Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Djeca — dragocjeno nasljedstvo

Djeca — dragocjeno nasljedstvo

“Evo nasljedstva od Jehove: djeca, porod je dar od njega” (PSALAM 127:3).

1. Kako je došlo do rođenja prve bebe?

RAZMISLI o čudesnim događajima koje je Jehova Bog omogućio načinom na koji je stvorio prvog čovjeka i ženu. Adam i Eva su kao otac i majka dali dio sebe i tako je u Evinoj utrobi počela rasti nova osoba — prva beba (1. Mojsijeva 4:1). Sve do danas začeće i rađanje djeteta za nas je nešto nedokučivo i opisuje se kao pravo čudo.

2. Zašto bi rekao da je ono što se događa u utrobi trudne žene čudo?

2 U majci nakon spolnog odnosa s ocem nastane prva stanica, a iz nje u oko 270 dana naraste dijete koje ima na bilijune stanica. Ta prva stanica sadrži upute potrebne za stvaranje više od 200 vrsta stanica. Slijedeći te zadivljujuće upute, koje nitko ne može posve shvatiti, neopisivo složene stanice nastaju po točno određenom redoslijedu i načinu te se tako formira novo ljudsko biće!

3. Zašto mnogi razumni ljudi zaslugu za rođenje novog ljudskog bića pripisuju Bogu?

3 Što misliš, tko je zapravo stvorio bebu? Nitko drugi do onaj tko je stvorio život. Psalmist je u pjesmi zapisanoj u Bibliji rekao: “Poznajte Jehova da je Bog. On nas je stvorio” (Psalam 100:3). Roditelji, sigurno znate da svoju djecu niste donijeli na svijet zahvaljujući nekom svom posebnom daru. Jedino beskrajno mudar Bog može biti odgovoran za čudesni nastanak novog ljudskog bića. Tisućama godina razumni ljudi zaslugu za rast djeteta u majčinoj utrobi pripisuju Velikom Stvoritelju. Činiš li to i ti? (Psalam 139:13-16).

4. Koju ljudsku manu Jehova nikada ne pokazuje?

4 Međutim, je li Jehova hladan Stvoritelj koji je naprosto pokrenuo taj biološki proces koji muškarcu i ženi omogućuje da imaju djecu? Ima ljudi koji su bezosjećajni, ali Jehova nikada nije takav (Psalam 78:38-40). Biblija u Psalmu 127:3 kaže: “Evo nasljedstva od Jehove: djeca, porod je dar od njega.” Razmotrimo što je nasljedstvo i čega je ono dokaz.

Nasljedstvo i nagrada

5. Zašto se može reći da su djeca nasljedstvo?

5 Nasljedstvo je nalik daru. Roditelji često naporno rade da bi djeci ostavili nešto u nasljedstvo. To mogu biti novac, nekretnine ili možda neke dragocjenosti. U svakom slučaju, nasljedstvo je dokaz roditeljske ljubavi. Biblija kaže da je Bog roditeljima dao djecu kao nasljedstvo. Ona su dar koji im je on s ljubavlju dao. Ako si roditelj, što misliš, pokazuješ li svojim djelima da djecu smatraš darom koji ti je povjerio Stvoritelj svemira?

6. Zašto je Bog omogućio ljudima da rađaju djecu?

6 Jehova je taj dar dao zato da se Zemlja nastani potomcima Adama i Eve (1. Mojsijeva 1:27, 28; Izaija 45:18). On nije stvarao svakog čovjeka ponaosob, kao što je to bio slučaj s milijunima anđela (Psalam 104:4; Otkrivenje 4:11). Umjesto toga, Bog je odlučio stvoriti ljude sa sposobnošću rađanja djece koja će nalikovati roditeljima. Kakvu samo divnu priliku imaju majka i otac što mogu donijeti na svijet novo biće i brinuti se za njega! Roditelji, zahvaljujete li Jehovi što vam je omogućio da dobijete to dragocjeno nasljedstvo?

