1, 2. Koja je biblijska zapovijed potakla Isusove sljedbenike iz prvog stoljeća da nadvladaju sebičnost?

ZADNJE večeri svog života na Zemlji, samo nekoliko sati prije nego što je umro za sve koji će pokazati vjeru u njega, Isus je svojim vjernim apostolima rekao mnoge važne stvari. Između ostalog, zapovjedio im je da moraju pokazivati osobinu po kojoj će ih se moći prepoznati kao njegove sljedbenike. Rekao je: “Dajem vam novu zapovijed: ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedan drugoga. Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubav među sobom” (Ivan 13:34, 35).

² Pravi kršćani trebaju međusobno pokazivati samopožrtvovnu ljubav i potrebe suvjernika stavljati ispred svojih. Čak moraju biti spremni ‘položiti svoju dušu za svoje prijatelje’ (Ivan 15:13). Jesu li prvi kršćani poslušali tu novu zapovijed? Tertulijan, pisac iz drugog stoljeća, u svom poznatom djelu Obrana naveo je što su ljudi govorili za kršćane: ‘Pogledajte kako se međusobno ljube i kako su spremni umrijeti jedni za druge.’

3, 4. (a) Zašto se trebamo boriti protiv sebičnosti? (b) Što ćemo saznati u ovom članku?

³ I mi moramo ‘nositi bremena jedan drugoga, i tako ispuniti Kristov zakon’ (Galaćanima 6:2). Međutim, sebičnost je jedna od najvećih zapreka u tome da poslušamo Kristov zakon te da ‘ljubimo Jehovu, svog Boga, svim svojim srcem, dušom i umom i da ljubimo svoje bližnje kao sebe same’ (Matej 22:37-39). Budući da smo nesavršeni, naginjemo misliti samo na sebe. Pored toga, svakodnevne brige, natjecateljski duh u školi ili na poslu i zbrinjavanje osnovnih životnih potreba vode do toga da ta urođena  sklonost još više dođe do izražaja. A ta sklonost k sebičnosti nimalo ne slabi. Apostol Pavao je upozorio: ‘U posljednjim danima ljudi će postati krajnje sebični’ (2. Timoteju 3:1, 2, Phillips).

⁴ Pretkraj svoje zemaljske službe Isus je svojim učenicima rekao koja tri koraka trebaju poduzeti da bi nadvladali sebičnost. Koji su to koraci i što mi možemo naučiti iz njegovih uputa?

5. Što je Isus rekao svojim učenicima dok je propovijedao u sjevernoj Galileji, i zašto ih je to šokiralo?

⁵ Isus je propovijedao u sjevernoj Galileji, blizu Cezareje Filipove. Taj mirni, živopisni kraj činio se prikladnijim za odmaranje i uživanje nego za dobivanje pouke o samoodricanju. Međutim, dok je bio tamo, Isus je svojim učenicima počeo objašnjavati kako “mora ići u Jeruzalem i mnogo toga pretrpjeti od starješina i svećeničkih glavara i pismoznalaca, te biti ubijen, i treći dan uskrsnuti” (Matej 16:21). Mora da su te riječi šokirale Isusove učenike jer su dotad očekivali da će njihov Vođa u to vrijeme svoje Kraljevstvo uspostaviti na Zemlji (Luka 19:11; Djela apostolska 1:6).

6. Zašto je Isus oštro prekorio Petra?

⁶ Petar je odmah “uzeo [Isusa] na stranu i počeo ga prekoravati, govoreći: ‘Budi dobar prema sebi, Gospodine; takvo što nipošto te neće snaći.’” Kako je Isus reagirao? “On je, okrenuvši leđa, rekao Petru: ‘Odlazi iza mene, Sotono! Ti si mi kamen spoticanja, jer ne misliš Božje misli, nego ljudske.’” Kolika samo razlika postoji između ta dva stava! Isus je spremno prihvatio samopožrtvovan način života koji mu je Bog namijenio, a koji je uključivao i to da za nekoliko mjeseci umre na mučeničkom stupu. Petar je smatrao da se ne treba toliko naprezati. “Budi dobar prema sebi”, rekao je. Petar je to sigurno rekao s dobrom namjerom. Pa ipak, Isus ga je prekorio jer je tom prilikom dozvolio da Sotona utječe na njega. Petrove ‘misli nisu bile Božje, nego ljudske’ (Matej 16:22, 23).

