Ratovanje riječima — zašto je štetno?
“Odakle ratovi i odakle borbe među vama?” (JAKOV 4:1)
JAKOV, jedan od pisaca Biblije, nije to pitanje postavio vojnicima rimskih legija, koji su u to vrijeme vodili osvajačke ratove, niti je ulazio u motive gerilskih borbi koje su u prvom stoljeću n. e. vodili židovski sikarejci, takozvani bodežari. Jakov je zapravo govorio o prepirkama koje su mogle nastati čak između samo dvoje ljudi. Zašto je govorio o tome? Zato što su osobne “bitke” razorne, baš poput pravih ratova. Zapazi ove primjere iz Biblije.
Sinovi patrijarha Jakova toliko su mrzili svog brata Josipa da su ga prodali u ropstvo (1. Mojsijeva 37:4-28). Kasnije je izraelski kralj Saul pokušao ubiti Davida. Zašto? Zbog zavisti (1. Samuelova 18:7-11; 23:14, 15). U prvom su stoljeću dvije kršćanke, Evodija i Sintiha, svojom svađom narušile mir cijele skupštine, odnosno kršćanske zajednice u mjestu gdje su živjele (Filipljanima 4:2).
Ne tako davno ljudi su razmirice rješavali u dvobojima — mačevima ili pištoljima. Često bi jedan od sudionika bio ubijen ili osakaćen za cijeli život. Danas ljudi koji su u zavadi često kao oružje koriste grube i uvredljive riječi. Premda takvi sukobi možda prolaze bez prolijevanja krvi, verbalni napadi povređuju osjećaje i štete ugledu. U takvim “ratovima” obično ispaštaju nedužni.
Uzmimo za primjer ono što se dogodilo prije nekoliko godina kada je jedan anglikanski svećenik optužio drugog za loše vođenje crkvenih financija. Njihova prepirka dobila je veće razmjere te je čak došlo do podjele u mjesnoj crkvi u kojoj su služili. Neki vjernici nisu htjeli ići na bogoslužja koja je predvodio pastor s kojim se nisu slagali. Među članovima crkve nastao je toliki prezir da nisu htjeli ni razgovarati jedni s drugima kad bi došli u crkvu. Kada je i sam pastor koji je optužio drugog pastora optužen za preljub, došlo je do još žešće svađe.
Nadbiskup od Canterburya pozvao je dvojicu pastora da prestanu sa svađom, nazivajući njihov sukob “rakom” i “skandalom koji
sramoti ime našeg Gospodina”. Godine 1997. jedan je pastor pristao da ode u mirovinu. Drugi je ostao na svom položaju dok nije došao u dob kad je mirovina obavezna. Međutim, ostao je u službi do posljednjeg trenutka — u mirovinu je otišao kad je napunio 70 godina, 7. kolovoza 2001. List The Church of England Newspaper spomenuo je da je tog dana kad je pastor otišao u mirovinu bio blagdan “svetog” Viktricija. Tko je bio Viktricije? On je bio biskup iz četvrtog stoljeća koji je navodno izbičevan zato što je odbio ići u rat. Očita razlika u njihovim stavovima u navedenom je listu ovako prokomentirana: “[Umirovljeni pastor] ničim nije pokazao da odbija rat unutar svoje crkve.”Ti svećenici mogli su izbjeći sukob kojim su naškodili sebi i drugima da su poslušali savjet iz Rimljanima 12:17, 18: “Nikome ne vraćajte zlo za zlo. Pružajte ono što je dobro u očima svih ljudi. Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima.”
A kako je s tobom? Ako te netko uvrijedi, da li te ljutnja toliko nadvlada da započneš verbalni rat ili pak izbjegavaš grube riječi i miru ostavljaš otvorena vrata? Ako ti nekoga uvrijediš, izbjegavaš li dotičnu osobu smatrajući da će s vremenom problem nestati i da će pasti u zaborav ili se odmah nastojiš ispričati? Bez obzira na to tražiš li oproštaj ili nekome opraštaš, nastojanje da se pomiriš s drugima za tvoje je dobro. Biblijski savjeti mogu nam pomoći da riješimo čak i dugogodišnje sukobe, kao što pokazuje sljedeći članak.