KAKO Jehova postupa kada mu njegov vlastiti narod okrene leđa i počne obožavati krive bogove? Što ako ga taj narod uvijek iznova iznevjeri i ako mu se obraća samo kada je u nevolji? Da li ga Jehova čak i tada izbavlja? Knjiga o sucima odgovara na ta i druga važna pitanja. Napisao ju je prorok Samuel oko 1100. pr. n. e., a govori o događajima u razdoblju od otprilike 330 godina — od smrti Jozue do ustoličenja prvog izraelskog kralja.

Kao dio Božje snažne riječi, ili poruke, Knjiga o sucima za nas ima veliku vrijednost (Hebrejima 4:12). Uzbudljivi izvještaji zapisani u njoj omogućavaju nam da upoznamo Božju osobnost. Pouke koje iz njih izvlačimo jačaju našu vjeru i pomažu nam da se ‘čvrsto uhvatimo pravog života’, vječnog života u Božjem obećanom novom svijetu (1. Timoteju 6:12, 19; 2. Petrova 3:13). Djela kojima je Jehova izbavljao svoj narod ukazuju na veće izbavljenje koje će u budućnosti donijeti njegov Sin, Isus Krist.

Kada je Jozuina vojska porazila kanaanske kraljeve, izraelska plemena naselila su se u područjima koja su dobila u nasljedstvo i zauzela zemlju. Međutim, Izraelci nisu istjerali sve stanovnike te zemlje. Taj će propust Izraelce dovesti u opasnu zamku.

Naraštaj koji je došao nakon Jozue “ne poznavaše Jehovu ni djela koja je učinio Izraelu” (Suci 2:10). Ljudi su počeli sklapati brakove s Kanaancima i služiti njihovim bogovima. Zato je Jehova prepustio Izraelce njihovim neprijateljima. No, kada je ugnjetavanje postalo preteško, Izraelci su počeli tražiti pomoć od pravog Boga. Takvo vjersko, društveno i političko okruženje uvod je u izvještaj o nizu sudaca koje je Jehova postavljao da bi svoj narod spasio od njegovih neprijatelja.

Odgovori na biblijska pitanja:

1:2, 4 — Zašto je Juda određena da bude prvo pleme koje je trebalo zauzeti svoj dio zemlje? Ustvari, tu je povlasticu trebalo dobiti Rubenovo pleme, jer je Ruben bio Jakovljev prvenac. No, Jakov je na samrtnoj postelji prorekao da Ruben neće biti prvi zato što je izgubio prava prvenca. Šimun i Levije, koji su postupali okrutno, trebali su biti ‘rasuti po Izraelu’ (1. Mojsijeva 49:3-5, 7). Sljedeći je bio Juda, Jakovljev četvrti sin. Šimunovo pleme, koje je bilo pridruženo Judinom, dobilo je male dijelove zemlje razasute diljem velikog Judinog područja * (Jozua 19:9).

1:6, 7 — Zašto su poraženim kraljevima odsječeni palčevi na rukama i nogama? Osoba koja je izgubila palčeve na rukama i nogama očito je bila nesposobna za vojsku. Kako bi vojnik mogao baratati mačem ili kopljem bez palčeva na rukama? Slično tome, bez nožnih palaca teško je održavati ravnotežu.

Pouke za nas:

2:10-12 Moramo redovito proučavati Bibliju kako ne bismo ‘zaboravili ni jednoga dobra što nam je Jehova učinio’ (Psalam 103:2). Roditelji moraju usađivati istinu iz Božje Riječi u srce svoje djece (5. Mojsijeva 6:6-9).

 2:14, 21, 22 Jehova s razlogom dopušta da se njegovom neposlušnom narodu događaju loše stvari. On svoje sluge na taj način ukorava, potiče da se poprave i da mu se vrate.

Uzbudljivi izvještaj o junačkim djelima sudaca počinje s Otonijelom i time kako je prekinuo osmogodišnju izraelsku podčinjenost mezopotamskom kralju. Sudac Aod smislio je hrabar plan i ubio gojaznog moapskog kralja Eglona. Neustrašivi Samgar sam je pobio 600 Filistejaca ostanom za goveda. Uz proročicu Deboru i njezino ohrabrenje te Jehovinu podršku, Barak i njegova slabo naoružana vojska od deset tisuća ljudi do nogu su potukli moćnu Sizarinu vojsku. Nakon toga Jehova je za suca imenovao Gedeona te je njemu i njegovoj vojsci od 300 ljudi dao pobjedu nad Madijancima.

