Kako to da je Samson smio dodirnuti mrtva tijela ljudi koje je ubio, a ipak ostati nazirej?

U starom Izraelu osoba je mogla svojevoljno učiniti zavjet i na određeno vrijeme postati nazirej. * Jedno od ograničenja za nazireja bilo je sljedeće: “Za sve vrijeme svoga zavjeta Jahvi neka se ne primiče nikakvu mrtvacu. Neka se ne onečišćuje ni zbog svoga oca, ni zbog svoje majke, svoga brata ili svoje sestre ako bi umrli.” Što ako bi ‘umro tko nenadanom smrću pokraj njega’? I takvim bi slučajnim dodirivanjem mrtvaca okaljao svoje nazirejstvo. Zato je rečeno: “Prijašnje vrijeme neka se ne računa.” Morao je proći obred čišćenja i iznova započeti nazirejstvo (4. Mojsijeva 6:6-12, St).

No Samson je bio nazirej u jednom drugom smislu. Prije njegovog rođenja Jehovin je anđeo njegovoj majci rekao: “Gle, zatrudnjećeš, i rodićeš sina, i britva da ne prijeđe po njegovoj glavi, jer će dijete biti nazirej Božji od utrobe majčine, i on će početi izbavljati Izraela iz ruku Filistejskih” (Suci 13:5). Samson nije sam učinio nazirejski zavjet. Bog je bio taj koji je odredio da on bude nazirej, i to do kraja života. Zabrana o dodirivanju mrtvaca za njega nije vrijedila. Jer da jest i da je on slučajno dodirnuo mrtvaca, kako bi mogao obnoviti nazirejstvo koje traje cijeli život, a počelo je njegovim rođenjem? Dakle, očito je da su se neki zahtjevi za one koji su trebali biti nazireji cijeli život razlikovali od zahtjeva za one koji su svojevoljno postali nazireji.

Obrati pažnju na Jehovine zapovijedi trima osobama spomenutim u Bibliji čije je nazirejstvo bilo za čitav život — Samsonu, Samuelu i Ivanu Krstitelju. Kao što smo već rekli, Samson se nije smio šišati. Ana se u vezi sa svojim djetetom Samuelom, koje još nije bila zanijela, zavjetovala: ‘Dat ću ga Jehovi dokle je god živ, i britva neće prijeći preko glave njegove’ (1. Samuelova 1:11). A o Ivanu Krstitelju  Jehovin anđeo je rekao: “Nipošto ne smije piti vina ni opojnog pića” (Luka 1:15). Osim toga, ‘Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožni pojas oko svojih bokova; a hrana su mu bili skakavci i divlji med’ (Matej 3:4). Nijedna od te tri osobe nije dobila zapovijed da se ne približava mrtvacu.

Iako je bio nazirej, Samson je bio jedan od sudaca koje je Jehova postavio da izbave Izraelce iz ruku onih koji su ih pljačkali (Suci 2:16). Izvršavajući taj zadatak morao je dodirivati mrtva tijela. Jednom prilikom ubio je 30 Filistejaca i skinuo im odjeću. Kasnije je pobio ostale neprijatelje “uzduž i poprijeko i žestoko ih porazi”. Također je uzeo svježu magareću čeljust i njome ubio tisuću ljudi (Suci 14:19; 15:8, 15, St). Samson je sve to učinio uz Jehovino odobravanje i podršku. Biblija o njemu govori kao o čovjeku uzorne vjere (Hebrejima 11:32; 12:1).

Da li izjava da je Samson rastrgao lava “kao jare” znači da je u njegovo vrijeme bio običaj trgati jarad?

Nema dokaza da je u vrijeme izraelskih sudaca bio običaj da ljudi trgaju jarad. U Sucima 14:6 piše: “Duh Jehovin siđe na [Samsona], te rastrže lava kao jare nemajući ništa u ruci.” Ova rečenica je vjerojatno usporedba.

Riječ ‘rastrgati’ može imati dva značenja. Ili je Samson rastrgao čeljusti lava ili je lava nekako raskomadao. Ako je u pitanju to prvo, čovjek bi vjerojatno imao snage isto to učiniti jaretu. U tom slučaju usporedbom se želi reći da je Samsonu svladati lava golim rukama bilo jednako lako kao da se radilo o jaretu. Međutim, što ako je Samson ubio lava tako što ga je raskomadao? I tada te riječi moramo shvatiti kao poredbu. Smisao nje je da je Jehovin duh Samsonu dao snage da izvrši zadatak koji je zahtijevao izuzetnu fizičku snagu. Bilo kako bilo, usporedba iz Sudaca 14:6 pokazuje da uz Jehovinu pomoć snažni lav za Samsona nije bio ništa opasniji nego što bi bilo jare za čovjeka prosječne snage.