7. Što je Isus rekao svojim sljedbenicima da moraju poduzeti, prema Mateju 16:24?

⁷ I danas se može čuti nešto slično onome što je Petar rekao Isusu. Svijet često potiče ljude da ‘budu dobri prema sebi’ ili da “idu linijom manjeg otpora”. S druge strane, Isus je ukazivao na sasvim drugačiji stav. Svojim učenicima je rekao: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne sebe i uzme svoj mučenički stup i neka me stalno slijedi” (Matej 16:24). “Ove riječi nisu poziv upućen onima koji još nisu postali učenici, nego se njime osobe koje su se već odazvale Kristovom pozivu potiče da razmisle što znači biti njegov učenik” (The New Interpreter’s Bible). Isus je u tom retku naveo tri koraka koja moraju poduzeti oni koji vjeruju u njega. Osvrnimo se na svaki od njih.

8. Objasni što znači odreći se sebe.

⁸ Kao prvo, moramo se odreći sebe. Grčki izraz preveden s ‘odreći se sebe’ ukazuje na spremnost da se kaže ne sebičnim željama i vlastitoj udobnosti. Odreći se sebe ne znači samo povremeno odustati od određenih  užitaka niti znači da trebamo postati asketi ili ići toliko daleko da naudimo sami sebi. Više ‘ne pripadamo sebi’ u tom smislu što cijeli svoj život i sve što on uključuje spremno predajemo Jehovi (1. Korinćanima 6:19, 20). Više nismo usredotočeni na sebe, nego na služenje Bogu. Odreći se sebe ujedno znači odlučno vršiti Božju volju iako kao nesavršeni ljudi možda tome nismo skloni. Kad se predamo Bogu i krstimo, pokazujemo da smo odani isključivo njemu. Potom do kraja života nastojimo živjeti u skladu sa svojim predanjem.

9. (a) Što je predočavao mučenički stup dok je Isus bio na Zemlji? (b) Na koji način uzimamo svoj mučenički stup?

⁹ Kao drugo, moramo uzeti svoj mučenički stup. U prvom stoljeću mučenički stup predočavao je patnju, sramotu i smrt. Obično se na njemu pogubljivalo samo zločince ili se na njega vješalo njihova mrtva tijela. Koristeći taj izraz Isus je ukazao na to da kršćanin, budući da nije dio svijeta, mora biti spreman prihvatiti progonstvo, prezir, pa čak i smrt (Ivan 15:18-20). Naša nas kršćanska mjerila čine drugačijima i zato svijet ‘pogrdno govori o nama’ (1. Petrova 4:4). S tim se možemo suočiti u školi, na radnom mjestu ili čak u krugu obitelji (Luka 9:23). Usprkos tome, spremni smo podnijeti prezir svijeta jer više ne živimo za sebe. Isus je rekao: “Sretni ste kad vas zbog mene grde i progone i lažući govore svakakvo zlo protiv vas. Radujte se i poskakujte od radosti, jer je velika vaša nagrada na nebesima” (Matej 5:11, 12). Doista, najvažnije je da imamo Božje odobravanje.

10. Što znači stalno slijediti Isusa?

¹⁰ Kao treće, Isus Krist je rekao da ga moramo stalno slijediti. Prema Rječniku s tumačenjima novozavjetnih riječi (An Expository Dictionary of New Testament Words) Williama Vinea izraz “slijediti” znači biti nečiji pratilac — “onaj koji ide istim putem”. U 1. Ivanovoj 2:6 stoji: “Tko kaže da ostaje u zajedništvu s [Bogom], dužan je i sam hoditi kao što je on [Krist] hodio.” Kako je Isus hodio? Ljubav koju je osjećao prema svom nebeskom Ocu i svojim učenicima isključivala je svaku sebičnost. “Krist nije ugađao sebi”, napisao je Pavao (Rimljanima 15:3). Čak i kad je bio umoran ili gladan, potrebe drugih stavljao je ispred svojih (Marko 6:31-34). Isto tako, snažno se naprezao u propovijedanju i poučavanju o Kraljevstvu. Zar ga ne bismo trebali oponašati dok revno ispunjavamo svoj zadatak da ‘činimo učenike od ljudi iz svih naroda, učeći ih da drže sve što je Isus zapovjedio’? (Matej 28:19, 20). Krist nam je u svemu tome ostavio uzor, a mi moramo ‘točno slijediti njegove stope’ (1. Petrova 2:21).