Jehova je preko Jefte izbavio Izraelce od Amonaca. Među dvanaestoricom izraelskih sudaca bili su i Tola, Jair, Abezan, Ahijalon i Abdon. Razdoblje sudaca završava sa Samsonom, koji se borio protiv Filistejaca.

Odgovori na biblijska pitanja:

4:8 — Zašto je Barak zahtijevao da proročica Debora bude s njim na bojnom polju? Barak je očito smatrao da se ne može sam suprotstaviti Sizarinoj vojsci. Kad bi kraj sebe imao proročicu, to bi za njega i njegove ljude bilo jamstvo Božjeg vodstva te bi im dalo samopouzdanja. Dakle, Barakov zahtjev da Debora pođe s njim nije bio znak slabosti, već snažne vjere.

5:20 — Kako su se zvijezde borile s neba pomažući Baraku? Biblija ne govori je li to uključivalo pomoć anđela, meteorsku kišu koju su Sizarini mudraci protumačili kao zlokoban znak ili možda astrološka predviđanja koja su Sizari trebala pomoći, a ustvari su se pokazala lažnima. Sve u svemu, nema sumnje da se radilo o nekom obliku Božje intervencije.

7:1-3; 8:10 — Zašto je Jehova za 32 000 Gedeonovih vojnika rekao da ih je previše kad je neprijateljskih vojnika bilo 135 000? To je bilo zato što je Jehova vodio Gedeona i njegove ljude u pobjedu. Bog nije želio da narod misli kako je vlastitom snagom porazio Madijance.

 11:30, 31 — Je li Jefta na umu imao ljudsku žrtvu kad je davao zavjet? Jefta na to nije ni pomislio jer u Mojsijevom zakonu stoji: “Neka se ne nađe u tebe koji bi vodio sina svojega ili kćer svoju kroz oganj” (5. Mojsijeva 18:10). Međutim, Jefta je na umu ipak imao ljudsko biće, a ne neku životinju. Životinje za žrtvu Izraelci sigurno ne bi držali u svojim domovima. Osim toga, žrtvovanje životinje ne bi bio nikakav poseban dar za tu priliku. Jefta je bio svjestan da bi osoba koja će izaći iz njegovog doma njemu u susret lako mogla biti njegova kći. Ta bi osoba bila prinesena kao ‘žrtva paljenica’ u tom smislu što bi se potpuno posvetila služenju Jehovi, radeći poslove povezane s njegovim svetištem.

Pouke za nas:

3:10 Ostvarenje duhovnih ciljeva ne ovisi o ljudskoj mudrosti, već o Jehovinom duhu (Psalam 127:1).

3:21 Aod se mačem služio vješto i hrabro. I mi moramo naučiti vješto koristiti “mač duha, to jest Božju riječ”. To znači da trebamo odvažno koristiti Bibliju u našoj službi Bogu (Efežanima 6:17; 2. Timoteju 2:15).

6:11-15; 8:1-3, 22, 23 Gedeonova skromnost uči nas trima važnim poukama: (1) Kada dobijemo neko teokratsko zaduženje, trebamo razmišljati o odgovornosti koju ono povlači za sobom, a ne o ugledu ili položaju koji ono možda donosi. (2) Naročito je mudro biti skroman kada smo s nekim tko je sklon svađi. (3) Skromnost nam pomaže da ne budemo pretjerano zaokupljeni ugledom.

6:17-22, 36-40 Mi također moramo biti oprezni i ne smijemo vjerovati “svakom nadahnutom izrazu”, već trebamo ‘ispitati nadahnute izraze da vidimo potječu li od Boga’ (1. Ivanova 4:1). Da bi bio siguran da je savjet koji treba dati čvrsto zasnovan na Božjoj Riječi, novi kršćanski starješina mudro će postupiti ako o tome porazgovara s iskusnijim starješinom.

6:25-27 Gedeon je postupio oprezno da ne bi bespotrebno razljutio svoje protivnike. Kada propovijedamo dobru vijest, moramo paziti da svojim govorom bespotrebno ne uvrijedimo druge.

7:6 Kad se radi o služenju Jehovi, trebali bismo biti poput Gedeonovih 300 ljudi — budni i oprezni.

