GODINA je 1117. pr. n. e. Prošlo je oko tristo godina otkako je Jozua dovršio osvajanje Obećane zemlje. Izraelski starješine dolaze Jehovinom proroku s neuobičajenim zahtjevom. Prorok se moli u vezi s time, a Jehova udovoljava njihovom zahtjevu. Time završava razdoblje sudaca i počinje razdoblje u kojem Izraelom vladaju ljudski kraljevi. Biblijska knjiga Prva Samuelova priča o uzbudljivim događajima koji su bili povezani s tom prekretnicom u povijesti izraelskog naroda.

Prvu Samuelovu napisali su Samuel, Natan i Gad, a knjiga obuhvaća razdoblje od 102 godine — od 1180. do 1078. pr. n. e. (1. Dnevnika 29:29). Ona izvještava o četvorici izraelskih vođa. Dvojica su bila suci, a dvojica kraljevi. Dvojica su bila poslušna Jehovi, a dvojica nisu. Također nas upoznaje s dvije uzorne žene te smionim, ali i osjećajnim ratnikom. Takvi primjeri pružaju vrijedne pouke o onim stavovima i postupcima koje treba oponašati i onima koje treba izbjegavati. Zato Prva knjiga Samuelova može snažno utjecati na naše misli i postupke (Hebrejima 4:12).

U vrijeme Praznika berbe žena iz Ramate koja se zvala Ana bila je izvan sebe od radosti. * Jehova je uslišio njene molitve. Rodila je sina. Ana je zatim ispunila svoj zavjet tako što je sina Samuela dala za službu u ‘domu Jehovinom’. Tamo je dječak ‘služio Jehovi pred svećenikom Helijem’ (1. Samuelova 1:24; 2:11). Dok je Samuel bio još mali dječak, Jehova mu se obratio i rekao da je osudio Helijev dom. S vremenom, kako je Samuel rastao, svi su Izraelci u njemu prepoznali Jehovinog proroka.

Nakon nekog vremena Filistejci su krenuli u rat protiv Izraela. Oteli su kovčeg saveza i ubili Helijeva dva sina. Nakon što je ‘četrdeset godina bio sudac u Izraelu’, ostarjeli je Helije umro kada je saznao za to (1. Samuelova 4:18). Kad su Filistejci uvidjeli da im kovčeg donosi nesreću, vratili su ga Izraelcima. Samuel je postao sudac u Izraelu, a u zemlji je zavladao mir.

Odgovori na biblijska pitanja:

2:10 — Zašto se Ana molila da Jehova ‘da snagu kralju svojemu’ kada Izrael tada nije imao ljudskog kralja? Da će Izraelci imati ljudskog kralja bilo je proročanski najavljeno putem Mojsijevog zakona (5. Mojsijeva 17:14-18). Jakov je na samrtnoj postelji prorekao: “Palica vladalačka neće se odvojiti od Jude” (1. Mojsijeva 49:10). Osim toga, Jehova je za Saru, pretkinju Izraelaca, rekao: “Kraljevi narodima izaći će od nje” (1. Mojsijeva 17:16). Prema tome, Ana se molila za kralja koji će se pojaviti u budućnosti.

3:3 — Je li Samuel zaista spavao u Svetinji nad svetinjama? Ne, nije. Samuel je bio Levit iz nesvećeničke Katove porodice (1. Dnevnika 6:33-38). Zato nije smio ‘gledati svete stvari’ (4. Mojsijeva 4:17-20). Jedini dio svetišta u koji je Samuel smio ući bilo je dvorište svetog šatora. Dakle, on je sigurno spavao u njemu. Očito je i Helije spavao negdje u dvorištu šatora. Izraz “gdje bijaše kovčeg Božji” očigledno se odnosi na cijelo područje svetog šatora.

 7:7-9, 17 — Zašto je Samuel prinio žrtvu paljenicu u Masfi i načinio oltar u Ramati kad su se žrtve trebale redovito prinositi samo na mjestu koje je Jehova odredio? (5. Mojsijeva 12:4-7, 13, 14; Jozua 22:19). Nakon što je sveti kovčeg odnesen iz šatora u Silu, Jehova više nije bio prisutan na tom mjestu. Stoga je, kao Božji predstavnik, Samuel prinio žrtvu paljenicu u Masfi te načinio oltar u Ramati. Po svemu sudeći, Jehova je to odobravao.

Pouke za nas:

1:11, 12, 21-23; 2:19 U pogledu molitve, poniznosti, zahvalnosti za Jehovinu dobrotu i postojane majčinske ljubavi Ana je primjer svim bogobojaznim ženama.