Uči od Isusa

7. Kako je Isus, za razliku od nekih roditelja, pokazao da mu je stalo do ‘sinova ljudskih’?

7 Nažalost, ne smatraju svi roditelji svoju djecu nagradom. Mnogi nisu baš brižni prema svojoj djeci. Takvi roditelji ne oponašaju stav Jehove i njegovog Sina (Psalam 27:10; Izaija 49:15). Za razliku od toga, zapazi koliko je Isusu bilo stalo do djece. Čak i prije nego što je kao čovjek došao na Zemlju — kad se kao moćno duhovno stvorenje nalazio na nebu — Biblija kaže da mu je ‘milina bila sa sinovima ljudskim’ (Priče Salamunove 8:31). Njegova ljubav prema ljudima bila je tako velika da je spremno dao svoj život kao otkupninu da bismo dobili vječni život (Matej 20:28; Ivan 10:18).

8. Kako je Isus dao dobar primjer roditeljima?

8 Dok je bio na Zemlji, Isus je roditeljima dao jako dobar primjer. Obrati pažnju na to kako je postupao. Provodio je vrijeme s djecom, čak i onda kad ga je čekalo puno posla i kad je bio pod pritiskom. Gledao ih je kako se igraju na trgu, a nešto što je vidio kod njih spomenuo je u svom poučavanju (Matej 11:16, 17). Na svom zadnjem putovanju u Jeruzalem znao je da će patiti i biti ubijen. Stoga kad su ljudi doveli svoju djecu da vide Isusa, njegovi im učenici nisu dali da mu prilaze, možda zato jer su ga željeli zaštititi od dodatnog opterećenja. No on je ukorio svoje učenike. Pokazujući kolika mu je “milina” biti s djecom, rekao je: “Pustite djecu neka dolaze k meni; ne zaustavljajte ih” (Marko 10:13, 14).

9. Zašto djela mogu biti puno važnija od riječi?

9 Od Isusa možemo nešto naučiti. Što učinimo kada nam se djeca obrate, čak i kad smo jako zaposleni? Isto što i Isus? Ono što djeca trebaju, a nadasve od svojih roditelja, jest ono što im je Isus bio spreman dati — vrijeme i pažnju. Istina, važno je djetetu govoriti da ga volimo. Međutim, djela govore više od riječi. Tvoja se ljubav ne očituje samo u riječima nego još i više u djelima. Nju pokazuješ ako im poklanjaš svoje vrijeme, pažnju i ako se brineš za njih. Međutim, možda sve to ne donosi vidljive rezultate, barem ne onako brzo kako si očekivao. Budi strpljiv. Možemo se naučiti biti strpljivi ako oponašamo način na koji se Isus ophodio sa svojim učenicima.

Isusovo strpljenje i ljubav

10. Kako je Isus poučio svoje učenike da budu ponizni, i je li odmah uspio u tome?

10 Isus je znao da se njegovi učenici stalno natječu tko je među njima najvažniji. Jednog dana nakon što je sa svojim učenicima stigao u Kafarnaum, upitao ih je: “‘O čemu ste putem raspravljali?’ A oni su šutjeli, jer su putem među sobom raspravljali tko je veći.” Isus ih nije grubo prekorio, nego im je strpljivo naveo jedan zoran primjer kako bi ih naučio da budu ponizni (Marko 9:33-37). Je li postigao ono što je želio? Ne odmah. Oko pola godine kasnije Jakov i Ivan poslali su svoju majku da zatraži od Isusa da im da istaknuta mjesta u Kraljevstvu. Isus je i tada strpljivo ispravio njihovo razmišljanje (Matej 20:20-28).

11. (a) Koji su običaj zanemarili Isusovi apostoli nakon što su s njim stigli u gornju sobu? (b) Što je Isus učinio, i je li njegova pouka tada urodila plodom?

11 Ubrzo je stigla Pasha 33. n. e. i Isus se sastao nasamo sa svojim apostolima da je proslave. Kad su stigli u gornju sobu, nijedan od 12 apostola nije se ponudio da u skladu s uvriježenim običajem drugima opere prašnjave noge — što su u kući obično radili sluga ili žena (1. Samuelova 25:41; 1. Timoteju 5:10). Mora da je Isusa jako ražalostilo kad je vidio da njegovi učenici i dalje teže za visokim položajem! Zato je oprao noge svakom od njih te ih usrdno potaknuo da oponašaju njegov primjer i služe drugima (Ivan 13:4-17). Jesu li ga poslušali? Biblija kaže da je kasnije te večeri “među njima (...) nastala i žučna prepirka o tome kojeg bi od njih trebalo smatrati najvećim” (Luka 22:24).

