1, 2. (a) Koga je od 29. n. e. Izrael trebao prepoznati? (b) Što ćemo obraditi u ovom članku?

GODINA je 29. n. e. Obećani Mesija glavna je tema razgovora u Izraelu. Služba Ivana Krstitelja stvara još veće iščekivanje (Luka 3:15). Ivan tvrdi da on nije Krist. Umjesto toga, ukazujući na Isusa iz Nazareta, on kaže: “Svjedočim da je on Sin Božji” (Ivan 1:20, 34). Ubrzo mnoštva slijede Isusa da bi čula njegovo poučavanje i da bi ih on izliječio.

² U narednim mjesecima Jehova pruža obilje dokaza o svom Sinu. Oni koji proučavaju Pisma i promatraju Isusova djela imaju dovoljno razloga da povjeruju u njega. Međutim, većina pripadnika Božjeg savezničkog naroda ne vjeruje u njega. Prilično malo osoba priznaje da je Isus zaista Krist, Sin Božji (Ivan 6:60-69). Što bi ti učinio da si živio u to vrijeme? Bi li prihvatio Isusa kao Mesiju i postao njegov vjerni sljedbenik? Obrati pažnju na to kako je sam Isus dokazao tko je kad su ga optužili da krši sabat i zapazi dokaze koje je kasnije pružio kako bi ojačao vjeru svojih vjernih učenika.

3. U kojim je okolnostima Isus morao dokazati da je Mesija?

³ Godina je 31. n. e. i vrijeme je Pashe. Isus se nalazi u Jeruzalemu. Upravo je izliječio čovjeka koji je bolovao 38 godina. No Židovi progone Isusa zato što je to učinio na sabat. Isto tako, optužuju ga za hulu  i žele ga ubiti jer je Boga nazvao svojim Ocem (Ivan 5:1-9, 16-18). Isus u svoju obranu navodi tri snažna dokaza koji svakog Židova iskrenog srca mogu uvjeriti da je on zaista Mesija.

4, 5. Koja je bila svrha Ivanove službe, i koliko ju je temeljito izvršio?

⁴ Isus se najprije osvrće na svjedočanstvo njegovog prethodnika, Ivana Krstitelja, i kaže: “Vi ste poslali ljude k Ivanu, i on je posvjedočio za istinu. Taj je čovjek bio svjetiljka koja gori i sja, a vi ste se kratko vrijeme htjeli radovati u njegovom svjetlu” (Ivan 5:33, 35).

⁵ Ivan Krstitelj bio je “svjetiljka koja gori i sja” u tom smislu što je prije nego što ga je Herod nepravedno zatočio ispunio zadatak koji je dobio od Boga, naime da pripremi put Mesiji. Ivan je rekao: “Došao sam krštavati u vodi zato da se [Mesija] očituje Izraelu. (...) Gledao sam kako duh kao golub silazi s neba, i ostao je na njemu. Ni ja ga nisam znao, ali Onaj koji me poslao da krštavam u vodi, taj mi je rekao: ‘Na koga vidiš da duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti u svetom duhu.’ I ja sam to vidio, i svjedočim da je on Sin Božji” * (Ivan 1:26-37). Ivan je sasvim jasno ukazao na to da je Isus Sin Božji — obećani Mesija. Ivanovo svjedočanstvo bilo je toliko uvjerljivo da su oko osam mjeseci nakon njegove smrti mnogi iskreni Židovi priznali: “Što je god Ivan rekao o ovom čovjeku istinito je” (Ivan 10:41, 42).

6. Zašto su Isusova djela trebala uvjeriti ljude da on ima Božju podršku?

⁶ Isus navodi daljnji dokaz koji potvrđuje da je on Mesija. On ukazuje na svoja dobra djela koja su dokaz Božje podrške. “Ja imam svjedočanstvo veće od Ivanovog”, kaže on, “jer djela koja mi je Otac dao da izvršim, sama ta djela koja činim, svjedoče o meni da me Otac poslao” (Ivan 5:36). Čak ni Isusovi neprijatelji ne mogu pobiti taj dokaz koji uključuje brojna čuda. “Što da radimo, jer ovaj čovjek čini mnoge znakove?” kasnije pitaju neki (Ivan 11:47). No određene osobe povoljno reagiraju i kažu: “Kad Krist dođe, zar će činiti više znakova nego što ih je ovaj učinio?” (Ivan 7:31). Oni koji slušaju Isusa imaju izvrsnu priliku u Sinu raspoznati Očeve osobine (Ivan 14:9).

