ED JE bio na samrti, a Bill ga je mrzio. Prije dvadeset godina Ed je donio odluku zbog koje je Bill ostao bez posla. To je razorilo prijateljstvo ove dvojice nekad bliskih prijatelja. Sada se Ed pokušao ispričati da bi mogao umrijeti u miru. Međutim, Bill ga nije htio ni saslušati.

Pred kraj svog života, skoro 30 godina kasnije, Bill je objasnio zašto nije htio oprostiti. “Ed svom najboljem prijatelju nije morao učiniti ono što je učinio. Jednostavno se nisam htio pomiriti nakon dvadeset godina. (...) Možda sam pogriješio, ali nisam mogao protiv sebe.” *

Nesuglasice koje ljudi danas imaju obično ne završavaju tako žalosno, ali često dovode do povrijeđenih osjećaja i ogorčenosti. Razmisli o nekome tko se osjeća onako kao što se Ed osjećao. Svjesna da je svojom odlukom prouzročila štetu, ta osoba možda živi s teretom grižnje savjesti i snažnim osjećajem gubitka. Ipak, boli je kada pomisli kako je povrijeđeni prijatelj tako brzo odbacio njihovo prijateljstvo kao da se radi o smeću.

Međutim, netko tko se osjeća poput Billa vidi sebe kao nedužnu žrtvu i možda je duboko ogorčen i uvrijeđen. Smatra da je njegov nekadašnji prijatelj mogao postupiti drugačije da je htio i da ga je čak možda namjerno povrijedio. Kada se između dvoje ljudi pojavi problem, često svaka strana smatra  da je u pravu i da ona druga snosi svu krivicu. Tako se dvoje nekadašnjih prijatelja nađe takoreći u ratu.

Rat vode potiho — jedan okreće glavu kada drugi prolazi kraj njega, a ako su zajedno u društvu, prave se da onaj drugi ne postoji. Potajno se pogledavaju iz daljine ili izmjenjuju hladne poglede u kojima se odražava mržnja. Ako pak progovore, odrješiti su ili izmjenjuju uvrede oštre poput noževa.

No iako se čini da nemaju više ništa zajedničko, u nečemu se vjerojatno ipak slažu. Možda priznaju da imaju ozbiljan problem i da je žalosno kad se prekine blisko prijateljstvo. Vjerojatno se oboje osjećaju kao da imaju bolnu gnojnu ranu i oboje znaju da nešto treba poduzeti kako bi ta rana zacijelila. Ali tko će učiniti prvi korak prema popravljanju narušenog odnosa i pomirenju? Nitko od njih nije spreman na taj korak.

Prije dvije tisuće godina među apostolima Isusa Krista ponekad su izbijale žestoke prepirke (Marko 10:35-41; Luka 9:46; 22:24). Nakon jedne njihove svađe Isus ih je upitao: “O čemu ste putem raspravljali?” Od srama su ušutjeli i nitko nije odgovorio (Marko 9:33, 34). Isusova učenja pomogla su im da ponovno budu u dobrim odnosima. Njegovi savjeti i savjeti nekih njegovih učenika i dan-danas pomažu ljudima da rješavaju sukobe i obnavljaju razorena prijateljstva. Razmotrimo kako.

“Ne želim razgovarati s tom osobom. Ne želim je više nikada vidjeti.” Ako si i ti ovako nešto rekao, sljedeći biblijski reci pokazuju da trebaš poduzeti neke korake.

Isus je učio: “Ako, dakle, donosiš svoj dar na žrtvenik i tamo se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar tamo pred žrtvenikom, i otiđi; prvo se pomiri sa svojim bratom” (Matej 5:23, 24). Osim toga, rekao je: “Ako tvoj brat počini grijeh, idi i razotkrij njegovu grešku samo između sebe i njega” (Matej 18:15). Bilo da si nekoga uvrijedio bilo da je netko tebe uvrijedio, Isusove riječi ističu da ti trebaš razgovarati o tome s drugom osobom, i to odmah. To bi trebao učiniti “u duhu blagosti” (Galaćanima 6:1). Cilj tog razgovora ne bi smio biti da opravdavanjem pokušaš sačuvati svoj ugled ili da drugu stranu natjeraš da ti se ispriča, već bi cilj trebalo biti pomirenje. Je li taj biblijski savjet djelotvoran?

Ernest je rukovoditelj u jednoj velikoj poslovnici. * Već mnogo godina njegov posao zahtijeva od njega da rješava osjetljiva pitanja s različitim ljudima i da s njima ostane u dobrim poslovnim odnosima. Zato mu je poznato kako je malo potrebno da dođe do sukoba. On kaže: “Ponekad je znalo doći do nesuglasica. No kad se to dogodi, sjednem s tom osobom i razgovaram o problemu. Idite odmah osobi s kojom imate problem. Razgovarajte s njom, a cilj neka vam bude pomirenje. To uvijek uspijeva.”

Alicia ima prijatelje iz mnogo različitih kultura. Ona kaže: “Ponekad nešto kažem, a zatim osjetim da sam time možda nekoga  uvrijedila. Zato pristupim toj osobi i ispričam joj se. Možda se ispričavam češće nego što treba, no tako se bolje osjećam, čak i ako nikoga nisam uvrijedila. Tada znam da nema nesporazuma.”