12. Kako roditelji mogu oponašati Isusa u poučavanju djece?

12 Roditelji, kad djeca ne poslušaju vaš savjet, shvaćate li kako se Isus osjećao? No ne zaboravite da nije dignuo ruke od svojih apostola iako su sporo ispravljali svoje mane. Njegova je strpljivost na kraju urodila plodom (1. Ivanova 3:14, 18). Roditelji, oponašajte Isusovu ljubav i strpljivost i nikada nemojte prestati poučavati svoju djecu!

13. Zašto otac ili majka ne smiju biti otresiti prema djetetu kad ih nešto pita?

13 Djeca trebaju osjetiti da ih roditelji vole i da im je stalo do njih. Isus je želio znati kako razmišljaju njegovi učenici, pa ih je slušao kad bi mu postavljali pitanja. Pitao ih je što oni misle o određenim stvarima (Matej 17:25-27). Da, kvalitetno poučavati znači pažljivo slušati i pokazivati iskrenu zainteresiranost. Otac ili majka ne bi smjeli otresito reći djetetu: “Pusti me na miru! Zar ne vidiš da imam posla?” Ako otac ili majka doista imaju puno posla, djetetu treba reći da će porazgovarati kasnije. A onda to moraju i učiniti. Na taj će način dijete osjetiti da je roditeljima zaista stalo do njega i lakše će im se povjeravati.

14. Što roditelji mogu naučiti od Isusa u vezi s pokazivanjem ljubavi djeci?

14 Je li dobro da roditelji pokazuju djetetu da ga vole tako da ga zagrle ili priviju uza se? I u tome mogu nešto naučiti od Isusa. Biblija kaže da je on ‘uzeo djecu u naručje i blagoslivljao ih, polažući ruke na njih’ (Marko 10:16). Što misliš, kako su djeca reagirala? Sigurno su bila presretna i osjećala su se privučenima Isusu! Ako između vas roditelja i vaše djece vlada iskrena ljubav, djeca će spremnije prihvatiti ukor i pouku.

Koliko vremena posvetiti djeci

15, 16. Koji je pristup odgajanju djece postao popularan, i što ga je očito izazvalo?

15 Neki sumnjaju u to da roditelji djeci trebaju posvetiti mnogo vremena, ljubavi i pažnje. Jedan pristup odgajanju djece koji je dosta popularan naziva se kvalitetno vrijeme. Pobornici tog pristupa tvrde da roditelji ne moraju posvećivati puno vremena djeci dokle god je vrijeme koje provedu s njima smisleno utrošeno, dobro iskorišteno i isplanirano. No je li taj pristup dobar, osmišljen tako da prvenstveno vodi računa o dobrobiti djece?

16 Jedan pisac koji je razgovarao s mnogo djece rekao je da bi ona “najviše voljela da roditelji budu više s njima” i da im se “potpuno posvete”. Zanimljivo je da je jedan sveučilišni profesor rekao: “Termin [kvalitetno vrijeme] nastao je iz osjećaja krivnje roditelja. Tako su ljudi stvorili izgovor da s djecom provode manje vremena.” Koliko vremena roditelji trebaju provoditi s djecom?

17. Što djeca trebaju od svojih roditelja?

17 Biblija o tome ne govori. Međutim, roditelje u Izraelu poticalo se da razgovaraju s djecom kad su kod kuće, kad idu putem, kad liježu i kad ustaju (5. Mojsijeva 6:7). To nesumnjivo znači da roditelji trebaju biti s djecom i poučavati ih redovito, svakog dana.

18. Kako je Isus iskoristio prilike da poučava svoje učenike, i što roditelji uče iz toga?

18 Isus je poučavao svoje učenike dok je s njima jeo, putovao i čak dok su se odmarali. Iskoristio je svaku priliku da ih pouči (Marko 6:31, 32; Luka 8:1; 22:14). Slično tome, kršćanski roditelji trebaju uočiti i iskoristiti svaku priliku kako bi razvili i održavali kvalitetnu komunikaciju s djecom te ih poučavali Jehovinim putevima.

