1. Kakve osobe Jehova privlači k sebi?

POGLEDAJ ljude oko sebe u Dvorani Kraljevstva. Koga vidiš na tim vjerskim sastancima? Možda vidiš mlade koji su pozorni i svim srcem usvajaju biblijsku mudrost (Psalam 148:12, 13). Vjerojatno vidiš poglavare obitelji koji nastoje ugoditi Bogu dok žive u svijetu koji obezvređuje obiteljski život. Možda primjećuješ drage postojane ostarjele koji unatoč tegobama žive u skladu sa svojim predanjem Jehovi (Priče Salamunove 16:31). Svi oni jako vole Jehovu. A on je spremno uspostavio odnos s njima. “Nitko ne može doći k meni”, potvrdio je Sin Božji, “ako ga Otac, koji me poslao, ne privuče” (Ivan 6:37, 44, 65).

2, 3. Zašto može biti teško sačuvati snažno uvjerenje u to da smo pravi kršćani?

² Zar nismo presretni što smo dio naroda koji ima Jehovino odobravanje i blagoslov? Pa ipak, u ovim ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’ može nam biti teško sačuvati snažno uvjerenje u to da smo pravi kršćani (2. Timoteju 3:1). To može biti teško naročito mladima koji su odrasli u kršćanskim obiteljima. “Išao sam na  kršćanske sastanke”, priznao je jedan takav mladić, “ali nisam imao jasne duhovne ciljeve, a iskreno govoreći, ni posve jasnu želju da služim Jehovi.”

³ Na neke, iako iskreno žele služiti Jehovi, mogu negativno djelovati snažan pritisak okoline, utjecaji svijeta i grešne sklonosti. Kad smo pod stalnim pritiskom, s vremenom možemo izgubiti iz vida tko smo. Naprimjer, danas mnogi smatraju da su u ovom modernom svijetu biblijska moralna mjerila staromodna ili da je nerealno očekivati da će netko živjeti po njima (1. Petrova 4:4). Neki smatraju da nije neophodno obožavati Boga onako kako on nalaže (Ivan 4:24). U svom pismu Efežanima Pavao spominje ‘duh’ svijeta, što se odnosi na stav koji prevladava u njemu (Efežanima 2:2). Taj duh vrši pritisak na ljude da se prilagode razmišljanju društva koje ne poznaje Jehovu.

4. Kako je Isus naglasio da naše kršćanske odlike moraju uvijek biti vidljive?

⁴ Međutim, kao predani Jehovini sluge shvaćamo kako bi bilo žalosno da bilo tko od nas — bilo mladi bilo stari — prestane biti prepoznatljiv kao pravi kršćanin. Što znači biti pravi kršćanin određuje se jedino na temelju Jehovinih mjerila i onoga što on očekuje od nas. To je i logično jer smo stvoreni na njegovu sliku (1. Mojsijeva 1:26; Mihej 6:8). Biblija naše kršćanske odlike uspoređuje s gornjim haljinama koje svi mogu vidjeti na nama. O našem vremenu Isus je upozorio: “Gle, dolazim kao lopov. Sretan je onaj tko ostaje budan i čuva svoje gornje haljine, da ne bi hodao gol i da se ne bi vidjela njegova sramota” * (Otkrivenje 16:15). Mi ne želimo odbaciti kršćanske osobine i mjerila vladanja te dozvoliti Sotoninom svijetu da nas oblikuje. Kad bi se to desilo, izgubili bismo te “gornje haljine”. To bi bilo žalosno i sramotno.

5, 6. Zašto je duhovna stabilnost od presudne važnosti?

⁵ Snažno vjersko uvjerenje jako utječe na život. Kako? Ako obožavatelj Jehove izgubi iz vida tko je, na kraju može biti izgubljen, može ostati bez jasno određenog smjera ili cilja u životu. Biblija uvijek iznova upozorava na takvu neodlučnost. Učenik Jakov je upozorio: ‘Onaj tko sumnja je kao morski val nošen vjetrom i tjeran tamo-amo. I neka taj čovjek ne misli da će išta primiti od Jehove; to je neodlučan čovjek, nepostojan na svim svojim putevima’ (Jakov 1:6-8; Efežanima 4:14; Hebrejima 13:9).

⁶ Kako možemo sačuvati svoje uvjerenje u to da smo pravi kršćani? Što nam može pomoći da budemo još svjesniji kolika je čast obožavati Svevišnjeg Boga? Obrati pažnju na sljedeće korake.