7. Kako Hebrejska pisma svjedoče o Isusu?

⁷ Isus na koncu pažnju skreće na neoboriv dokaz. ‘Upravo Pisma svjedoče o meni’, kaže on i dodaje: “Kad biste vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i meni, jer je on pisao o meni” (Ivan 5:39, 46). Naravno, Mojsije je bio samo jedan od mnogih pretkršćanskih svjedoka koji su pisali o Kristu. Njihovi zapisi sadrže stotine proročanstava i detaljna rodoslovlja, a sve to pomaže u prepoznavanju Mesije (Luka 3:23-38; 24:44-46; Djela apostolska 10:43). A što je s Mojsijevim zakonom? “Zakon je postao naš odgajatelj koji vodi do Krista”, napisao je apostol Pavao (Galaćanima 3:24). Da, ‘svjedočenje za Isusa je ono što nadahnjuje na proricanje’, odnosno to je bit, osnova i svrha proricanja (Otkrivenje 19:10).

8. Zašto mnogi Židovi nisu povjerovali u Mesiju?

⁸ Zar te svi ovi navedeni dokazi — Ivanovo jasno svjedočanstvo, Isusova moćna djela i osobine kojima je oponašao Boga te golemo svjedočanstvo Pisama — ne bi uvjerili da je Isus Mesija? Svatko tko iskreno ljubi Boga i njegovu Riječ odmah bi se u to uvjerio i pokazao vjeru u Isusa kao obećanog Mesiju. No u Izraelu je nedostajalo takve ljubavi. Isus je svojim protivnicima rekao:  “Dobro znam da vi u sebi nemate ljubavi prema Bogu” (Ivan 5:42). Umjesto da su ‘tražili slavu koja je od jedinog Boga’, oni su ‘prihvaćali slavu jedan od drugoga’. Nije ni čudo što su bili protiv Isusa, koji se, poput svog Oca, gnušao nad takvim načinom razmišljanja! (Ivan 5:43, 44; Djela apostolska 12:21-23).

9, 10. (a) Zašto se može reći da je Isus svojim učenicima u pravom trenutku dao znak? (b) Koje je izuzetno obećanje Isus dao svojim učenicima?

⁹ Prošlo je više od godinu dana otkako je Isus iznio spomenute dokaze da je Mesija. Godina je 32. n. e. i Pasha je već završila. Mnogi koji su povjerovali u Isusa prestali su ga slijediti možda zbog progonstva, materijalizma ili životnih briga. Drugi su možda zbunjeni ili razočarani jer Isus nije želio da ga ljudi postave za kralja. Kad su ga židovski vjerski vođe izazivali, nije želio dati znak s neba kojim bi se proslavio (Matej 12:38, 39). To je možda izazvalo nedoumice kod nekih. Osim toga, Isus je svojim učenicima počeo govoriti o nečemu što im je bilo dosta teško razumjeti, a to je da “mora ići u Jeruzalem i mnogo toga pretrpjeti od starješina i svećeničkih glavara i pismoznalaca, te biti ubijen” (Matej 16:21-23).

¹⁰ Za devet ili deset mjeseci Isus će ‘otići s ovog svijeta k Ocu’ (Ivan 13:1). Duboko zabrinut za svoje odane učenike, Isus nekima od njih obećava upravo ono što nije želio dati nevjernim Židovima — znak s neba. “Zaista vam kažem”, govori Isus, “da neki od onih koji ovdje stoje neće uopće okusiti smrti dok najprije ne vide Sina čovječjeg kako dolazi u svom kraljevstvu” (Matej 16:28). Isus očito ne želi reći da će neki njegovi učenici biti živi sve do uspostave Mesijanskog Kraljevstva, što se zbilo 1914. Isus ima na umu to da će trojici svojih bliskih učenika dati zadivljujuću viziju slave koju će imati kao Kralj tog Kraljevstva. Tu se viziju naziva preobraženje.