Međutim, na putu do pomirenja često se nalaze neke prepreke. Jesi li ikada rekao: “Zašto se ja prvi moram ispričati? On je kriv za taj problem.” Osim toga, jesi li ikada otišao nekome kako bi riješio problem da bi onda od druge strane čuo samo: “Nemam ti što reći”? Neki ljudi reagiraju tako zbog emocionalne boli koju osjećaju. U Pričama Salamunovim 18:19 stoji: “Uvrijeđen je brat kao tvrd grad, i svađa je kao prijevornica na dvoru.” Zato uzmi u obzir tuđe osjećaje. Ako te osoba odbije, pričekaj neko vrijeme i pokušaj ponovo. Možda će se tada otvoriti “tvrd grad” i ukloniti “prijevornica” s vrata koja vode u pomirenje.

Još jedna prepreka pomirenju može biti povezana s nečijim samopoštovanjem. Neki ljudi smatraju ponižavajućim ispričati se ili čak razgovarati s “protivnikom”. Dobro je imati samopoštovanje, no da li odbijanje pomirenja povećava ili umanjuje nečije samopoštovanje? Može li biti da se iza te brige za samopoštovanje zapravo krije ponos?

Biblijski pisac Jakov objašnjava da postoji veza između svadljivosti i ponosa. Nakon što razotkriva ‘ratove i borbe’ koje su neki kršćani međusobno vodili, on kaže: “Bog se suprotstavlja oholima, a nezasluženu dobrohotnost daje poniznima” (Jakov 4:1-3, 6). Kako oholost, odnosno ponos, sprečava pomirenje?

Ponos obmanjuje ljude, navodi ih da vjeruju kako su bolji od drugih. Oholi misle da imaju pravo ocjenjivati moralnu vrijednost svojih bližnjih. Kako to pokazuju? Kada dođe do razmirica, oni često drugu stranu smatraju izgubljenim slučajem, nekim za koga nema nade u poboljšanje. Ponos neke ljude potiče da misle kako oni s kojima se ne slažu ne zavređuju njihovu pažnju, a kamoli iskrenu ispriku. Stoga ponosne osobe često dopuštaju da sukobi traju umjesto da ih riješe na pravi način.

Poput prepreke na cesti koja dovodi do zastoja prometa, ponos često ne dozvoljava da se poduzmu koraci koji vode do pomirenja. Prema tome, ako odbijaš pomiriti se, možda se boriš s ponosom. Kako možeš nadvladati ponos? Tako da razvijaš suprotnu osobinu — poniznost.

Biblija opisuje poniznost kao nešto izuzetno vrijedno. “Smjernosti [“poniznosti”, St] i strahu Jehovinom plaća je bogatstvo i slava i život” (Priče Salamunove 22:4). U Psalmu 138:6 (St) čitamo kako Bog gleda na ponizne i ponosne: “Uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje.”

Za mnoge ljude poniznost je isto što i poniženje. Tako misle i mnogi vladari. Iako se čitavi narodi podvrgavaju njihovoj volji, politički vođe nemaju hrabrosti ponizno priznati svoje greške. Čuti nekog vladara da kaže: “Žao mi je” vijest je vrijedna objavljivanja u medijima. Kada se bivši državni dužnosnik jedne zemlje nedavno ispričao zbog svog propusta koji je bio povezan s kobnom katastrofom, njegove su riječi ispunjavale novinske naslove.

Poniznost je osobina onoga tko nema visoko mišljenje o sebi. To je suprotnost ponosu i oholosti. Dakle, poniznost je gledište kakvo osoba ima o sebi, a ne mišljenje koje drugi imaju o toj osobi. Kada ponizno priznaje svoje greške i iskreno moli da mu se oprosti, čovjek se ne ponižava, već popravlja svoj ugled. Biblija kaže: “Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred  slavom ide poniznost” (Priče Salamunove 18:12, St).

Jedan je predavač o političarima koji se ne ispričavaju za svoje greške rekao: “Nažalost, oni izgleda misle da je takvo priznanje znak slabosti. Slabi i nesigurni ljudi gotovo nikad ne kažu: ‘Oprosti.’ Za hrabre ljude otvorena srca nije poniženje kada kažu: ‘Pogriješio sam.’” Isto vrijedi i za one koji nemaju političku moć. Ako se potrudiš ponos zamijeniti poniznošću, postoje veliki izgledi da ćeš izgladiti svoje razmirice s drugima. Zapazi kako je jedna obitelj otkrila ovu istinu.

Jedan nesporazum doveo je do napetih odnosa između Julie i njenog brata Williama. William se toliko razljutio na Julie i njenog supruga Josepha da je prekinuo svaku vezu s njima. Čak je vratio sve poklone koje je tijekom godina dobio od Julie i Josepha. Prošli su mjeseci, a bliskost koju su taj brat i sestra jednom osjećali nestala je, ostala je samo gorčina.

Međutim, Joseph je odlučio poslušati savjet iz Mateja 5:23, 24. Pokušao je svom šogoru pristupiti u duhu blagosti i napisao mu je pisma u kojima mu se ispričao što ga je povrijedio. Suprugu je poticao da oprosti svom bratu. S vremenom je William uvidio da se Julie i Joseph iskreno žele pomiriti te se smekšao. William i njegova supruga našli su se s Julie i Josephom, svi su se jedni drugima ispričali, izgrlili su se i obnovili svoje prijateljstvo.

Ako želiš riješiti razmiricu koju s nekim imaš, strpljivo primjenjuj biblijska učenja i nastoj se pomiriti s tom osobom. Jehova će ti pomoći. Ono što je Bog rekao starom Izraelu vrijedit će i u tvom slučaju: “O, da si pazio na zapovijedi moje! mir bi tvoj bio kao rijeka” (Izaija 48:18).