1:8 Elkana je izvrstan primjer u tome kako nekoga možemo ohrabriti riječima! (Job 16:5). Kad je Ana bila potištena, prvo ju je upitao bez optuživanja: “Zašto je srce tvoje neveselo?” To ju je potaklo da izrazi svoje osjećaje. Elkana ju je tada uvjerio u svoju ljubav rekavši: “Nisam li ti ja bolji nego deset sinova?”

2:26; 3:5-8, 15, 19 Kada marljivo izvršavamo zadatak koji nam je Bog povjerio, primjenjujemo duhovnu pouku te smo prema drugima ljubazni i puni poštovanja, postajemo ‘mili i Jehovi i ljudima’.

4:3, 4, 10 Čak ni toliko svet predmet kao što je bio kovčeg saveza nije mogao služiti za zaštitu kao da je amajlija. Moramo se ‘čuvati idola’ (1. Ivanova 5:21).

Samuel je cijeloga života bio vjeran Jehovi, ali njegovi sinovi nisu vršili Božju volju. Kada su izraelski starješine rekli da žele imati ljudskog kralja, Jehova im je to odobrio. Samuel je poslušao Jehovine upute i za kralja pomazao Saula, lijepog Benjaminovca. Porazivši Amonce, Saul je učvrstio svoj položaj kralja.

Saulov odvažni sin Jonatan pobio je jednu filistejsku vojnu posadu. Filistejci su potom krenuli na Izraelce s velikom vojskom. Saul se prestrašio i pokazao neposlušnost time što je on sam prinio žrtvu paljenicu. Povevši sa sobom samo jednog slugu koji mu je nosio oružje, hrabri Jonatan napao je još jednu filistejsku stražu. No, zbog Saulove prenagljene zakletve pobjeda nad Filistejcima nije bila potpuna. Ipak, on je ‘ratovao protiv svih svojih neprijatelja’ (1. Samuelova 14:47). Nakon što je porazio Amalečane, poštedio je ono što je bilo “zavjetovano”, odnosno određeno za uništenje, i time pokazao neposlušnost Jehovi (3. Mojsijeva 27:28, 29). Zato je Jehova odbacio Saula da više ne bude kralj.

Odgovori na biblijska pitanja:

9:9 — Na što ukazuju riječi: “Tko se sada zove prorok u staro se vrijeme zvaše vidjelac”? Budući da su proroci u vrijeme Samuela i izraelskih kraljeva imali sve važniju ulogu, izgleda da se umjesto riječi “vidjelac” počela koristiti riječ “prorok”. Samuela se smatra prvim u nizu proroka (Djela apostolska 3:24).

14:24-32, 44, 45 — Je li Jonatan izgubio Božju naklonost zato što je jeo med i time prekršio Saulovu zakletvu? Ništa ne ukazuje na to da je Jonatan zbog tog postupka izgubio Božju milost. Kao prvo, Jonatan nije znao za očevu zakletvu. Osim toga, ta zakletva, koja je bila plod lažne revnosti ili krivog stava prema moći koju je kralj imao, prouzročila je narodu probleme. Kako je takva zakletva mogla imati Božje odobravanje? Iako je Jonatan bio spreman snositi posljedice kršenja zakletve, život mu je ipak pošteđen.

15:6 — Zašto je Saul poštedio Ceneje? Ceneji su bili sinovi Mojsijevog tasta. Kad su Izraelci otišli od gore Sinaja, oni su im pomagali (4. Mojsijeva 10:29-32). Osim toga, Ceneji su u Kanaanu jedno vrijeme živjeli zajedno s Judinim plemenom (Suci 1:16).  Iako su kasnije živjeli među Amalečanima i drugim narodima, Ceneji su ostali u dobrim odnosima s Izraelom. Stoga je Saul s pravom poštedio Ceneje.

Pouke za nas:

9:21; 10:22, 27 Skromnost i poniznost koje su obilježavale početak Saulovog kraljevanja pomogle su mu da ne postupi nepromišljeno kada ga neki ‘nevaljali ljudi’ nisu htjeli priznati za kralja. Takav stav pomaže i nama da ne učinimo nešto nerazumno.

12:20, 21 Nikada nemoj dopustiti da te ‘ništavne stvari’ kao što su pouzdanje u ljude ili u vojnu moć države te idolopoklonstvo odvrate od služenja Jehovi.

12:24 Što nam može pomoći da zadržimo strahopoštovanje prema Jehovi i da mu služimo svim srcem? Trebamo znati “kakve je velike stvari učinio” za svoj narod u prošlosti i danas.

13:10-14; 15:22-25, 30 Čuvaj se oholosti — bez obzira na to očituje li se u djelima kao neposlušnost ili u stavu kao ponos (Priče Salamunove 11:2).

