Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Život — dragocjen ili jeftin?

Život — dragocjen ili jeftin?

“Budući da je čovjek stvoren na Božju sliku, uzeti čovjeku život znači uništiti nešto najvrednije i najsvetije na svijetu” (The Plain Man’s Guide to Ethics, napisao William Barclay)

‘NEŠTO najvrednije na svijetu.’ Imaš li i ti takav stav prema životu? S obzirom na to kako se ljudi ponašaju, očito je da mnogi ne dijele mišljenje citiranog pisca. Milijune života bešćutno su uništili nasilni ljudi koji su težili za sebičnim ciljevima bez imalo obzira prema bližnjima (Propovjednik 8:9).

Potrošna roba

Prvi svjetski rat klasičan je primjer toga. Tijekom cijelog tog užasnog sukoba “ljudske živote žrtvovalo se uzalud”, kaže povjesničar Alan Taylor. Zbog težnje za ugledom i slavom vojskovođe su raspolagali vojnicima kao da su potpuno bezvrijedna potrošna roba. U bici za Verdun u Francuskoj bilo je preko 700 000 žrtava. “U toj se bici nije moglo dobiti ili izgubiti [bilo kakvu stratešku premoć], moglo se samo ubijati i steći slavu”, napisao je Taylor u svojoj knjizi The First World War.

Takvo obezvređivanje života još uvijek je vrlo rašireno. Učenjak Kevin Bales ističe da su u novije vrijeme “zbog demografske eksplozije svjetska tržišta rada preplavljena milijunima siromašnih i nezaštićenih ljudi”. Oni se cijelog svog života bore samo da bi preživjeli u okrutnom komercijalnom sustavu u kojem “život postaje jeftin”. Oni koji ih izrabljuju ophode se s njima skoro kao da su robovi — “najobičnije sredstvo za zarađivanje novca”, kako se izrazio Bales u svojoj knjizi Disposable People.

“Muka duhu”

No ima još mnogo drugih razloga zašto milijuni ljudi žive u beznađu i osjećaju da su krajnje bezvrijedni i da nitko ne mari jesu li živi ili mrtvi. Osim rata i nepravde, čovječanstvo pogađaju suša, glad, bolest, tuga zbog smrti voljene osobe i bezbroj drugih nevolja, zbog čega se ljudi pitaju je li uopće vrijedno živjeti (Propovjednik 1:8, 14).

Naravno, krajnja oskudica i patnje ne pogađaju sve ljude. Ali često se čak i oni koji su pošteđeni tako teških životnih nedaća slažu s pitanjem koje je postavio Salamun, kralj starog Izraela: “Što ima čovjek od svega truda svoga i od muke srca svoga, koju podnosi pod suncem?” Kada razmišljaju o tome, mnogi uvide da je puno toga što su dosad postigli zapravo bila “ispraznost i muka duhu” (Propovjednik 2:22, 26).

“Je li to sve?” pitaju se mnogi kada se osvrnu na svoj život. Doista, koliko ima ljudi koji umru posve zadovoljni svojim životom, kao što je to bio patrijarh Abraham? (1. Mojsijeva 25:8, NS). Puno ljudi živi s trajnim osjećajem ispraznosti. No život ne mora biti isprazan. Bog svaki ljudski život smatra vrijednim i želi da svatko od nas ima uistinu ispunjen i sretan život. Kako će se to ostvariti? O tome govori sljedeći članak.