1, 2. (a) Kako se, prema Mojsijevom zakonu, trebalo ophoditi s izraelskim robovima? (b) Što je mogao učiniti rob koji je volio svog gospodara?

“U DREVNOM svijetu ropstvo je bilo sasvim uobičajeno i općeprihvaćeno.” Osim toga, “ropski rad bio je osnova privrede Egipta, Grčke i Rima. U prvom stoljeću kršćanstva u Italiji je svaka treća osoba bila rob, a u drugim zemljama svaka peta” (Holman Illustrated Bible Dictionary).

² Premda je ropstvo postojalo i u starom Izraelu, Mojsijev zakon pobrinuo se da robovi koji su bili Hebreji dobiju zaštitu. Naprimjer, Zakon je nalagao da Izraelac smije služiti kao rob najviše šest godina. Sedme godine bilo mu je dozvoljeno da ‘ode slobodan, bez otkupa’. Odredbe o ophođenju s robovima bile su toliko pravedne i humane da je Mojsijev zakon sadržavao sljedeću mogućnost: “Ako li rob reče tvrdo: ljubim gospodara svojega, ženu svoju i djecu svoju, neću da idem da budem slobodan, onda neka ga dovede gospodar njegov pred Boga i postavi na vratima ili kod dovratka, i ondje neka mu gospodar probuši uho šilom, pa neka mu robuje dovijeka” (2. Mojsijeva 21:2-6; 3. Mojsijeva 25:42, 43; 5. Mojsijeva 15:12-18).

3. (a) Kome su robovali kršćani u prvom stoljeću? (b) Kada želimo služiti Bogu?

³ To što je netko dobrovoljno mogao ostati rob ukazuje na ropstvo pod kojim se  nalaze pravi kršćani. Naprimjer, biblijski pisci Pavao, Jakov, Petar i Juda nazivali su sebe robovima Boga i Krista (Titu 1:1; Jakov 1:1; 2. Petrova 1:1; Juda 1). Pavao je kršćane u Solunu podsjetio da su se ‘od svojih idola obratili Bogu da robuju živom i pravom Bogu’ (1. Solunjanima 1:9). Zašto su ti kršćani bili spremni robovati Bogu? Pa, zašto se izraelski rob odrekao svoje slobode? Nije li to učinio iz ljubavi prema gospodaru? Slično tome, kršćani postaju robovi iz ljubavi prema Bogu. Kad upoznamo te zavolimo pravog i živog Boga, želimo mu služiti ‘svim svojim srcem i svom svojom dušom’ (5. Mojsijeva 10:12, 13). No što znači to da smo robovi Boga i Krista? Kako to utječe na naš svakodnevni život?

4. Kako postajemo robovi Boga i Krista?

⁴ Rob je osoba koja je u zakonskom vlasništvu jednog čovjeka ili više ljudi te je dužna pokazivati bezuvjetnu poslušnost. Mi postajemo Jehovino zakonsko vlasništvo kad mu predamo svoj život i krstimo se. “Vi ne pripadate sebi, jer ste kupljeni za određenu cijenu”, objašnjava apostol Pavao (1. Korinćanima 6:19, 20). Ta cijena je, dakako, otkupna žrtva Isusa Krista jer nas Bog na temelju nje prihvaća kao svoje sluge, bez obzira na to jesmo li pomazani kršćani ili njihovi suradnici sa zemaljskom nadom (Efežanima 1:7; 2:13; Otkrivenje 5:9). Dakle, mi od trenutka krštenja “pripadamo Jehovi” (Rimljanima 14:8). Budući da smo kupljeni dragocjenom krvlju Isusa Krista, postajemo i njegovi robovi te smo obavezni držati njegove zapovijedi (1. Petrova 1:18, 19).

5. Koja je naša glavna dužnost kao Jehovinih robova, i kako je možemo ispuniti?

⁵ Robovi moraju slušati svog gospodara. Mi robujemo dobrovoljno i iz ljubavi prema Gospodaru. U 1. Ivanovoj 5:3 stoji: “Ljubav prema Bogu znači ovo: da držimo njegove zapovijedi; a njegove zapovijedi nisu teške.” Dakle, za nas je poslušnost dokaz  ljubavi i podložnosti. Ona je vidljiva u svemu što činimo. “Bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite”, rekao je Pavao, “sve činite na Božju slavu” (1. Korinćanima 10:31). U svakodnevnom životu, čak i u malim stvarima, trebamo pokazati da ‘robujemo Jehovi’ (Rimljanima 12:11).