9:8-15 Kako li je nerazumno biti ponosan i ambiciozno težiti za istaknutim položajem i utjecajem!

 11:35-37 Jefta je pružio svojoj kćeri dobar primjer, a to joj je sigurno pomoglo da razvije jaku vjeru i samopožrtvovan duh. Danas roditelji mogu pružiti takav primjer svojoj djeci.

11:40 Osobu koja se spremno stavlja na raspolaganje u službi Jehovi možemo ohrabriti tako da je pohvalimo.

13:8 Roditelji se trebaju moliti za Jehovino vodstvo u poučavanju djece i primjenjivati njegove savjete (2. Timoteju 3:16).

14:16, 17; 16:16 Vršiti pritisak na nekoga plakanjem i prigovaranjem može narušiti odnos s tom osobom (Priče Salamunove 19:13; 21:19).

Posljednji dio Knjige o sucima sadrži dva važna izvještaja. Prvi se tiče čovjeka po imenu Miha, koji je u svojoj kući postavio idol i unajmio Levita da mu služi kao svećenik. Kad su razorili grad Lais (ili Lezem), pripadnici Danovog plemena sagradili su svoj grad i nazvali ga Dan. Budući da su imali Mišin idol i njegovog svećenika, u Danu su uspostavili svoju religiju. Lais je očigledno osvojen prije nego što je Jozua umro (Jozua 19:47).

Drugi izvještaj govori o nečemu što se dogodilo nedugo nakon Jozuine smrti. Seksualni zločin koji su neki ljudi iz grada Gabe na području Benjaminovog plemena javno počinili doveo je do istrebljenja skoro cijelog tog plemena — preživjelo je samo 600 ljudi. Međutim, pronašlo se način da ti preostali muškarci dobiju žene, pa se njihov broj do Davidove vladavine popeo na skoro 60 000 ratnika (1. Dnevnika 7:6-11).

Odgovori na biblijska pitanja:

17:6; 21:25 (St) — Ukazuju li riječi: “Svatko je živio kako mu se činilo da je pravo” na bezvlađe? Ne nužno, jer je Jehova svom narodu pružao vodstvo na razne načine. Dao im je Zakon i svećenstvo koje im je otkrivalo njegovu volju. Kad se radilo o važnim pitanjima, prvosvećenik je preko Urima i Tumima mogao tražiti upute od Boga (2. Mojsijeva 28:30). Osim toga, svaki je grad imao starješine koji su mogli dati dobre savjete. Kada je Izraelac koristio svu tu pomoć koja mu je stajala na raspolaganju, njegova je savjest imala dobro vodstvo. U tom je slučaju bilo dobro ako je postupao “kako mu se činilo da je pravo”. S druge strane, ako osoba nije slušala Zakon, već je sama odlučivala kako će postupati i obožavati Boga, događale su se loše stvari.

20:17-48 — Zašto je Jehova dopustio da Benjaminovo pleme dvaput porazi druga plemena iako je trebalo biti kažnjeno? Dopuštajući da ostala plemena u početku pretrpe velike gubitke, Jehova je htio vidjeti koliko su odlučna iskorijeniti zlo iz Izraela.

Pouke za nas:

19:14, 15 Negostoljubivost stanovnika Gabe ukazivala je na nedostatak morala. Kršćane se potiče da ‘hode putem gostoljubivosti’ (Rimljanima 12:13).

Božje Kraljevstvo kojim upravlja Krist Isus vrlo će skoro uništiti zao svijet te pravednima i bezazlenima donijeti veliko oslobođenje (Priče Salamunove 2:21, 22; Danijel 2:44). ‘Tada će svi Jehovini neprijatelji izginuti, a oni koji ga ljube bit će kao sunce kad izlazi u sili svojoj’ (Suci 5:31). Dokažimo da smo među onima koji ljube Jehovu primjenjujući ono što smo naučili iz Knjige o sucima.

U izvještajima o sucima uvijek se iznova otkriva jedna temeljna istina: Poslušnost Jehovi vodi do velikih blagoslova, a neposlušnost do strašnih posljedica (5. Mojsijeva 11:26-28). Zato je doista neophodno da budemo “od srca poslušni” Bogu koji nam je otkrio svoju volju (Rimljanima 6:17; 1. Ivanova 2:17).