O čemu poučavati i kako

19. (a) Što je još potrebno osim provoditi vrijeme s djecom? (b) O čemu roditelji prvenstveno trebaju poučavati djecu?

19 Da bi se dobro odgojilo djecu nije dovoljno samo provoditi vrijeme s njima, pa čak ni poučavati ih. Od presudne važnosti je i o čemu ih poučavate. Pogledaj što Biblija kaže o tome. “Ove riječi koje ti ja zapovijedam danas”, kaže ona, “često (...) napominji sinovima svojim.” Na što se misli izrazom “ove riječi”, koje djeca moraju naučiti? Izraz se nesumnjivo odnosi na riječi koje su prije toga spomenute, naime: “Ljubi Jehovu Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje” (5. Mojsijeva 6:5-7). Isus je rekao da je to najvažnija od svih Božjih zapovijedi (Marko 12:28-30). Zato roditelji djecu trebaju poučavati prvenstveno o Jehovi, objašnjavajući im zašto jedino on zaslužuje da ga ljubimo svom dušom i da smo mu jednako tako odani.

20. Čemu su roditelji u drevno doba trebali poučavati djecu, kao što im je Bog rekao?

20 Međutim, “ove riječi” o kojima roditelji trebaju poučavati svoju djecu uključuju puno više od toga da samo vole Boga čitavim bićem. Vidjet ćeš da Mojsije u prethodnom poglavlju Pete Mojsijeve ponavlja zakone koje je Bog zapisao na kamenim pločama, a riječ je o Deset zapovijedi. Ti zakoni uključuju zapovijedi da se ne smije lagati, krasti, ubijati ni činiti preljub (5. Mojsijeva 5:11-22). Dakle, roditelji iz drevnog doba znali su da trebaju usađivati moralne vrijednosti u djecu. I današnji kršćanski roditelji moraju o tome poučavati svoju djecu ako im žele pomoći da imaju sigurnu i sretnu budućnost.

21. Što znači zapovijed da se Božju riječ ‘često napominje’ djeci?

21 Zapazi da je roditeljima rečeno kako mogu poučavati djecu ‘ovim riječima’, ili zapovijedima: “Često ih napominji sinovima svojim.” Dakle, Bog zapravo roditeljima govori da trebaju imati plan kada će poučavati djecu o Bibliji s konkretnim ciljem da duhovne istine usade u njihov um.

22. Što su izraelski roditelji trebali činiti da bi mogli poučavati djecu, i što je to značilo?

22 Da bi imali takav plan, roditelji trebaju nešto poduzeti. Biblija kaže: “Veži ih [“ove riječi”, odnosno Božje zapovijedi] sebi na ruku za znak, i neka ti budu kao počeonik među očima. I napiši ih na dovratnicima od kuće svoje i na vratima svojim” (5. Mojsijeva 6:8, 9). To ne znači da roditelji moraju doslovno napisati Božje zakone na dovratnicima i vratima, privezati primjerak tih zakona djeci na ruke ili im ga staviti na čelo. Umjesto toga, smisao je da roditelji trebaju stalno podsjećati djecu na Božja učenja. Poučavanje djece treba biti toliko redovito i dosljedno da su im Božja učenja takoreći stalno pred očima.

23. Što ćemo obraditi u sljedećem članku?

23 O kojim naročito važnim stvarima roditelji trebaju poučavati djecu? Zašto je danas važno djeci reći da moraju paziti na sebe te im objasniti kako to mogu? Koju pomoć roditelji sada imaju na raspolaganju da bi što kvalitetnije poučavali djecu? Ta i druga pitanja koja muče mnoge roditelje obradit ćemo u sljedećem članku.

[Slika na stranici 10]

Što roditelji mogu naučiti iz Isusovog načina poučavanja?

[Slika na stranici 11]

Kada i kako su izraelski roditelji trebali poučavati djecu?

[Slika na stranici 12]

Roditelji djecu trebaju stalno podsjećati na Božja učenja