6. Pomoću primjera objasni kako to što smo Božji robovi utječe na odluke koje donosimo u životu.

⁶ Naprimjer, kad donosimo odluke, trebamo uzimati u obzir volju našeg nebeskog Gospodara, Jehove (Malahija 1:6). Teške odluke mogu biti ispit naše poslušnosti Bogu. Hoćemo li uvažiti njegove savjete umjesto da se povodimo za onim čemu naginje naše ‘prijevarno i opako’ srce? (Jeremija 17:9). Melisa, neudata kršćanka, bila je krštena tek kratko vrijeme kad se za nju počeo zanimati jedan mladić. Činilo se da je dobra osoba, a i proučavao je Bibliju s Jehovinim svjedocima. Pa ipak, jedan je starješina porazgovarao s njom o tome koliko je mudro poslušati Jehovinu zapovijed da se uda “samo u Gospodinu” (1. Korinćanima 7:39; 2. Korinćanima 6:14). “Nije mi bilo lako primijeniti taj savjet”, priznaje Melisa. “No zaključila sam da trebam poslušati Božje jasne upute jer sam mu se predala kako bih vršila njegovu volju.” Razmišljajući o onom što se dogodilo, ona kaže: “Drago mi je što sam poslušala dobiveni savjet. Taj je mladić ubrzo prestao proučavati. Da sam s njim započela vezu, sad bih bila u braku s nevjernikom.”

7, 8. (a) Zašto nam ne bi trebalo biti važno da ugađamo ljudima? (b) Navedi primjer koji pokazuje kako nadvladati strah od čovjeka.

⁷ Budući da smo Božji robovi, ne smijemo biti robovi ljudima (1. Korinćanima 7:23). Istina, nitko ne voli biti omražen, ali moramo imati na umu da kršćani imaju drugačija mjerila nego ljudi u svijetu. Pavao je upitao: ‘Tražim li da ugodim ljudima?’ Njegov je zaključak glasio: “Kad bih i dalje ugađao ljudima, ne bih bio Kristov rob” (Galaćanima 1:10). Mi naprosto  ne smijemo podleći pritisku okoline i početi ugađati ljudima. Što možemo poduzeti kad smo pod pritiskom da se prilagodimo ljudima?

⁸ Obrati pažnju na primjer Elene, mlade kršćanke iz Španjolske. Neki učenici u njenom razredu bili su davaoci krvi. Znali su da Elena kao Jehovin svjedok ne daje krv i ne prima transfuziju krvi. Kad joj se ukazala prilika da objasni svoj stav pred cijelim razredom, ponudila se da održi prezentaciju. “Iskreno govoreći, bilo me strah”, kaže Elena. “No dobro sam se pripremila i ishod je bio izvrstan. Zadobila sam poštovanje mnogih učenika, a profesor mi je rekao da se divi djelu koje vršim. A najveće mi je zadovoljstvo donijelo to što sam obranila Jehovino ime i mogla jasno objasniti svoj na Bibliji utemeljen stav” (1. Mojsijeva 9:3, 4; Djela apostolska 15:28, 29). Da, budući da smo robovi Boga i Krista, mi smo drugačiji. Međutim, možda čak zadobijemo poštovanje ljudi ako smo spremni s poštovanjem braniti svoja vjerovanja (1. Petrova 3:15).

9. Što učimo od anđela koji se pojavio pred apostolom Ivanom?

⁹ Ako imamo na umu da smo Božji robovi, to nam također pomaže da budemo ponizni. Jednom prilikom apostol Ivan je bio toliko zadivljen veličanstvenom vizijom nebeskog Jeruzalema da je pao na koljena kako bi se poklonio pred nogama anđela koji je služio kao Božji govornik. “Pazi!” rekao mu je anđeo. “Ne čini to! Ja sam samo rob kao i ti i tvoja braća koja su proroci i kao oni koji drže riječi ovog svitka. Boga obožavaj” (Otkrivenje 22:8, 9). Kakav li je dobar primjer taj anđeo dao svim Božjim robovima! Neki kršćani u skupštini izvršavaju odgovorne zadatke. Usprkos tome, Isus je rekao: “Tko god hoće biti velik među vama, mora biti vaš sluga, i tko god hoće biti prvi među vama, mora biti vaš rob” (Matej 20:26, 27). Kao Isusovi sljedbenici, svi smo mi robovi.