7. Zašto je dobro moliti Jehovu da nas ispita?

⁷ Stalno jačaj svoj odnos s Jehovom. Osobni odnos s Bogom najvrednije je što kršćanin posjeduje (Psalam 25:14; Priče Salamunove 3:32). Ako počnemo sumnjati jesmo li na pravom putu, vrijeme je da pomno ispitamo kvalitetu i dubinu tog odnosa. Psalmist je prikladno molio: “Ispitaj me, Jehova, i iskušaj me; pretopi što je u meni i srce moje” (Psalam 26:2). Zašto je važno da nas on ispita? Zato što mi ne možemo objektivno procijeniti svoje najskrovitije motive i najdublja naginjanja. Samo Jehova može proniknuti u našu nutrinu — naše motive, misli i osjećaje (Jeremija 17:9, 10).

8. (a) Što možemo saznati kad dozvolimo Jehovi da nas iskuša? (b) Kakvu si pomoć primio da bi napredovao kao kršćanin?

⁸ Kad molimo Jehovu da nas ispita, mi ga pozivamo da nas iskuša. On može dozvoliti da se nađemo u situacijama koje otkrivaju naše prave motive i što nam je u srcu (Hebrejima 4:12, 13; Jakov 1:22-25). Na takvim bismo ispitima trebali biti zahvalni jer nam daju priliku da dokažemo dubinu svoje odanosti Jehovi. Oni mogu pokazati jesmo li ‘potpuni i zdravi u svakom pogledu, i da li nam nešto nedostaje’ (Jakov 1:2-4). Sve nam to pomaže da duhovno rastemo (Efežanima 4:22-24).

9. Zašto se moramo uvjeriti da je ono što Biblija naučava istina? Objasni.

⁹ Uvjeri se da je ono što Biblija naučava istina. Uvjerenje koje gajimo kao Jehovini sluge može oslabiti ako nema čvrsto uporište u Bibliji (Filipljanima 1:9, 10). Svaki kršćanin — bio mlad ili star — treba sebi dokazati da je ono u što vjeruje doista istina o kojoj govori Biblija. Pavao je poticao suvjernike: “Uvjerite se u pogledu svega; čvrsto se držite onoga što je dobro” (1. Solunjanima 5:21). Mladi kršćani iz bogobojaznih obitelji moraju shvatiti da ne mogu živjeti od vjere svojih roditelja. Salamuna je njegov otac David poticao da ‘upozna Boga oca svojega i služi mu cijelim srcem’ (1. Dnevnika 28:9). Mladi Salamun nije mogao samo gledati kako njegov otac gradi vjeru u Jehovu. I on sam morao je upoznati Jehovu, što je i učinio. Boga je usrdno molio: “Daj mi mudrost i znanje da polazim pred narodom ovim i dolazim” (2. Dnevnika 1:10).

10. Zašto nema ničeg lošeg u tome da si s ispravnim motivom postavljamo otvorena pitanja?

¹⁰ Snažna vjera temelji se na znanju. “Vjera dolazi od onog što se čuje”, rekao je Pavao (Rimljanima 10:17). Što je time mislio? To da hraneći se iz Božje Riječi jačamo vjeru i pouzdanje u Jehovu, u njegova obećanja i u njegovu organizaciju. Ako si postavljamo otvorena pitanja o Bibliji, možemo doći do odgovora koji će nas uvjeriti u njenu istinitost. Osim toga, u Rimljanima 12:2 nalazimo Pavlov savjet: ‘Uvjerite se što je dobra i prihvatljiva i savršena Božja volja.’ Kako to možemo? Tako da stječemo ‘točnu spoznaju istine’ (Titu 1:1). Jehovin duh može nam pomoći da razumijemo čak i teške stvari (1. Korinćanima 2:11, 12). Kad nešto ne možemo razumjeti, trebamo se moliti za Božju pomoć (Psalam 119:10, 11, 27). Jehova želi da njegovu Riječ razumijemo, da joj vjerujemo i da je se pridržavamo. Njega raduje kad si s ispravnim motivom postavljamo otvorena pitanja.

11. (a) Koja nam prirodna želja može biti zamka? (b) Kako možemo skupiti hrabrost da se odupremo pritisku okoline?