11. Zašto je važno da se odreknemo sebe, uzmemo svoj mučenički stup i stalno slijedimo Isusa Krista?

¹¹ Prijeko je potrebno da se odreknemo sebe, uzmemo svoj mučenički stup i stalno slijedimo svoj Uzor. Tako ćemo nadvladati sebičnost, koja je velika prepreka pokazivanju samopožrtvovne ljubavi. Osim toga, Isus je rekao: “Tko god hoće spasiti svoju dušu, izgubit će je; a tko god izgubi svoju dušu radi mene, naći će je. Jer što će koristiti čovjeku ako zadobije cijeli svijet, a izgubi svoju dušu? Ili što će čovjek dati u zamjenu za svoju dušu?” (Matej 16:25, 26).

12, 13. (a) Što je zanimalo mladog narodnog poglavara koji je zatražio savjet od Isusa? (b) Koji je savjet Isus dao mladiću, i zašto?

¹² Nekoliko mjeseci nakon što je Isus svojim učenicima rekao da se trebaju odreći sebe, jedan bogati mladi narodni poglavar došao je k njemu i upitao ga: “Učitelju, što  dobroga moram činiti da dobijem vječni život?” Isus mu je rekao da treba ‘držati zapovijedi’ i potom naveo neke od njih. Mladić je rekao: “Sve to držim.” Nesumnjivo je bio iskren i davao sve od sebe kako bi uvažavao zapovijedi iz Zakona. Zato je upitao: “Što mi još nedostaje?” Isus mu je u odgovoru uputio jedinstven poziv: “Ako hoćeš biti savršen [“potpun”, New American Standard Bible], idi i prodaj svoju imovinu i daj siromašnima i imat ćeš blago na nebu, i dođi, budi moj sljedbenik” (Matej 19:16-21).

¹³ Isus je znao da mladić ne može služiti Jehovi cijelom dušom ako se ne oslobodi onog što mu previše odvraća pažnju, a to je njegovo bogatstvo. Pravi Kristov učenik ne može služiti dvojici gospodara. On ne može “robovati Bogu i Bogatstvu” (Matej 6:24). On treba imati ‘jednostavno oko’ usredotočeno na duhovne stvari (Matej 6:22). Prodati imovinu i dati je siromašnima čin je samopožrtvovnosti. U zamjenu za tu materijalnu žrtvu Isus je mladom poglavaru ponudio sjajnu priliku da sakuplja blago na nebu — blago koje će za njega značiti vječni život i na koncu mu omogućiti da vlada s Kristom na nebu. Mladić nije bio spreman odreći se sebe. “Otišao je žalostan, jer je mnogo toga posjedovao” (Matej 19:22). Međutim, ostali Isusovi sljedbenici reagirali su drugačije.

14. Kako su četvorica ribara reagirala kad ih je Isus pozvao da ga slijede?

¹⁴ Oko dvije godine prije toga Isus je četvorici ribara — Petru, Andriji, Jakovu i Ivanu — uputio sličan poziv. U tom trenutku dvojica njih lovila su ribu, a druga su dvojica krpala mreže. Isus im je rekao: “Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi.” Sva četvorica na koncu su ostavila ribarski posao i slijedila Isusa do kraja svog života (Matej 4:18-22).

15. Koje je žrtve učinila jedna Jehovina svjedokinja da bi slijedila Isusa?

¹⁵ Danas mnogi kršćani oponašaju primjer četvorice ribara, a ne primjer bogatog mladog poglavara. Da bi mogli služiti Jehovi, odrekli su se bogatstva i uspjeha koji su mogli postići u svijetu. “Kad sam imala 22 godine morala sam donijeti važnu odluku”, kaže Deborah. Ona objašnjava: “Proučavala sam Bibliju nekih šest mjeseci i željela sam predati svoj život Jehovi, no moja se obitelj tome jako protivila. Bili su multimilijunaši i mislili su da će se osramotiti pred ljudima ako postanem Jehovin svjedok. Dali su mi 24 sata da izaberem što želim — život na visokoj nozi ili istinu. Obitelj je odlučila razbaštiniti me ako ne prekinem sve veze s Jehovinim svjedocima. Jehova mi je pomogao da donesem ispravnu odluku i dao mi snage da je sprovedem  u djelo. U punovremenoj sam službi već 42 godine i nimalo se ne kajem zbog toga. Zahvaljujući tome što sam napustila sebičan način života u kojem je sve podređeno užicima ne osjećam se isprazno i nesretno kao članovi moje obitelji. Više od sto ljudi upoznalo je istinu preko mog supruga i mene. Ta duhovna djeca daleko su mi dragocjenija od bilo kojeg materijalnog bogatstva.” Milijuni drugih Jehovinih svjedoka dijele njeno mišljenje. A ti?

