POČETKOM travnja 1951. moćna sovjetska vlast oborila se na nedužnu grupu kršćana u zapadnom dijelu Sovjetskog Saveza — Jehovine svjedoke. Oko 3 000 obitelji, među kojima su bili mala djeca, trudnice i ostarjeli, ukrcano je u teretne vagone i poslano na naporan put u Sibir koji je trajao 20 dana. Osuđeni su na trajno progonstvo u surovim, primitivnim uvjetima.

U travnju 2001. u Moskvi je 50-godišnjica tog povijesnog događaja obilježena objavljivanjem videofilma koji govori o desetljećima ugnjetavanja Jehovinih svjedoka u bivšem Sovjetskom Savezu. U tom dokumentarnom filmu povjesničari i očevici govore o tome kako su Jehovini svjedoci pod najžešćim pritiscima preživjeli i čak doživjeli napredak.

Dokumentarni film Vjerni unatoč kušnjama — Jehovini svjedoci u Sovjetskom Savezu vidjeli su već milijuni ljudi u Rusiji i drugim zemljama. Osim toga, dobio je mnogo pohvala u javnosti i od povjesničara. Navest ćemo komentare dvojice ruskih učenjaka koji žive u području u koje je bila deportirana većina obitelji Jehovinih svjedoka:

“Film mi se jako svidio. Pripadnici vaše religije uvijek su mi bili dragi, ali nakon što sam pogledao film, imam još bolje mišljenje o vama. Film je napravljen vrlo profesionalno! Osobito mi se svidio način na koji ste istaknuli pojedince. Iako sam pravoslavac i ne namjeravam promijeniti svoju religiju, oduševljen sam Jehovinim svjedocima. Volio bih da naš fakultet ima ovaj videofilm. Kolege i ja odlučili smo pokazati ga svojim studentima i uključiti ga u nastavni program” (profesor Sergej Nikolajevič Rubcov, pročelnik Odsjeka za povijest na Državnom pedagoškom fakultetu u Irkutsku, Rusija).

“Pozdravljam ovaj film. Kad god se radi film o represiji, jako je teško razvijati priču na logičan način. No vi ste u tome uspjeli. Molim vas da mi donesete još svojih filmova” (profesor Sergej Iljič Kuznjecov, pročelnik Odsjeka za povijest na Irkutskom državnom sveučilištu u Rusiji).

Jehovini svjedoci koji žive u Sibiru također su izrazili duboko cijenjenje za taj dokumentarni film. Sljedeće izjave dobro prikazuju reakcije mnogih:

“U vrijeme kad su se odvijali događaji prikazani u tom filmu mnogi u Rusiji bili su pogrešno obaviješteni o aktivnostima Jehovinih svjedoka. No sada, nakon što pogledaju film, mogu uvidjeti da naša organizacija nije neka sekta, kao što su to prije mislili.  Oni koji su nedavno postali Jehovini svjedoci kažu: ‘Nismo bili svjesni da živimo i služimo zajedno s kršćanskom braćom koja su toliko toga pretrpjela!’ Znam osobu koju je film potaknuo na pionirsku službu” (Anna Vovčuk, koja je bila prognana u Sibir).

“Kad sam na filmu vidio kako tajna policija lupa na vrata jedne naše obitelji, prošli su me trnci. To me podsjetilo na trenutak kad su zalupali na naša vrata i kad je majka rekla: ‘Možda je negdje požar.’ No film me ujedno podsjeća da je mnogoj braći bilo gore nego meni. Gledajući taj film dobivamo veću snagu i želju da nastavimo služiti Jehovi” (Stepan Vovčuk, koji je bio prognan u Sibir).

“Budući da su mi roditelji bili prognani, mislio sam da sam dosta čuo o tim vremenima. Ali kad sam pogledao film, shvatio sam da praktički ništa nisam znao. Dok sam slušao intervjue, oči su mi bile pune suza. Iskustva za mene sada više nisu samo priče, već stvaran život. Film je ojačao moj odnos s Bogom i pomogao mi da se pripremim za sve poteškoće u budućnosti” (Vladimir Kovaš, Irkutsk).

“Mene se ovaj film dojmio više nego da sam čitala o tome. Kada sam gledala i slušala intervjue s braćom, osjećala sam se kao da sam i ja zajedno s njima proživjela sve što im se događalo. Primjer brata koji je u zatvoru oslikavao dopisnice za svoje male kćeri potiče me da svojoj djeci nastojim u srce usaditi biblijske istine. Hvala vam! Ovaj film pomogao je Jehovinim svjedocima u Rusiji da se više nego ikada osjećaju dijelom Jehovine međunarodne organizacije” (Tatjana Kalina, Irkutsk).

“Izreka: ‘Jedanput vidjeti bolje je nego stoput čuti’ sigurno se može primijeniti na ovaj film. Tako je živ, stvaran i topao! Mnogo sam razmišljala nakon što sam ga pogledala. Film mi je pomogao da duboko u sebi proživim ono što su doživjela naša prognana braća. Kada usporedim svoje okolnosti s njihovim, to mi pomaže da drugačije gledam na naše današnje probleme” (Lidija Beda, Irkutsk).

Videofilm Vjerni unatoč kušnjama dosad je objavljen na 26 jezika i dobro je prihvaćen diljem svijeta. * Ovaj dokumentarni film u cijelosti su prikazale televizijske stanice u Sankt Peterburgu, Omsku i drugim ruskim gradovima te u ukrajinskim gradovima Vinnici, Kerču, Melitopolu i Lavovskoj oblasti. Osim toga, dobio je nagrade od nekih međunarodnih udruženja filmskih kritičara.

Primjeri tisuća običnih ljudi koji su pokazali neobičnu hrabrost i duhovnu snagu tijekom mnogih godina progonstva čine poruku filma snažnom. Jehovini svjedoci u Sovjetskom Savezu zaista su dokazali da su vjerni unatoč kušnjama. Ako želite pogledati taj dokumentarni film, koji će uskoro biti dostupan i na hrvatskom jeziku, Jehovini svjedoci rado će se pobrinuti da ga dobijete. Slobodno im se obratite u području gdje živite.