¹¹ Ugađaj Bogu, a ne čovjeku. Prirodno je da čovjek svoja uvjerenja stječe jednim dijelom i time što pripada nekoj grupi. Svi trebamo prijatelje i sretni smo kad vidimo da nas drugi prihvaćaju. U tinejdžerskim godinama — pa i kasnije u životu — pritisak okoline može biti snažan i stoga možda očajnički želimo oponašati druge ili im ugađati. No prijatelji i vršnjaci nemaju uvijek na umu  našu dobrobit. Ponekad samo žele da im se netko pridruži u nečemu neispravnom (Priče Salamunove 1:11-19). Kad kršćanin podlegne negativnom pritisku okoline, obično skriva tko je (Psalam 26:4, NS). “Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu!” upozorio je apostol Pavao (Rimljanima 12:2, St). Jehova daje unutarnju snagu koja nam je potrebna da se odupremo svakom pritisku ljudi da im se prilagodimo (Hebrejima 13:6).

12. Koje nam načelo i primjer mogu dati snage da ne popustimo i ne izgubimo pouzdanje u Boga?

¹² Kad se na nas vrši pritisak da popustimo u odlučnosti da se držimo svojih vjerskih uvjerenja, nemojmo zaboraviti da je naša vjernost Bogu daleko važnija od mišljenja javnosti ili trendova koje slijedi većina. Riječi iz 2. Mojsijeve 23:2 služe kao pouzdano načelo: “Ne idi za množinom na zlo.” Kad je većina Izraelaca pokazala da sumnja u to da Jehova može ispuniti svoja obećanja, Kaleb je čvrsto odbio pristati uz njih. Bio je siguran da može vjerovati Božjim obećanjima i zbog svog je stava bio bogato nagrađen (4. Mojsijeva 13:30; Jozua 14:6-11). Jesi li i ti jednako spreman oduprijeti se pritisku da prihvatiš mišljenje mase jer ćeš tako sačuvati svoj odnos s Bogom?

13. Zašto je mudro otvoreno dati do znanja tko si?

¹³ Otvoreno daj do znanja tko si. Izreka da je napad najbolja obrana istinita je kad se trebamo zauzeti za svoja vjerska uvjerenja. Kad su vjerni Izraelci u danima Ezre doživjeli protivljenje dok su izvršavali Jehovinu volju, rekli su: “Mi smo sluge Boga nebeskoga i zemaljskoga” (Ezra 5:11). Ako na nas počnu utjecati reakcije i kritike neprijateljski nastrojenih ljudi, možemo ustuknuti od straha. Mislimo li da uvijek svima moramo ugoditi, naša će odlučnost oslabiti. Zato se ne daj zastrašiti. Uvijek je dobro drugima jasno dati do znanja da si Jehovin svjedok. S poštovanjem, ali odlučno, možeš ih upoznati s vrijednostima, vjerovanjima i gledištima koja imaš kao kršćanin. Reci im da ćeš se pod svaku cijenu držati Jehovinih visokih moralnih mjerila. Objasni da nećeš činiti ustupke kad je u pitanju tvoja čestitost kao kršćanina. Pokaži da si ponosan na moralna mjerila koja zastupaš (Psalam 64:10). Ako drugi znaju da si nepokolebljiv kršćanin, to te može ojačati, zaštititi i čak potaknuti neke da se zainteresiraju za Jehovu i njegov narod.

14. Trebaju li nas ismijavanje ili protivljenje obeshrabriti? Objasni.

¹⁴ Da, neki će te možda ismijavati ili ti se protiviti (Juda 18). Nemoj se obeshrabriti ako te drugi ne žele saslušati kad im želiš reći za vrijednosti koje poštuješ (Ezehijel 3:7, 8). Koliko god da si odlučan, ljude nikada nećeš uvjeriti u ono u što se ne žele uvjeriti. Sjeti se faraona. Nijedna nevolja ili čudo — čak ni smrt prvorođenog sina — nije ga  mogla uvjeriti da Mojsije govori u Jehovino ime. Stoga nemoj dozvoliti da ustukneš zbog straha od čovjeka. Pouzdanje i vjera u Boga mogu nam pomoći da pobijedimo strah (Priče Salamunove 3:5, 6; 29:25).

15, 16. (a) Što uključuje naše duhovno nasljeđe? (b) Kako nam može koristiti ako u svjetlu Božje Riječi razmišljamo o svom duhovnom nasljeđu?

