1, 2. (a) O kojoj je rijetkoj odlici Isus govorio u jednoj od usporedbi o Kraljevstvu? (b) Što je Isus rekao u usporedbi o dragocjenom biseru?

POSTOJI li nešto što toliko cijeniš da bi za to dao ili žrtvovao sve što imaš? Iako ljudi znaju reći da su se predali ostvarenju nekog cilja — bogaćenju, postizanju slave, moći ili položaja — rijetko kad netko pronađe nešto što toliko želi da bi se svega odrekao da to dobije. Isus Krist je o toj rijetkoj, ali divnoj odlici govorio u jednoj od svojih mnogih usporedbi o Božjem Kraljevstvu koje potiču na razmišljanje.

² To je poredba, ili usporedba, koju je Isus nasamo ispričao svojim učenicima, a govori o biseru velike vrijednosti. Isus je rekao: “Nebesko kraljevstvo je kao putujući trgovac koji traži dobre bisere. Kad je našao jedan biser velike vrijednosti, otišao je i odmah prodao sve što je imao i kupio ga” (Matej 13:36, 45, 46). Čemu je Isus pomoću ove usporedbe poučio svoje slušaoce? Što mi možemo naučiti iz tih Isusovih riječi?

3. Zašto su biseri u drevna vremena bili toliko dragocjeni?

³ Biseri su od drevnih vremena cijenjeni kao ukras i nakit. Jedno djelo kaže da su, prema riječima rimskog pisca Plinija Starijeg, biseri bili “najvredniji među svim skupocjenim predmetima”. Za razliku od zlata, srebra i mnogih dragulja, bisere stvaraju živa bića. Poznato je da određene vrste školjki mogu tvari koje ih iritiraju — naprimjer sitne komadiće kamena — pretvoriti u sjajne bisere okružujući ih slojevima izlučine koja se zove sedef. U drevna vremena najkvalitetnije bisere uglavnom se moglo naći u Crvenom moru, Perzijskom zaljevu i Indijskom oceanu — dosta daleko od izraelskog područja. To je nesumnjivo razlog zašto je Isus govorio o ‘putujućem trgovcu koji traži dobre bisere’. Da bi se našlo uistinu dragocjene bisere, moralo se uložiti veliki trud.

4. Uz što je vezana glavna pouka Isusove usporedbe o putujućem trgovcu?

⁴ Iako su dobri biseri odavna postizali visoku cijenu, glavna pouka Isusove usporedbe očito nije vezana uz njihovu novčanu  vrijednost. On Božje Kraljevstvo nije usporedio samo s biserom velike vrijednosti. Pažnju je skrenuo na ‘putujućeg trgovca koji traži dobre bisere’ i na to kako reagira kad jednog nađe. Za razliku od običnog trgovca, putujući trgovac biserima bio je pravi stručnjak u svom poslu koji je imao istančano oko, ili osjećaj za ljepotu i obilježja bisera koja se ne vidi na prvi pogled, a koja ga čine posebnim. On zna prepoznati pravi biser i ne može mu se podmetnuti loš ili lažni.

5, 6. (a) Što je naročito vrijedno zapaziti o trgovcu iz Isusove usporedbe? (b) Što usporedba o skrivenom blagu otkriva o putujućem trgovcu?

⁵ Još je nešto vrijedno zapaziti o tom trgovcu. Obični trgovac vjerojatno najprije promisli koliko biser vrijedi na tržištu da zna odrediti koliko će platiti za njega kako bi ostvario dobit. Isto tako, vjerojatno razmisli traži li se na tržištu takav biser i hoće li ga moći brzo prodati. Drugim riječima, njemu je stalo do toga da što prije ostvari zaradu, a ne da dođe do bisera. No s trgovcem iz Isusove usporedbe nije tako. Njemu nije bilo stalo do novca i zarade. Ustvari, bio je spreman odreći se ‘svega što je imao’ — vjerojatno sve imovine — da bi došao do onoga što je tražio.

