DIRLJIVA drama o međusobnoj odanosti dviju žena. Izvještaj o cijenjenju Jehove Boga i povjerenju u njegove odluke. Priča koja pokazuje koliko se živo Jehova zanimao za Mesijinu rodoslovnu liniju. Ganutljiva pripovijest o radostima i jadima jedne obitelji. Za biblijsku knjigu Ruta može se reći da je sve to, pa i više.

Knjiga o Ruti obuhvaća razdoblje od oko 11 godina ‘kad su sudili suci’ u Izraelu (Ruta 1:1). Događaji o kojima ona govori morali su se zbiti na početku razdoblja sudaca, budući da je zemljoposjednik Boz, jedan od likova u toj stvarnoj životnoj drami, bio sin Rahabe koja je živjela u Jozuino vrijeme (Jozua 2:1, 2; Ruta 2:1; Matej 1:5). Knjigu je vjerojatno napisao prorok Samuel godine 1090. pr. n. e. To je jedina knjiga u Bibliji nazvana po ženi koja nije bila Izraelka. Njena je poruka “živa i vrši snažan utjecaj” (Hebrejima 4:12).

Kada su Noema i Ruta došle u Betlehem, odmah su se našle u centru pažnje. Žene u gradu govorile su: “Je li to Noema?” Nato im je ona odgovorila: “Ne zovite me više Noema, nego me zovite Mara, jer mi velike jade zadade Svemogući. Obilna sam otišla, a praznu me vrati Jehova” (Ruta 1:19-21).

Kada je zbog gladi u Izraelu njena obitelj otišla iz Betlehema u moapsku zemlju, Noema je bila “obilna” jer je imala muža i dva sina. Međutim, nakon što su neko vrijeme živjeli u Moabu, umro je njen muž Elimeleh. Kasnije su se njeni sinovi oženili Moapkama Orfom i Rutom. Nakon otprilike deset godina umrla su joj i ta dva sina, a iza sebe nisu ostavili potomstvo. Tako su tri žene ostale same. Noema je odlučila vratiti se u Judu, a s njom su pošle i njene snahe. Putem im je Noema govorila da se vrate u Moab i da se udaju u svom narodu. Orfa ju je poslušala. Međutim, Ruta je odlučila ostati s Noemom te joj je rekla: “Kuda god ti ideš, idem i ja; i gdje se god ti nastaniš, nastaniću se i ja; tvoj je narod moj narod, i tvoj je Bog moj Bog” (Ruta 1:16).

Dvije udovice, Noema i Ruta, stigle su u Betlehem na početku žetve ječma. Koristeći mogućnost koju je pružao Božji Zakon, Ruta je počela pabirčiti u polju za koje se ispostavilo da pripada Elimelehovom rođaku, postarijem Židovu po imenu Boz. Ruta je stekla Bozovu naklonost te je nastavila pabirčiti u njegovom polju “dokle se ne svrši žetva ječmena i žetva pšenična” (Ruta 2:23).

Odgovori na biblijska pitanja:

1:8 — Zašto je Noema svojim snahama rekla da se vrate ‘svaka u dom svoje majke’,  a ne u dom svog oca? Ne znamo je li Orfin otac tada bio živ. Međutim, Rutin je otac bio živ (Ruta 2:11). Ipak, možda je Noema spomenula njihove majke zato što je mislila da će ih to podsjetiti na majčinsku ljubav i utjehu. To je bilo naročito utješno budući da su sigurno bile jako tužne zbog odlaska svekrve koju su voljele. Možda je Noema tom izjavom ujedno željela reći kako Rutina i Orfina majka, za razliku od nje, imaju dom i obitelj.

1:13, 21 — Je li Jehova prouzročio nevolje Noemi? Nije. Osim toga, Noema nije optuživala Boga za bilo kakvo krivo postupanje. Međutim, s obzirom na sve što joj se dogodilo, mislila je da je Jehova protiv nje. Bila je ogorčena i razočarana. Osim toga, bila su to vremena kada se trudnoću smatralo Božjim blagoslovom, a neplodnost prokletstvom. Budući da su joj oba sina umrla, a nije imala unučadi, Noema je imala razloga misliti da ju je Jehova ‘oborio’, odnosno ponizio.

2:12 — Što je ‘potpuna plaća’ koju je Ruta dobila od Jehove? Ruta je dobila sina te čast da nastavi najvažniju lozu u povijesti — onu koja je vodila do Isusa Krista (Ruta 4:13-17; Matej 1:5, 16).