¹⁵ Cijeni svoje duhovno nasljeđe. Kršćanima može koristiti ako u svjetlu Božje Riječi razmišljaju o svom bogatom duhovnom nasljeđu. Ono uključuje istinu iz Jehovine Riječi, nadu u vječni život i čast koju imamo jer zastupamo Boga kao objavitelji dobre vijesti. Uviđaš li koju ti ulogu imaš među njegovim Svjedocima, grupom ljudi koja je dobila jedinstven zadatak da propovijeda o Kraljevstvu i tako spašava živote ljudi? Ne zaboravi da sam Jehova kaže: “Vi ste moji svjedoci” (Izaija 43:10).

¹⁶ Možeš si postaviti pitanja poput ovih: ‘Koliko mi je dragocjeno to duhovno nasljeđe? Cijenim li ga toliko da mi je vršenje Božje volje najvažnija stvar u životu? Je li moje cijenjenje dovoljno snažno da mi da snage da se oduprem svakom iskušenju zbog kojeg bih mogao izgubiti to nasljeđe?’ Naše duhovno nasljeđe može nam dati i velik osjećaj duhovne sigurnosti, koju imamo jedino u Jehovinoj organizaciji (Psalam 91:1, 2).  Ako se osvrnemo na značajne događaje iz suvremene povijesti Jehovine organizacije, to nas još više može uvjeriti da Jehovin narod nitko i ništa ne može izbrisati s lica Zemlje (Izaija 54:17; Jeremija 1:19).

17. Što je još potrebno osim da se oslanjamo na naše duhovno nasljeđe?

¹⁷ Naravno, ne možemo se oslanjati samo na naše duhovno nasljeđe. Svatko od nas mora razvijati prisan odnos s Bogom. Nakon što se Pavao mnogo trudio izgraditi vjeru kršćana u Filipima, napisao im je: “Stoga, ljubljeni moji, kao što ste uvijek bili poslušni, ne samo za vrijeme moje prisutnosti nego još mnogo spremnije sada za vrijeme moje odsutnosti, radite na svom spasenju sa strahom i drhtanjem” (Filipljanima 2:12). Ne možemo očekivati da će nam netko drugi osigurati spasenje.

18. Kako kršćanske aktivnosti jačaju naše uvjerenje da pripadamo pravim kršćanima?

¹⁸ Što više sudjeluj u kršćanskim aktivnostima. Jedan pisac je rekao da “posao oblikuje nečiju osobnost”. Kršćani danas imaju zadatak da vrše presudno važno djelo propovijedanja dobre vijesti o Božjem uspostavljenom Kraljevstvu. Pavao je rekao: “Budući da sam ja, zapravo, apostol nacijama, slavim svoju službu” (Rimljanima 11:13). Mi se po propovijedanju razlikujemo od svijeta, a sudjelovanjem u njemu jačamo svoje uvjerenje da pripadamo pravim kršćanima. Ukoliko se posvećujemo i drugim teokratskim aktivnostima, kao što su kršćanski sastanci, gradnja Dvorana Kraljevstva, pomaganje onima koji su u nevolji i slična djela, to također može produbiti naše uvjerenje da pripadamo pravim kršćanima (Galaćanima 6:9, 10; Hebrejima 10:23, 24).

19, 20. (a) Koje si blagoslove doživio jer si kršćanin? (b) Po čemu se određuje koliko vrijedimo?

¹⁹ Razmisli nakratko o mnogim blagoslovima i koristima koje imamo jer smo pravi kršćani. Doista je čast što nas Jehova osobno priznaje. Prorok Malahija je rekao: “Koji se boje Jehove govoriše jedan drugome, i pogleda Jehova, i ču, i napisa se knjiga za spomen pred njim za one koji se boje Jehove i misle o imenu njegovu” (Malahija 3:16). Bog nas smatra svojim prijateljima (Jakov 2:23). Naš je život ljepši jer znamo njegov pravi smisao i svrhu te imamo dobre, korisne ciljeve. Osim toga, pred nama je beskrajna budućnost (Psalam 37:9).

²⁰ Sjeti se da se to tko si i koliko vrijediš određuje po tome koliko te Bog smatra dragocjenim, a ne po tome što drugi misle o tebi. Drugi nas mogu procjenjivati prema manjkavim ljudskim mjerilima. No to što nas Bog voli i što mu je stalo do nas dokazuje koliko vrijedimo, a budući da mu pripadamo, doista mnogo vrijedimo (Matej 10:29-31). Ljubav prema Bogu može nam uliti najsnažnije uvjerenje u to tko smo i našem životu dati najjasniji smjer. “Ako tko ljubi Boga, njega Bog poznaje” (1. Korinćanima 8:3).