne čudi što je njemački časopis Focus glavne svjetske religije — budizam, hinduizam, islam, judaizam, konfucijanizam, kršćanstvo i taoizam — usporedio s barutom.

I dok neke religije međusobno ratuju, ostale su zaokupljene neslogom unutar vlastitih redova. Naprimjer, posljednjih se godina u crkvama kršćanstva neprestano vode debate o doktrinarnim pitanjima, što dovodi do podjela. I svećenici i vjernici pitaju se: Je li kontracepcija dopuštena? Što je s pobačajem? Mogu li žene biti svećenice? Kako crkva treba gledati na homoseksualnost? Treba li religija podupirati rat? S obzirom na takvu razjedinjenost mnogi se pitaju: ‘Kako će religije ujediniti čovječanstvo ako ne mogu ujediniti čak ni svoje pripadnike?’

Očito je da religija, općenito uzevši, ne uspijeva ujediniti ljude. No, je li nesloga obilježje baš svih religija? Postoji li religija koja je drugačija — religija koja može ujediniti sve ljude?