11. Opiši viziju preobraženja.

¹¹ Šest dana kasnije Isus vodi Petra, Jakova i Ivana na visoku goru — vjerojatno na obronak gore Hermona. Tamo se Isus “preobrazio (...) pred njima, i njegovo je lice zasjalo kao sunce, a njegove su gornje haljine postale sjajne kao svjetlost”. Pojavljuju se i proroci Mojsije i Ilija te razgovaraju s Isusom. Taj zadivljujući događaj vjerojatno se zbiva noću, zbog čega je još upečatljiviji. Ustvari, djeluje im tako stvarno da Petar kaže da će podignuti tri šatora — jedan za Isusa, jedan za Mojsija i jedan za Iliju. Dok Petar govori, zasjeni ih svijetao oblak i iz oblaka se čuje glas koji kaže: “Ovo je moj Sin, ljubljeni, kojeg sam priznao; njega slušajte” (Matej 17:1-6).

12, 13. Kako je vizija preobraženja djelovala na Isusove učenike, i zašto?

 ¹² Istina, Petar je kratko prije toga za Isusa rekao da je “Krist, Sin živog Boga” (Matej 16:16). No zamisli kako je bilo čuti samog Boga koji daje svjedočanstvo, potvrđujući identitet i ulogu svog pomazanog Sina! Vizija preobraženja Petru, Jakovu i Ivanu itekako je ojačala vjeru! Budući da im je vjera bila toliko ojačana, bili su spremniji za ono što je ležalo pred njima i za važnu ulogu koju su imali u skupštini koja je tek trebala biti osnovana.

¹³ Preobraženje je ostavilo dubok utisak na učenike. Više od 30 godina nakon toga Petar je napisao: “[Isus] je od Boga, Oca, primio čast i slavu, kad su do njega od veličanstvene slave došle ovakve riječi: ‘Ovo je moj sin, moj ljubljeni, kome sam ja dao svoje priznanje.’ Da, te smo riječi čuli kako su došle s neba dok smo bili s njim na svetoj gori” (2. Petrova 1:17, 18). I Ivana se dojmio taj događaj. Više od 60 godina nakon što se zbio, ukazao je na njega rekavši: “Gledali smo njegovu slavu, slavu kakva pripada jedinorođenome od oca” (Ivan 1:14). Pa ipak, preobraženje nije posljednja vizija koju su dobili Isusovi sljedbenici.

14, 15. U kom smislu apostol Ivan ‘ostaje dok Isus ne dođe’?

¹⁴ Nakon uskrsnuća Isus se pojavio svojim učenicima kraj Galilejskog mora. Tamo je Petru kazao: “Ako je moja volja da [Ivan] ostane dok ne dođem, što se ti brineš za to?” (Ivan 21:1, 20-22, 24). Je li to značilo da će apostol Ivan nadživjeti ostale apostole? Nesumnjivo jest, jer je on vjerno služio Jehovi još gotovo 70 godina. Međutim, Isusove riječi znače i puno više.

¹⁵ Izraz “dok ne dođem” podsjeća nas na Isusove riječi da ‘Sin čovječji dolazi u svom kraljevstvu’ (Matej 16:28). Ivan ‘ostaje dok Isus ne dođe’ u tom smislu što kasnije dobiva proročansku viziju o Isusu koji dolazi kao Vladar Kraljevstva. Ivan pretkraj života, dok je kao izgnanik bio na otoku Patmosu, dobiva Otkrivenje sa svim njegovim zadivljujućim proročanskim znakovima o događajima koji će se zbivati tokom ‘Gospodinovog dana’. Ivana su se toliko dojmile te izvanredne vizije da je na Isusove riječi: “Da; dolazim brzo” on odgovorio: “Amen! Dođi, Gospodine Isuse!” (Otkrivenje 1:1, 10; 22:20).

16. Zašto je važno da nastavimo jačati svoju vjeru?

¹⁶ Osobe iskrena srca koje su živjele u prvom stoljeću prihvatile su Isusa kao Mesiju i vjerovale u njega. Osobe koje su postale vjernici trebalo je ojačati jer su bile okružene ljudima koji nisu pokazivali vjeru, a morale su obaviti dobiveni zadatak i podnijeti kušnje koje su ih čekale. Da bi ohrabrio svoje vjerne sljedbenike, Isus im je dao obilje dokaza da je Mesija i proročanske vizije putem kojih su mogli steći veće razumijevanje duhovnih istina. Mi danas živimo duboko u ‘Gospodinovom danu’.  Uskoro će Krist uništiti čitav Sotonin zao sustav stvari i izbaviti Božji narod. I mi trebamo jačati svoju vjeru koristeći sve što nam Jehova daje za našu duhovnu dobrobit.