⁶ U očima većine trgovaca to što je uradio čovjek iz Isusove usporedbe mora da je bilo nerazumno. Pronicljiv poslovni čovjek ne bi pomišljao da se upusti u takav rizični pothvat. No trgovac iz Isusove usporedbe imao je drugačije mjerilo vrijednosti. Nagrada za njegov trud nije bila financijska dobit, nego radost i zadovoljstvo zbog posjedovanja nečega što ima nenadmašnu vrijednost. Ta je misao razjašnjena u sličnoj usporedbi koju je Isus ispričao. Rekao je: “Nebesko kraljevstvo je kao blago sakriveno u polju, koje je čovjek pronašao i sakrio; i u svojoj radosti ode i proda što ima i kupi to polje” (Matej 13:44). Da, pronalaženje i posjedovanje blaga donosilo je tom čovjeku toliku radost da je zbog toga bio spreman odreći se svega što je imao. Ima li danas takvih osoba? Postoji li blago vrijedno tolikog odricanja?

7. Kako je Isus pokazao da mu je Kraljevstvo bilo izuzetno vrijedno?

⁷ Isus je u svojoj usporedbi govorio o ‘nebeskom kraljevstvu’. Da je i njemu Kraljevstvo bilo izuzetno vrijedno, jasno potvrđuju izvještaji iz Evanđelja. Nakon svog krštenja 29. n. e. Isus je “počeo propovijedati i govoriti: ‘Pokajte se, jer se približilo nebesko kraljevstvo.’” Tri i po godine poučavao je mnoštva o Kraljevstvu. Proputovao je cijelu izraelsku zemlju prolazeći “od grada do grada i od sela do sela, propovijedajući i objavljujući dobru vijest o Božjem kraljevstvu” (Matej 4:17; Luka 8:1).

8. Što je Isus činio kako bi pokazao što će postići Kraljevstvo?

⁸ Čineći brojna čuda po cijeloj izraelskoj zemlji — uključujući i liječenje bolesnih, hranjenje gladnih, kontroliranje prirodnih sila, čak i uskrsavanje mrtvih — Isus je pokazao što će postići Božje Kraljevstvo (Matej 14:14-21; Marko 4:37-39; Luka 7:11-17). Na koncu je svoju odanost Bogu i Kraljevstvu dokazao time što je dao svoj život i umro bolnom smrću na mučeničkom stupu. Kao što je putujući trgovac spremno dao sve što je imao za “biser velike vrijednosti”, tako je i Isus živio i umro za Kraljevstvo (Ivan 18:37).

9. Koja je rijetka odlika vidljiva kod Isusovih prvih učenika?

⁹ Isus ne samo da je svoj život usredotočio na Kraljevstvo nego je i sakupio malu  grupu sljedbenika. I njima je Kraljevstvo bilo jako vrijedno. Među tim osobama bio je Andrija, koji je u početku bio učenik Ivana Krstitelja. Kad su čuli Ivana kako svjedoči da je Isus ‘Janje Božje’, Andrija i još jedan Ivanov učenik, vjerojatno jedan od Zebedejevih sinova koji se također zvao Ivan, odmah su pošli za Isusom i povjerovali u njega. No to nije bilo sve. Andrija je odmah otišao svom bratu Šimunu i rekao mu: “Našli smo Mesiju.” Ubrzo nakon toga Šimun (koji je dobio ime Kefa, odnosno Petar), Filip i njegov prijatelj Natanael također su priznali Isusa kao Mesiju. Natanael je čak rekao Isusu: “Ti si Sin Božji, ti si kralj Izraela” (Ivan 1:35-49).

10. Kako su učenici reagirali kad ih je Isus neko vrijeme nakon njihovog prvog susreta pozvao da ga slijede?

¹⁰ Uzbuđenje koje su Andrija, Petar, Ivan i drugi osjetili kad su pronašli Mesiju može se usporediti s uzbuđenjem koje je osjetio putujući trgovac kad je našao biser velike vrijednosti. Što su potom uradili? Evanđelja nam ne govore puno o tome što su učinili odmah nakon tog prvog susreta s Isusom. Po svemu sudeći, većina njih vratila se svom uobičajenom načinu života. Međutim, pola godine do godinu dana kasnije Isus je ponovno našao Andriju, Petra, Ivana i Ivanovog brata Jakova kako ribare na Galilejskom moru. * Kad ih je vidio, rekao im je: “Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi.” Kako su oni reagirali? Matejev izvještaj o Petru i Andriji kaže: “Ostavivši odmah mreže, počeli su ga slijediti.” A o Jakovu i Ivanu čitamo: “Ostavivši odmah brod i svog oca, počeli su ga slijediti.” Lukin izvještaj dodaje da su “ostavili sve i počeli ga slijediti” (Matej 4:18-22; Luka 5:1-11).

