SABA, otok pod upravom Nizozemske, nekada je bila uporište gusara koji su plovili Karipskim morem i pljačkali. Danas na tom sićušnom otoku, koji se nalazi 240 kilometara istočno od Portorika, živi oko 1 600 stanovnika, uključujući i petero Jehovinih svjedoka. No ti odvažni propovjednici traže nešto mnogo vrednije od gusarskog plijena. Oni marljivo traže ljude koji imaju “ispravan stav prema vječnom životu” (Djela apostolska 13:48).

Na ovaj je otok dobra vijest o Božjem Kraljevstvu prvi put stigla 22. lipnja 1952, kada su se Jehovini svjedoci s 18-metarskom škunom Sibia usidrili uz obalu Sabe (Matej 24:14). Misionari Gust Maki i Stanley Carter uspinjali su se puteljkom koji se zove Ladder (“Ljestve”), a ima preko 500 kamenih stuba koje se uzdižu prema selu Bottom (“Dno”), glavnom naselju na Sabi. * Stoljećima je ta uska staza bila jedini put kojim se moglo doći do stanovnika otoka.

Prvi objavljeni izvještaj o propovijedanju na Sabi pojavio se u Godišnjaku Jehovinih svjedoka za 1966. Prema izvještaju, na otoku je tada bio samo jedan Jehovin svjedok, koji je marljivo propovijedao. Kasnije je jedna obitelj iz Kanade tamo prenosila dobru vijest nekoliko godina. Prije nekog vremena Russel i Kathy, umirovljeni bračni par iz Sjedinjenih Država, posjetili su Sabu i tamo propovijedali. Neka nam oni sami ispričaju nešto o svom posjetu otoku.

Supruga i ja stižemo na otok avionom. Gosti smo Ronalda, koji je većim dijelom 1990-ih bio jedini Jehovin svjedok na otoku. Naš nas domaćin čeka na aerodromu. Sviđa mu se naš poklon. Donijeli smo mu raznog povrća u maloj kutiji jer se na otoku nitko ne bavi poljoprivredom u komercijalne svrhe. Ukrcali smo se u kamionet i polako se vozimo krivudajući gorom Scenery (“Krajolik”), koja je zapravo ugasli vulkan, do njenog vrha.

Zastajemo u selu Hell’s Gate (“Vrata pakla”) dok Ronald provjerava nalazi li se još uvijek na javnoj oglasnoj ploči poziv za javno predavanje u nedjelju. Drago nam je vidjeti da je još tamo. Ronald uskače u kamionet i nastavljamo se voziti uzbrdo do Windwardsidea (“Privjetrina”), najvećeg sela na otoku. Kao što samo ime govori, ovo živopisno selo smješteno je na onoj strani otoka koja je izložena vjetrovima. Osim toga, nalazi se 400 metara iznad razine mora. Dok prilazimo Ronovoj kućici, primjećujemo na njenoj verandi obojenu ploču na kojoj piše: Dvorana Kraljevstva Jehovinih svjedoka.

Za ručkom sam Ronaldu postavio pitanje koje nas je zapravo i dovelo ovamo: “Kako to da si na Sabi počeo propovijedati o Kraljevstvu?”

“Kad je 1993. u Portoriku dovršena izgradnja podružnice Jehovinih svjedoka, žena i ja željeli smo i dalje pomagati braći u drugim zemljama”, priča Ron. “Jednom smo već bili na Sabi zajedno s bračnim parom koji je u pionirskoj službi i saznali da tamo ima 1 400 stanovnika, a nema braće. Zato smo s Odborom podružnice u Portoriku razgovarali o našem preseljenju na taj otok.

I tako smo na kraju dobili odobrenje da se preselimo. Nažalost, nakon dvije godine moja se supruga teško razboljela, pa smo se vratili u Kaliforniju. Poslije njene smrti ja sam ponovo otišao na Sabu. Ja sam ti takav, jednostavno moram završiti ono što započnem.”

Dnevni boravak Ronove kuće stare sto godina služi i kao Dvorana Kraljevstva. * Dok doručkujemo i spremamo se za službu propovijedanja, jedan oblak u prolazu donosi nam kišu. Kuhinja je na otvorenom, pa se zato sva smočila. Nakon doručka vidimo da su se oblaci razišli, pa krećemo u selo Dno da bismo tamo svjedočili od vrata do vrata. Ron na svakim vratima pozdravlja domaćina po imenu. Razgovaramo najviše o nedavnim mjesnim zbivanjima. Većina ljudi poznaje Rona i zna o čemu propovijeda, a mnogi rado uzimaju biblijsku literaturu.

Voditi bilješke o osobama zainteresiranim za poruku o Kraljevstvu može biti problem ako ljude u selu ne poznajete. Zašto? Ron kaže da po zakonu sve kuće moraju biti iste boje. I stvarno, na Sabi su sve kuće bijele i imaju crvene krovove.

Na kraju jednog razgovora o Bibliji pozivamo stanara da u nedjelju dođe na javno biblijsko predavanje u Dvorani Kraljevstva. Dok je na otoku, Ron svakog tjedna drži javno predavanje. Na Sabi trenutno 17 osoba proučava Bibliju. Godine 2004. Spomen-svečanosti obilježavanja Kristove smrti prisustvovalo je 20 osoba. Iako se broj možda čini jako malim, to je zapravo 1 posto svih otočana.

Da, Jehovini svjedoci čine sve što mogu kako bi s Božjom porukom spasenja došli do što većeg broja ljudi. Bilo da se radi o otočiću poput Sabe ili pak cijelom kontinentu, oni vjerno ispunjavaju zadatak da ‘čine učenike od ljudi iz svih naroda’ (Matej 28:19).

Nažalost, našoj je posjeti došao kraj. Dok ulazimo u avion, mašemo našem domaćinu. Uvijek ćemo se sjećati naše posjete Sabi i vremena kad smo se uspinjali do Dna!