10. Navedi biblijske primjere koji pokazuju da vjernim Božjim slugama nije uvijek bilo lako vršiti njegovu volju.

¹⁰ Nesavršenim ljudima nije uvijek lako vršiti Božju volju. Prorok Mojsije oklijevao je poslušati kad mu je Jehova rekao da ode i izvede sinove Izraelove iz egipatskog ropstva (2. Mojsijeva 3:10, 11; 4:1, 10). Kad je Jona dobio zadatak da objavi osudu Ninivljanima, ‘ustao je da bježi u Tarsis od Jehove’ (Jona 1:2, 3). Baruh, pisar proroka Jeremije, žalio se da je iznemogao (Jeremija 45:2, 3). Kako trebamo reagirati kad se naša osobna želja ili sklonost kosi s vršenjem Božje volje? Odgovor na to pitanje nalazimo u jednoj Isusovoj usporedbi.

11, 12. (a) Ukratko prepričaj Isusovu usporedbu zapisanu u Luki 17:7-10. (b) Koju pouku izvlačimo iz Isusove usporedbe?

¹¹ Isus je govorio o robu koji je u polju cijeli dan čuvao stado svog gospodara. Kad je  došao kući, umoran nakon otprilike 12 sati napornog rada, njegov ga gospodar nije pozvao da sjedne i uživa u ukusnoj večeri. Umjesto toga, rekao je: “Pripremi mi nešto za večeru, i stavi pregaču i poslužuj me dok jedem i pijem, a onda ti možeš jesti i piti.” Rob je mogao zadovoljiti svoje potrebe tek nakon što je poslužio gospodara. Isus je tu usporedbu zaključio ovim riječima: “Tako i vi, kad izvršite sve za što ste zaduženi, recite: ‘Mi smo beskorisni robovi. Učinili smo ono što smo bili dužni učiniti’” (Luka 17:7-10).

¹² Isus tu usporedbu nije ispričao kako bi pokazao da Jehova ne cijeni ono što činimo u njegovoj službi. Biblija jasno kaže: “Bog nije nepravedan da zaboravi vaše djelo i ljubav koju ste pokazali prema njegovom imenu” (Hebrejima 6:10). Naprotiv, smisao Isusove usporedbe je da rob ne može ugađati sebi niti misliti isključivo na svoju lagodnost. Kad smo se predali Bogu i odlučili biti njegovi robovi, pristali smo njegovu volju staviti ispred svoje. Svoju volju moramo podložiti Božjoj.

13, 14. (a) U kojim okolnostima možda moramo pobijediti svoja naginjanja? (b) Zašto Božja volja treba doći ispred svega?

¹³ Redovito proučavanje Božje Riječi i publikacija ‘vjernog i razboritog roba’ od nas može zahtijevati velik trud (Matej 24:45). To može naročito biti slučaj ako ne volimo čitati ili ako neka publikacija obrađuje “duboke stvari Božje” (1. Korinćanima 2:10). Zar ne bismo unatoč tome trebali odvojiti vrijeme za osobno proučavanje? Možda se moramo naviknuti da sjednemo i bez žurbe proučavamo gradivo. Kako ćemo inače uživati u ‘jakoj hrani koja pripada zrelima’? (Hebrejima 5:14).

¹⁴ A što kad dođemo kući umorni nakon dugačkog radnog dana? Možda se moramo natjerati da idemo na kršćanske sastanke. Ili nam možda ne leži propovijedanje nepoznatim ljudima? Sam Pavao je priznao da će biti trenutaka kad ćemo dobru vijest objavljivati “protiv svoje volje” (1. Korinćanima 9:17). Međutim, mi ipak sve to činimo jer to od nas traži Jehova — naš nebeski Gospodar kojeg ljubimo. A zar nismo zadovoljni i ohrabreni kad god uložimo trud u proučavanje, odlazak na sastanke i propovijedanje? (Psalam 1:1, 2; 122:1; 145:10-13).

15. Kako je Isus dao primjer u pokazivanju podložnosti Bogu?

¹⁵ Isus Krist je svoju podložnost nebeskom Ocu dokazao na najupečatljiviji način. ‘Nisam sišao s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao’, rekao je Isus svojim učenicima (Ivan 6:38). U tjeskobnim trenucima u Getsemanskom vrtu molio se: “Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš” (Matej 26:39).

16, 17. (a) Kako trebamo gledati na ono što smo ostavili iza sebe? (b) Objasni zašto je Pavao bio realan kad je sve što mu je svijet nudio smatrao “gomilom otpadaka”.