11. Što je najvjerojatnije potaklo Isusove učenike da se odmah odazovu na njegov poziv?

 ¹¹ Je li brza reakcija učenika bila nagla, nepromišljena odluka? Nipošto! Iako su se vratili obiteljskom poslu, ribarenju, nakon što su prvi put sreli Isusa, nema sumnje da je ono što su tada vidjeli i čuli ostavilo dubok utisak na njihovo srce i um. Budući da je prošlo skoro godinu dana, imali su dovoljno vremena razmisliti o svemu. Došao je trenutak za odluku. Hoće li biti poput putujućeg trgovca čije je srce bilo toliko dirnuto pronalaskom skupocjenog bisera da je, kao što je Isus rekao, ‘otišao i odmah’ učinio što je morao kako bi kupio taj biser? Hoće. Ono što su vidjeli i čuli dirnulo je njihovo srce. Shvatili su da je došao čas da nešto poduzmu. Zato su, kao što stoji u izvještaju, bez oklijevanja sve ostavili i postali Isusovi sljedbenici.

12, 13. (a) Kako su reagirali mnogi koji su čuli Isusa? (b) Što je Isus rekao o svojim vjernim učenicima, i što znače njegove riječi?

¹² Koliko su se samo te vjerne osobe razlikovale od nekih drugih spomenutih kasnije u izvještajima Evanđelja! Bilo je mnogo ljudi koje je Isus izliječio ili nahranio, no oni su jednostavno nastavili sa svojim svakodnevnim poslovima (Luka 17:17, 18; Ivan 6:26). Neki su se čak počeli izgovarati kad ih je Isus pozvao da budu njegovi sljedbenici (Luka 9:59-62). Čista suprotnost tome bile su vjerne osobe o kojima je Isus kasnije rekao: “Od dana Ivana Krstitelja sve do sada nebesko kraljevstvo je cilj prema kojem se ljudi probijaju, i osvajaju ga oni koji se probijaju naprijed” (Matej 11:12).

¹³ Na što se odnose izrazi ‘probijati se’ i ‘probijati se naprijed’? Grčki glagol iz kojeg su oni izvedeni znači “truditi se svim silama” (Vine’s Expository Dictionary of Old and New Testament Words). Bibličar Heinrich Meyer o tom biblijskom retku kaže: “Tim je izrazima opisano koliko se gorljivo, nezaustavljivo teži i napreže da se dođe u predstojeće Mesijansko kraljevstvo (...). Kraljevstvo pobuđuje toliko živo i snažno zanimanje (ne više pasivno i mirno).” Poput putujućeg trgovca, ta nekolicina osoba brzo je shvatila što je doista dragocjeno i zbog Kraljevstva se spremno odrekla svega što je imala (Matej 19:27, 28; Filipljanima 3:8).

14. Kako je Isus pripremio apostole na propovijedanje o Kraljevstvu, i s kakvim rezultatom?

¹⁴ Isus je nastavio svoju službu poučavajući druge i pomažući im da prihvate Kraljevstvo. Najprije je između svojih učenika odabrao dvanaestoricu da budu apostoli, odnosno njegovi poslanici. Dao im je detaljne upute kako trebaju izvršavati svoju službu te ih upozorio na izazove i poteškoće koji ih čekaju (Matej 10:1-42; Luka 6:12-16). Naredne otprilike dvije godine oni su slijedili Isusa na njegovim propovjedničkim putovanjima diljem izraelske zemlje, razvijajući blizak odnos s njim. Slušali su što govori, promatrali njegova moćna djela i vidjeli njegov osobni primjer (Matej 13:16, 17). Sve ih je to sigurno jako dirnulo, i to toliko da su poput putujućeg trgovca revno i svim srcem služili Kraljevstvu.