Pouke za nas:

1:8; 2:20 Iako su je zadesile velike nesreće, Noema se uvijek uzdala u Jehovinu milost, odnosno vjernu ljubav. To bismo trebali i mi, naročito u velikim kušnjama.

1:9 Dom bi trebao biti više nego samo mjesto gdje članovi obitelji jedu i spavaju. On treba biti mjesto mira, počinka i utjehe.

1:14-16 Orfa se “vratila k narodu svojemu i k bogovima svojim”. Ruta se nije htjela vratiti. Odrekla se udobnosti i sigurnosti koju joj je pružala domovina te je ostala vjerna Jehovi. Vjerna ljubav prema Bogu i samopožrtvovnost pomoći će nam da ne podlegnemo sebičnim željama i ne ‘povučemo se za uništenje’ (Hebrejima 10:39).

2:2 Ruta je htjela iskoristiti pravo na pabirčenje koje su imali stranci i siromašni. Bila je ponizna. Kršćanin koji je u nevolji ne bi smio biti preponosan da prihvati pomoć koju mu suvjernici s ljubavlju pružaju ili bilo kakvu pomoć od države na koju po zakonu ima pravo.

2:7(St) Iako je imala pravo pabirčiti, Ruta je prvo tražila dopuštenje za to (3. Mojsijeva 19:9, 10). Bio je to znak njene krotkosti. Mudro je ‘tražiti krotkost’ jer će ‘krotki posjedovati zemlju, i uživat će obilje mira’ (Sofonija 2:3; Psalam 37:11, St).

2:11 Ruta je Noemi bila više od snahe. Bila joj je prava prijateljica (Priče Salamunove 17:17). Njihovo je prijateljstvo bilo čvrsto zato što se temeljilo na ljubavi, vjernosti, suosjećanju, dobroti i samopožrtvovnosti. No, još ga je više učvršćivala njihova duhovnost — želja da služe Jehovi i da budu među njegovim slugama. I mi imamo  dobre prilike da razvijamo istinska prijateljstva sa slugama pravog Boga.

2:15-17 Iako se Boz pobrinuo da se Ruti olakša rad, ona je nastavila ‘pabirčiti na njivi do večeri’. Ruta je bila vrijedna radnica. Kršćani trebaju biti poznati kao marljivi radnici.

2:19-22 U večernjim satima Noema i Ruta provodile su vrijeme u ugodnom razgovoru. Noema je kao starija pokazivala zanimanje za ono što je Ruta radila. No obje su slobodno izražavale svoje misli i osjećaje. Zar bi u kršćanskoj obitelji trebalo biti imalo drugačije?

2:22, 23 Za razliku od Jakovljeve kćeri Dine, Ruta je htjela biti u društvu onih koji obožavaju Jehovu. Pružila nam je zaista dobar primjer! (1. Mojsijeva 34:1, 2; 1. Korinćanima 15:33).

Budući da je Noema bila prestara da bi imala djece, predložila je Ruti brak s otkupiteljem, odnosno djeverski brak, kako bi mogla roditi djecu umjesto nje. Postupivši po Noeminim uputama, Ruta je zatražila od Boza da bude njen otkupitelj. On se s time složio, no postojao je netko tko je bio u bližem srodstvu od njega i kome je trebalo dati prednost.

Boz se potrudio da to riješi što prije. Odmah ujutro doveo je desetoricu betlehemskih starješina pred čovjeka koji je bio najbliži srodnik te ga pitao hoće li biti otkupitelj. Čovjek je to odbio. Zato je Boz preuzeo na sebe ulogu otkupitelja i oženio se Rutom. Dobili su sina Obeda, koji je kasnije postao djed kralja Davida. Betlehemske žene govorile su Noemi: “Da je blagoslovljen Jehova (...)! [Sin] će ti utješiti dušu i biće potpora starosti tvojoj, jer ga rodi snaha tvoja koja te ljubi i koja ti je bolja nego sedam sinova” (Ruta 4:14, 15). Žena koja se u Betlehem vratila ‘prazna’ ponovo je postala “obilna”! (Ruta 1:21)

Odgovori na biblijska pitanja:

3:11 — Zbog čega je Ruta bila na glasu kao “poštena žena”? Ono zbog čega su ljudi cijenili Rutu nije bilo ‘pletenje kose, stavljanje zlatnih ukrasa ili nošenje gornjih haljina’. Oni su cijenili ‘tajnu osobu srca’ — njenu vjernost i ljubav, poniznost i krotkost, marljivost i samopožrtvovnost. Svaka bogobojazna žena koja želi biti na dobrom glasu kao Ruta mora se truditi razvijati te osobine (1. Petrova 3:3, 4; Priče Salamunove 31:28-31).