17, 18. Koja je oštra razlika postojala u prvom stoljeću između Isusovih sljedbenika i onih koji su se protivili Božjem naumu, i što se dogodilo sa svakom tom grupom ljudi?

¹⁷ Nakon Isusove smrti učenici odvažno slušaju njegovu zapovijed da svjedoče o njemu “kako u Jeruzalemu tako i u cijeloj Judeji i Samariji i do najudaljenijeg dijela zemlje” (Djela apostolska 1:8). Unatoč periodima progonstva Jehova blagoslivlja novoosnovanu kršćansku skupštinu dajući joj razumijevanje duhovnih istina i pridružujući joj mnoge nove učenike (Djela apostolska 2:47; 4:1-31; 8:1-8).

¹⁸ S druge strane, budućnost onih koji se protive dobroj vijesti sve je mračnija. “Put je bezbožnički kao mrak”, piše u Pričama Salamunovim 4:19. “Ne znaju na što će se spotaknuti.” “Mrak” postaje veći 66. n. e., kad rimske vojske opkole Jeruzalem. Nakon što se privremeno povuku bez nekog jasnog razloga, Rimljani se vraćaju 70. n. e. i razaraju grad. Židovski povjesničar Josip Flavije kaže da je tada poginulo više od milijun Židova. Međutim, vjerni kršćani su se spasili. Zašto? Jer su, kad se rimska vojska povukla, poslušali Isusovu zapovijed da bježe iz grada (Luka 21:20-22).

19, 20. (a) Zašto Božji narod nema razloga bojati se dok se sadašnji sustav stvari bliži kraju? (b) Koje je značajno razumijevanje duhovnih istina Jehova dao svom narodu u desetljećima prije 1914?

¹⁹ I mi se nalazimo u sličnoj situaciji. Predstojeća velika nevolja značit će kraj čitavog Sotoninog zlog sustava. No Božji narod ne mora se bojati jer je Isus obećao: “Evo, ja sam s vama u sve dane do završetka sustava stvari” (Matej 28:20). Da bi ojačao vjeru svojih prvih učenika i pripremio ih na ono što stoji pred njima, Isus im je dao viziju nebeske slave koju će imati kao Mesijanski Kralj. A kako je danas? Godine 1914. ta je vizija postala stvarnost. To doista jača vjeru Božjeg naroda! Osim toga, to Jehovinim slugama daje nadu u predivnu budućnost te oni ujedno stječu sve veće razumijevanje o Mesijanskom Kraljevstvu. Usred današnjeg tamom prekrivenog svijeta, “put je pravednički kao svijetlo vidjelo, koje sve više svijetli dok ne bude pravi dan” (Priče Salamunove 4:18).

²⁰ Čak i prije 1914. mala grupa pomazanih kršćana počela je razumijevati važne istine o Gospodinovom povratku. Naprimjer, shvatili su da će taj povratak biti nevidljiv, na što su ukazala dva anđela koja su se 33. n. e. pojavila učenicima dok je Isus uzlazio na nebo. Nakon što je oblak učenicima zaklonio pogled na Isusa, anđeli su rekli: “Ovaj Isus koji je od vas uzet na nebo tako će doći, na isti način kao što ste ga vidjeli da odlazi na nebo” (Djela apostolska 1:9-11).

21. O čemu će govoriti sljedeći članak?

²¹ Isusov odlazak promatrali su samo njegovi vjerni sljedbenici. Kao i u slučaju preobraženja,  to nije bio javni događaj. Drugi ljudi nisu znali što se desilo. Isto se dogodilo kad se Krist vratio kao Vladar Kraljevstva (Ivan 14:19). Samo su njegovi vjerni pomazani učenici uvidjeli da je prisutan kao Kralj. U sljedećem članku vidjet ćemo koliko je duboko to saznanje utjecalo na njih, a vrhunac toga bilo je sakupljanja milijuna koji će postati Isusovi zemaljski podanici (Otkrivenje 7:9, 14).