16. Kako možemo pokazati da više ne živimo za sebe?

¹⁶ Budući da više ne žele živjeti za sebe, tisuće Jehovinih svjedoka služe kao pioniri, odnosno punovremeni objavitelji Kraljevstva. A oni kojima okolnosti ne dozvoljavaju da budu u punovremenoj službi razvijaju pionirski duh i sudjeluju u propovijedanju o Kraljevstvu koliko god mogu. Roditelji pokazuju sličan stav kad žrtvuju vlastite interese i odvajaju mnogo vremena za duhovno poučavanje djece. Svi mi na ovaj ili onaj način možemo pokazati da nam je Kraljevstvo na prvom mjestu u životu (Matej 6:33).

17. Što nas potiče da se žrtvujemo?

¹⁷ Pokazivanje samopožrtvovne ljubavi nije najjednostavniji način života. No razmisli što nas na to potiče. Pavao je napisao: “Ljubav koju Krist ima snažno nas potiče, budući da smo prosudili ovo, da je jedan čovjek umro za sve (...); i on je umro za sve da oni koji žive ne žive više za sebe, nego za njega koji je za njih umro i bio uskrsnut” (2. Korinćanima 5:14, 15). Ono što nas potiče da više ne živimo za sebe je ljubav koju Krist ima. Kakva je to samo snažna motivacija! Budući da je Krist umro za nas, zar ne osjećamo moralnu obavezu živjeti za njega? Uostalom, zahvalnost za duboku ljubav koju su nam Bog i Krist pokazali potakla nas je da predamo svoj život Bogu i postanemo Kristovi učenici (Ivan 3:16; 1. Ivanova 4:10, 11).

18. Zašto vrijedi biti samopožrtvovan?

¹⁸ Vrijedi li ne živjeti više za sebe? Nakon što je bogati narodni poglavar odbio poziv i otišao, Petar je Isusu rekao: “Evo, mi smo ostavili sve i slijedili te; što će zapravo biti s nama?” (Matej 19:27). Petar i drugi apostoli doista su se odrekli sebe. Kako će biti nagrađeni? Isus je najprije govorio o časti koju će dobiti jer će vladati s njim na nebu (Matej 19:28). Tada je također spomenuo blagoslove koje će dobiti svaki njegov sljedbenik: “Nitko nije ostavio kuću ili braću ili sestre ili majku ili oca ili djecu ili njive radi mene i radi dobre vijesti, a da neće primiti stostruko sada u ovom vremenu (...), a u sustavu stvari koji dolazi vječni život” (Marko 10:29, 30). Ono što dobivamo puno je više od onog što smo izgubili. Zar naši duhovni očevi, majke, braća, sestre i djeca nisu daleko vredniji od svega čega smo se odrekli zbog Kraljevstva? Uostalom, tko je vodio ispunjeniji život — Petar ili bogati mladi poglavar?

19. (a) Što donosi pravu sreću? (b) Na koja će pitanja odgovoriti sljedeći članak?

¹⁹ Isus je riječima i djelima pokazao da sreća proizlazi iz davanja i služenja, a ne iz  sebičnosti (Matej 20:28; Djela apostolska 20:35). Kad više ne živimo za sebe, nego slijedimo Krista, već sada nalazimo veće zadovoljstvo u životu, a u budućnosti možemo dobiti vječni život. Naravno, kad se odreknemo sebe, Jehova postaje naš Vlasnik. Time postajemo Božji robovi. Zašto takvo robovanje pričinjava radost? Kako utječe na odluke koje donosimo u životu? Sljedeći članak odgovorit će na ta pitanja.