ŽIDOVI u Damasku nisu to mogli shvatiti. Kako je gorljivi zagovornik tradicije mogao postati otpadnik? U pitanju je bio Savao, čovjek koji je u Jeruzalemu progonio ‘one koji su prizivali Isusovo ime’. S istom namjerom uputio se i u Damask. No odjednom je i on sam počeo propovijedati da je prezreni zločinac koji je zbog hule pribijen na stup zapravo bio Mesija! Je li Savao sišao s uma? (Djela apostolska 9:1, 2, 20-22).

No možda ipak postoji objašnjenje. Ljudi koji su putovali iz Jeruzalema u istoj karavani kao i Savao vjerojatno su prepričavali što se putem dogodilo. Kad su se približili Damasku, iznenada je oko njih zabljesnulo snažno svjetlo te su svi pali na zemlju. Ujedno se čuo i nepoznat glas. Nikome se, osim Savlu, ništa nije dogodilo. On je ležao na putu. Kad je ustao, drugi su ga putnici morali voditi do Damaska jer ništa nije mogao vidjeti (Djela apostolska 9:3-8; 26:13, 14).

Što se dogodilo Savlu na putu za Damask? Je li možda jako oslabio zbog dugog putovanja ili užarenog podnevnog sunca? Odlučni da pronađu znanstveno objašnjenje, današnji skeptici kažu da se možda radilo o deliriju, halucinaciji, teškom duševnom stanju u kojem se Savao našao zbog grižnje savjesti, slomu živaca ili čak epilepsiji.

No istina je zapravo to da se Savlu u zasljepljujućem svjetlu ukazao Isus Krist, čime ga je uvjerio da je Mesija. Neka umjetnička djela na tu temu prikazuju Savla kako pada s konja. Iako to nije isključeno, Biblija samo kaže da je ‘pao na zemlju’ (Djela apostolska 22:6-11). No za razliku od tog doslovnog pada, ma kakav god on bio, Savlu je bilo puno teže podnijeti gubitak nekadašnjeg ugleda. Sada je morao priznati da je ono što su Isusovi sljedbenici propovijedali bila istina. Savlu nije preostalo ništa drugo nego da im se pridruži. Od ratobornog protivnika Isusovoj poruci, Savao je postao jedan od njenih najvećih pobornika. Nakon što je progledao te se potom krstio, “Savao je dobivao sve više snage i izazivao zbunjenost kod Židova koji su živjeli u Damasku, logički dokazujući da je ovo Krist” (Djela apostolska 9:22).

Kamo je Savao, koji je kasnije dobio ime Pavao, otišao nakon obraćenja? U pismu Galaćanima napisao je: ‘Otišao sam u Arabiju, i ponovno se vratio u Damask’ (Galaćanima 1:17). Izraz “Arabija” ovdje se može odnositi na bilo koji dio Arapskog poluotoka. Neki učenjaci pretpostavljaju da je Pavao otišao u Sirijsku pustinju ili u neki drugi dio Nabateje kojom je vladao kralj Areta IV. Savao je najvjerojatnije otišao na neko osamljeno mjesto na kojem je nakon krštenja mogao u miru razmišljati, poput Isusa  koji je poslije krštenja otišao u pustinju (Luka 4:1).

Nakon što se Savao vratio u Damask, “Židovi su se dogovorili da ga ubiju” (Djela apostolska 9:23). Namjesnik koji je u Damasku služio kao predstavnik kralja Arete poduzeo je u gradu određene mjere kako bi uhvatio Savla (2. Korinćanima 11:32). No dok su Savlovi protivnici smišljali kako da ga ubiju, Isusovi učenici organizirali su njegov bijeg.

Među onima koji su Savlu pomogli da pobjegne bili su Ananija i drugi učenici s kojima se apostol družio nakon obraćenja * (Djela apostolska 9:17-19). Možda su pomagali i neki od onih koji su zbog Savlovog propovijedanja u Damasku postali kršćani, jer u Djelima apostolskim 9:25 piše: “Zato su ga njegovi učenici uzeli i, spuštajući ga u košari, spustili noću kroz otvor u zidu.” Moguće je da se izraz “njegovi učenici” odnosi na one koje je Savao podučavao. U svakom slučaju, uspjeh koji je postigao svojim propovijedanjem sigurno je doveo do još većeg neprijateljstva.

Dok razmatramo neke događaje iz vremena Savlovog obraćenja i krštenja, jasno uviđamo da se on nije pretjerano brinuo što će drugi ljudi misliti o njemu i da ga oštro protivljenje nije moglo zaustaviti. Savlu je najviše od svega bilo stalo do propovjedničkog zadatka koji je dobio (Djela apostolska 22:14, 15).

Ako si se nedavno uvjerio koliko je važno propovijedati dobru vijest, tada znaš da svi pravi kršćani moraju objavljivati Kraljevstvo. Ne bi te trebalo iznenaditi ako tvoje propovijedanje ponekad izazove neprijateljske reakcije (Matej 24:9; Luka 21:12; 1. Petrova 2:20). Savlov stav prema protivljenju vrijedan je oponašanja. Kršćani koji ustraju u kušnjama i ne odustanu steći će Božju naklonost. Isus je svojim učenicima rekao: “Bit ćete predmet mržnje svih ljudi zbog mog imena.” No, obećao im je: “Svojom ustrajnošću zadobit ćete svoje duše” (Luka 21:17-19).