Samuel je za budućeg kralja pomazao Davida iz Judinog plemena. Ubrzo nakon toga David je ubio filistejskog diva Golijata jednim jedinim kamenom iz praćke. Između Davida i Jonatana počelo se razvijati prijateljstvo. Saul je Davida postavio nad svojim vojnicima. Zbog mnogih Davidovih pobjeda Izraelke su pjevale: “Saul pobi svoju tisuću, ali David svojih deset tisuća” (1. Samuelova 18:7). Obuzet zavišću, Saul je pokušavao ubiti Davida. Nakon tri Saulova napada David je pobjegao. Postao je bjegunac.

David je godinama bježao pred Saulom i tijekom tog vremena dvaput mu je poštedio život. U tom je razdoblju sreo lijepu Abigajilu s kojom se kasnije oženio. Kada su Filistejci krenuli u napad na Izraela, Saul se obratio Jehovi. No Jehova ga je napustio. Samuel je bio mrtav. Saul se u očaju obratio spiritističkom mediju, no samo da bi čuo kako će poginuti u bici s Filistejcima. U toj je bici Saul teško ranjen, a sinovi su mu poginuli. Izvještaj završava Saulovom smrću koja je bila kraj njegovog promašenog života. David se još uvijek sakrivao.

Odgovori na biblijska pitanja:

16:14 — Što je bio zao duh koji je uznemiravao Saula? Zao duh koji je Saula lišio duševnog mira odnosio se na pokvareno stanje njegovog uma i srca, na njegov unutarnji poriv da čini zlo. Kada mu je Jehova oduzeo svoj sveti duh, Saul više nije bio zaštićen te je njime ovladao njegov zao duh. Budući da je Bog dopustio da taj duh zamijeni Njegov sveti duh, Saulov zao duh označen je kao “zao duh od Jehove”.

17:55-58 — Zašto je Saul pitao čiji je David sin kada iz 1. Samuelove 16:17-23 proizlazi da je to već znao? Saulovo pitanje nije se odnosilo samo na ime Davidovog oca. On je najvjerojatnije htio saznati nešto više  o ocu mladića koji je upravo pokazao veliko junaštvo i ubio diva.

Pouke za nas:

16:6, 7 Ne smijemo dozvoliti da na nas utječe nečiji vanjski izgled ili prebrzo ocjenjivati ljude, već se moramo truditi gledati na njih kao Jehova.

17:47-50 Kada nam se današnji “Golijati” protive ili nas proganjaju, budimo hrabri “jer je rat Jehovin”.

18:1, 3; 20:41, 42 Prave prijatelje možeš naći među onima koji vole Jehovu.

21:12, 13 Jehova od nas očekuje da koristimo svoje umne snage i sposobnosti kada se u životu nađemo u teškim situacijama. On nam je dao svoju nadahnutu Riječ koja nam omogućava da steknemo razboritost, znanje i sposobnost prosuđivanja (Priče Salamunove 1:4). Osim toga, i imenovani starješine nam mogu pomoći.

24:6; 26:11 David je izvrstan primjer kad se radi o iskazivanju istinskog poštovanja Jehovinom pomazaniku!

25:23-33 Abigajilina razboritost vrijedna je oponašanja!

28:8-19 U nastojanju da zavedu ljude ili im naude, zli duhovi mogu se pretvarati da su neka umrla osoba. Moramo se kloniti svakog oblika spiritizma (5. Mojsijeva 18:10-12).

30:23, 24 Ta odluka, koja se temeljila na 4. Mojsijevoj 31:27, pokazuje da Jehova cijeni one koji u skupštini drugima pomažu tako da obavljaju poslove koji ne dolaze toliko do izražaja. Stoga, što god činimo, “radimo na tome cijelom dušom kao Jehovi, a ne ljudima” (Kološanima 3:23).

Koja temeljna istina dolazi do izražaja u onome što su u svom životu doživjeli Helije, Samuel, Saul i David? Ona glasi: “Poslušnost je bolja od žrtve, i pokornost je bolja od pretiline ovnujske. Jer je neposlušnost kao grijeh od čaranja, i nepokornost kao sujevjerstvo i idolopoklonstvo” (1. Samuelova 15:22, 23).

Zaista je velika čast što možemo sudjelovati u svjetskoj propovjedničkoj aktivnosti kojom se objavljuje Kraljevstvo i čini učenike! Dok Jehovi prinosimo “žrtve usana svojih”, moramo dati sve od sebe kako bismo primjenjivali upute koje on daje putem svoje pisane Riječi i zemaljskog dijela svoje organizacije (Ozej 14:2; Hebrejima 13:15).