15. Što će, prema Isusovim riječima, biti pravi razlog za radost njegovih sljedbenika?

¹⁵ Osim 12 apostola, Isus je “odredio sedamdeset drugih i poslao ih po dva pred sobom u svaki grad i mjesto u koje je sam mislio doći”. Također im je rekao za kušnje i poteškoće koje će imati te ih  poučio da ljudima govore: “Približilo se Božje kraljevstvo” (Luka 10:1-12). Kad su se sedamdesetorica vratila, bila su presretna, a Isusa su izvijestila: “Gospodine, čak nam se i demoni pokoravaju kad se služimo tvojim imenom.” No možda su se iznenadili kad im je Isus otkrio da će im revnost za Kraljevstvo donijeti i veću radost. Kazao im je: “Ne radujte se tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena zapisana na nebesima” (Luka 10:17, 20).

16, 17. (a) Što je Isus rekao svojim vjernim apostolima zadnje večeri koju je proveo s njima? (b) Kakvu su radost i jamstvo Isusove riječi pružile apostolima?

¹⁶ I na koncu, Isus je zadnje večeri koju je proveo sa svojim apostolima, 14. nisana 33. n. e., uveo Gospodinovu večeru, kako je kasnije dobila naziv, i zapovjedio im da je obilježavaju. Tokom te večeri Isus je rekao jedanaestorici koji su ostali s njim: “Vi ste oni koji su ostali sa mnom u mojim kušnjama; i ja sklapam savez s vama, kao što je moj Otac sklopio savez sa mnom, za kraljevstvo, da biste jeli i pili za mojim stolom u mojem kraljevstvu, i sjedili na prijestoljima da sudite dvanaest Izraelovih plemena” (Luka 22:19, 20, 28-30).

¹⁷ Kako li su samo sretni i zadovoljni bili apostoli kad su čuli te Isusove riječi! Iskazana im je najveća čast koju čovjek može imati (Matej 7:13, 14; 1. Petrova 2:9). Poput putujućeg trgovca, odrekli su se mnogočega da bi slijedili Isusa i služili Kraljevstvu. Sada su bili sigurni da žrtve koje su dotad učinili nipošto nisu bile uzaludne.

18. Tko će osim 11 apostola doživjeti blagoslove Kraljevstva?

¹⁸ Apostoli koji su te noći bili s Isusom nisu jedini koji će doživjeti blagoslove Kraljevstva. Jehovina je volja da se savez za Kraljevstvo sklopi s ukupno 144 000 osoba koje će biti suvladari s Isusom Kristom u slavnom nebeskom Kraljevstvu. Osim toga, apostol Ivan je vidio u viziji ‘veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, kako stoji pred prijestoljem i pred Janjetom i govori: “Spasenje dugujemo svom Bogu, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu!”’ To su zemaljski podanici Kraljevstva * (Otkrivenje 7:9, 10; 14:1, 4).

19, 20. (a) Koju priliku imaju ljudi iz svih naroda? (b) Na koje će pitanje odgovoriti sljedeći članak?

 ¹⁹ Kratko prije nego što je Isus uzašao na nebo, svojim vjernim sljedbenicima zapovjedio je: “Idite dakle i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane do završetka sustava stvari” (Matej 28:19, 20). Prema tome, ljudi iz svih naroda postat će učenici Isusa Krista. I njima će Kraljevstvo — bilo da će nagradu primiti na nebu bilo na Zemlji — biti najvažnije, kao što je putujućem trgovcu bio dobar biser.

²⁰ Isusove riječi pokazuju da će se zadatak činjenja učenika obavljati sve do “završetka sustava stvari”. Ima li i u naše vrijeme osoba poput putujućeg trgovca koje su spremne svega se odreći da bi služile Božjem Kraljevstvu? Na to će pitanje odgovoriti sljedeći članak.