¹⁶ Isus Krist želi da se držimo svoje odluke da ćemo biti Božji robovi. Rekao je: “Nitko tko stavi ruku na plug te gleda na ono što je otraga, nije prikladan za Božje kraljevstvo” (Luka 9:62). Dok robujemo Bogu, nipošto nije dobro stalno misliti na ono što smo ostavili iza sebe. Umjesto toga, trebamo cijeniti ono što smo dobili kad smo odlučili postati Božji robovi. Pavao je Filipljanima napisao: “Doista, stoga zapravo i smatram sve gubitkom zbog nenadmašne vrijednosti spoznaje o Kristu Isusu, mom Gospodinu. Zbog njega sam  prihvatio gubitak svega i smatram to gomilom otpadaka, da dobijem Krista” (Filipljanima 3:8).

¹⁷ Razmisli što je sve Pavao smatrao gomilom otpada i ostavio radi blagoslova koje je trebao primiti kao Božji rob. Nije ostavio samo lagodan život u svijetu nego i mogućnost da postane vođa judaizma. Da je ostao u judaizmu, vjerojatno bi imao sličan položaj kakav je imao Šimon, sin Pavlovog odgojitelja Gamalijela (Djela apostolska 22:3; Galaćanima 1:14). Šimon je postao vođa farizeja i, unatoč nekim svojim dvojbama, 66-70. n. e. odigrao istaknutu ulogu u židovskoj pobuni protiv Rima. U tom su ga sukobu ubili židovski ekstremisti ili rimska vojska.

18. Navedi primjer koji pokazuje da duhovne aktivnosti donose blagoslove.

¹⁸ Mnogi Jehovini svjedoci slijede Pavlov primjer. “Nekoliko godina nakon što sam završila školu, zaposlila sam se kao tajnica kod poznatog londonskog odvjetnika”, kaže Jean. “Voljela sam svoj posao i dobro sam zarađivala, ali duboko u sebi znala sam da mogu puno više učiniti u službi Jehovi. Nakon nekog vremena dala sam otkaz i započela pionirsku službu. Jako sam sretna što sam prije skoro 20 godina učinila taj korak! Punovremena služba obogatila mi je život više nego što bi to mogao ijedan uredski posao. Ništa ne donosi veće zadovoljstvo od toga kad vidimo kako Jehovina Riječ mijenja život osobe. Divno je sudjelovati u tome. Ono što dajemo Jehovi ništa je u usporedbi s onim što dobivamo.”

19. Što trebamo biti odlučni činiti, i zašto?

¹⁹ Naše se oklonosti s vremenom mogu promijeniti. Međutim, i dalje smo predani Bogu. Mi smo još uvijek Jehovini robovi, a on nama daje da odlučimo kako najbolje koristiti svoje vrijeme, snagu, sposobnosti i sve drugo što imamo. Prema tome, odluke koje u vezi s tim donosimo mogu otkriti koliku ljubav osjećamo prema Bogu. Isto tako, one pokazuju u kolikoj smo mjeri spremni činiti žrtve (Matej 6:33). Bez obzira na to kakve su naše okolnosti, zar ne bismo trebali biti odlučni Jehovi davati najbolje? Pavao je napisao: “Ako najprije postoji spremnost, ona je naročito prihvatljiva po onome što netko ima, a ne po onome što nema” (2. Korinćanima 8:12).

20, 21. (a) Koji plod donose Božji robovi? (b) Kako Jehova nagrađuje one koji mu daju svoje najbolje?

²⁰ Robovati Bogu nije teško. Naprotiv, to nas štiti od štetnog oblika ropstva koje oduzima radost. “Budući da ste oslobođeni od grijeha, a postali ste robovi Bogu”, napisao je Pavao, “imate svoj plod u pogledu svetosti, i kao krajnji rezultat vječni život” (Rimljanima 6:22). Robovanje Bogu donosi plod u pogledu svetosti tako što doživljavamo velike blagoslove zbog svetog, odnosno moralno čistog, vladanja. Osim toga, ono vodi do vječnog života u budućnosti.

²¹ Jehova je velikodušan prema svojim robovima. Kad dajemo sve od sebe u službi njemu, on otvara “ustave nebeske” i na nas izlijeva ‘blagoslov dok nam ne bude dosta’ (Malahija 3:10). Uistinu će biti divno u svu vječnost služiti Jehovi kao njegovi robovi!