IZBJEGLIČKI logor Kakuma nalazi se na sjeveru Kenije, nedaleko od granice sa Sudanom. U njemu živi preko 86 000 ljudi. Logor se nalazi u vrlo sušnom području, gdje dnevne temperature dosežu 50 Celzijevih stupnjeva. Među izbjeglicama vrlo često dolazi do nasilja. Izbjeglički logor mnogima je mjesto očaja. No neki izbjeglice imaju nadu.

Među izbjeglicama ima i Jehovinih svjedoka. Oni revno objavljuju dobru vijest o Kraljevstvu, a pripadaju maloj skupštini u Lodwaru, gradiću smještenom 120 kilometara južno od logora. Skupština u Lodwaru udaljena je od najbliže skupštine osam sati vožnje.

Budući da izbjeglice ne mogu izlaziti iz logora, mnogi ne mogu otputovati kako bi posjetili sastanke pokrajine i kongrese Jehovinih svjedoka. Zbog toga je organizirano da se dan posebnog sastanka održi u izbjegličkom logoru.

Petnaestero braće iz Eldoreta, grada koji se nalazi 480 kilometara južno od logora, odlučilo je prisustvovati danu posebnog sastanka i krenuti na naporno putovanje prema sušnom sjeveru. Odlučio im se pridružiti i jedan čovjek koji proučava Bibliju, a ponudio je i svoj kombi i vozača. Braća iz Eldoreta žarko su željela ohrabriti i ojačati svoju braću u logoru.

Na put su krenuli rano ujutro, kad je u planinama na zapadu Kenije još hladno. Krivudavom cestom uspinjali su se kroz plodno područje i šumu, a zatim su se spustili u područje gdje vlada vruća klima i raste pustinjsko grmlje. U tom negostoljubivom području mogu se vidjeti stada koza i krda deva kako pasu. Urođenici hodaju odjeveni u svoju tradicionalnu odjeću, a mnogi u ruci imaju štap te nose luk i strijele. Nakon 11 sati vožnje braća su stigla u Lodwar, grad s nešto manje od 20 000 stanovnika koji se nalazi u sušnom, prašnjavom području. Braća iz Lodwara srdačno su dočekala putnike, koji su se zatim otišli odmoriti kako bi bili odmorni za predstojeći aktivan vikend.

Sljedećeg jutra posjetitelji su otišli razgledati krajolik. Jezero Turkana  najveće je kenijsko jezero koje su svakako morali vidjeti. Ovo jezero najveće je stanište krokodila na svijetu, a kilometrima oko njega proteže se pustinjska divljina. Voda mu je lužnata, no omogućuje život malom broju ljudi uz obalu. Navečer su posjetitelji imali priliku prisustvovati Teokratskoj školi propovijedanja i Službenom sastanku skupštine u Lodwaru. Lijepa Dvorana Kraljevstva u kojoj se sastaje ova skupština sagrađena je 2003. godine u sklopu programa gradnje dvorana u zemljama koje nemaju dovoljno financijskih sredstava.

Dan posebnog sastanka održan je u nedjelju. U osam sati ujutro braći iz skupštine Lodwar te braći iz Eldoreta dopušteno je da uđu u izbjeglički logor. Jedva su čekali da stignu na odredište i započnu sa sastankom. Vijugava cesta vodila ih je kroz sušan kraj prema granici sa Sudanom. Nad cestom su se uzdizale nazubljene planine. A onda se pred njima pružio pogled na cijelo mjesto Kakumu. Tamo je padala kiša, pa je voda djelomično prekrila prašnjavi put koji vodi u logor. Kućice u logoru većinom su napravljene od opeka od blata, a natkrivene su limom ili ceradom. Etiopljani, Somalci, Sudanci i drugi žive svaki u svom dijelu logora. Izbjeglice su srdačno pozdravili putnike.

 Dan posebnog sastanka održan je u učionici. Crteži na njenim zidovima svjedoče o patnji izbjeglica, no na dan posebnog sastanka učionica je odisala nadom. Svi su govori održani na engleskom i svahiliju. Govornici koji govore oba jezika ujedno su prevodili svoj govor. Jedan brat koji je izbjeglica iz Sudana održao je uvodni govor na temu “Ispitajmo naše simbolično srce”. Ostali dio programa iznijeli su gostujući starješine.

Krštenje je vrhunac svakog većeg skupa. Potkraj govora za krštenje ustao je jedan kandidat. Sve su oči bile uprte u njega. Gilbert je 1994. za vrijeme genocida pobjegao s ocem iz svoje zemlje. Nadali su se da će u Burundiju biti na sigurnom, no ubrzo se uspostavilo da su i tamo u opasnosti. Gilbert je pobjegao u Zair pa u Tanzaniju — gdje se ponekad skrivao u šumi — a na kraju je otišao u Keniju. Kada mu je govornik izrazio srdačnu dobrodošlicu kao novom članu skupštine, mnogima su se oči ispunile suzama. Govornik je Gilbertu postavio dva pitanja na koja je pred 95 prisutnih jasno i odlučno odgovorio: “Ndiyo!” — što na svahiliju znači “da”. Gilbert i još nekoliko braće rukama su iskopali mali bazen i obložili ga ceradom, koja je Gilbertu ranije služila kao krov na kućici u logoru. Zbog žarke želje da se krsti, ujutro na dan posebnog sastanka sam je napunio bazen noseći vodu u kanti.

Jedan od vrhunaca poslijepodnevnog dijela programa bila su zanimljiva iskustva braće izbjeglica. Jedan brat prepričao je sljedeći razgovor koji je vodio s jednim čovjekom koji je sjedio pod drvetom.

“Reci, je li uvijek sigurno sjediti pod drvetom?”

“Sigurno je”, odgovorio je čovjek i dodao, “ali ne i noću.”

Brat mu je zatim pročitao Miheja 4:3, 4, gdje stoji: “Nego će sjedjeti svaki pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i neće biti nikoga da ih plaši.” Objasnio je: “Vidiš, u Božjem novom svijetu ljudi će uvijek biti sigurni.” Čovjek je uzeo biblijsku literaturu.

Jedna sestra koja je ovom prigodom došla u Kakumu prije kratkog je vremena izgubila tri člana uže obitelji. Za braću u logoru rekla je: “Ovdje je život jako težak, no braća su ostala jaka u vjeri. Ljudi ovdje nisu sretni, ali braća sretno služe Jehovi. Ona su u miru s Bogom. Ohrabrila su me da sačuvam taj mir i nastavim služiti Jehovi. Stvarno nemam razloga žaliti se!”

Dan posebnog sastanka brzo je došao kraju. U završnom govoru govornik je rekao da su sastanku prisustvovala braća iz osam zemalja. Jedan brat izbjeglica rekao je da je ovaj sastanak dokaz da među Jehovinim svjedocima u ovom razjedinjenom svijetu vladaju jedinstvo i ljubav. Oni su uistinu prava kršćanska braća i sestre! (Ivan 13:35).