3:14 — Zašto su Ruta i Boz ustali prije svitanja? Ne zato što se tijekom noći dogodilo nešto nemoralno, što bi morali skrivati od drugih. Izgleda da su Rutini postupci te noći bili u skladu s onim što bi žena koja traži svoje pravo na djeverski brak  po običaju učinila. Postupala je onako kako ju je Noema poučila. Osim toga, Bozov odgovor jasno pokazuje da on nije vidio ništa loše u onome što je Ruta učinila (Ruta 3:2-13). Ruta i Boz ustali su rano vjerojatno zato da nitko ne bi mogao širiti neosnovane glasine.

3:15 — Zašto je Boz dao Ruti šest mjera ječma? Možda zato da pokaže da je, kao što je nakon šest dana rada slijedio dan odmora, i Rutin “dan odmora” bio blizu. Boz se pobrinuo da ona nađe “počinak” u kući svog muža (Ruta 1:9; 3:1). No možda se radilo i o tome da Ruta nije mogla nositi na glavi više od šest mjera ječma. Prema nekim izvorima, šest mjera iznosilo je 44 litre.

3:16 — Prema izvornom hebrejskom tekstu Noema je Rutu upitala: “Tko si ti, kćeri moja?” Zašto ju je to pitala? Zar nije prepoznala svoju snahu? To je lako moguće jer je možda još uvijek bio mrak kada se Ruta vratila Noemi. No možda je Noema zapravo pitala je li Ruta postala “druga” žena, odnosno je li je otkupitelj pristao oženiti.

4:6 — Kako je otkupitelj mogao otkupom ‘rasuti’ svoje nasljedstvo? Kao prvo, ako je netko tko je osiromašio prodao zemlju koju je naslijedio, otkupitelj je trebao potrošiti novac kako bi kupio tu zemlju po cijeni određenoj brojem godina koje su preostale do jubileja (3. Mojsijeva 25:25-27). Tako se imetak otkupitelja smanjio. Osim toga, ako bi Ruta rodila sina, onda bi taj sin, a ne netko od otkupiteljevih tadašnjih članova uže obitelji, naslijedio kupljenu zemlju.

Pouke za nas:

3:12; 4:1-6 Boz je vrlo savjesno poštovao Jehovin zakon o otkupu. Da li se i mi savjesno pridržavamo teokratskih uputa? (1. Korinćanima 14:40).

3:18 Noema je imala povjerenja u Boza. Ne bismo li i mi trebali imati povjerenja u našu vjernu braću i sestre? Ruta je bila spremna prihvatiti djeverski brak s čovjekom o kojem skoro ništa nije znala, i čije ime Biblija čak i ne spominje (Ruta 4:1). Zašto? Zato što se pouzdala u Božje vodstvo. Imamo li i mi slično pouzdanje? Ako, naprimjer, tražimo bračnog druga, slušamo li savjet da se trebamo vjenčati “samo u Gospodinu”? (1. Korinćanima 7:39).

4:13-16 Ruti je ukazana velika čast iako je bila Moapka i iako je prije štovala boga Hamosa. Njen slučaj potvrđuje načelo da “ne ovisi to o onome tko želi niti o onome tko trči, nego o Bogu, koji se smiluje” (Rimljanima 9:16).

Knjiga o Ruti prikazuje Jehovu kao Boga vjerne ljubavi, koji pomaže svojim vjernim slugama (2. Dnevnika 16:9). Razmišljanje o tome kako je Ruta bila blagoslovljena pomaže nam da uvidimo vrijednost bezuvjetnog pouzdanja u Boga i vjere u to da “on postoji i da nagrađuje one koji ga usrdno traže” (Hebrejima 11:6).

Ruta, Noema i Boz imali su potpuno povjerenje u Jehovine odredbe, i zato se sve dobro završilo. Da, “Bog čini da sva njegova djela zajedno surađuju na dobro onih koji ljube Boga, onih koji su pozvani u skladu s njegovim naumom” (Rimljanima 8:28). Zato primimo k srcu savjet apostola Petra: “Ponizite se, stoga, pod Božju moćnu ruku, da bi vas uzvisio u pravo vrijeme; dok svu svoju tjeskobnu brigu bacate na njega, jer se on brine za vas” (1. Petrova 5:6, 7).