1, 2. Kada će Jehovina riječ osvjetljavati našu stazu?

JEHOVINA riječ osvjetljavat će našu stazu ako to dozvolimo. Da bismo dobili to duhovno svjetlo, moramo marljivo proučavati Božju pisanu Riječ i primjenjivati njene savjete. Tek tada možemo doživjeti isto što i psalmist, koji je rekao: “Riječ je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj” (Psalam 119:105).

² Razmotrimo sada Psalam 119:89-176. Koliko samo vrijednih misli sadrže ti reci, svrstani u 11 kitica! Oni nam mogu pomoći da ostanemo na putu koji vodi u vječni život (Matej 7:13, 14).

3. Kako Psalam 119:89, 90 pokazuje da se možemo pouzdati u Božju riječ?

³ Uživamo li u Jehovinoj riječi, bit ćemo duhovno jaki (Psalam 119:89-96). Psalmist je u pjesmi rekao: “Dovijeka je, Jehova, riječ tvoja utvrđena na nebesima, (...) ti si postavio zemlju, i stoji” (Psalam 119:89, 90). Božja riječ — “red nebeski” koji je on utvrdio — omogućava da se nebeska tijela savršeno  kreću po svojim orbitama i da Zemlja bude učvršćena zauvijek (Job 38:31-33; Psalam 104:5). Možemo se pouzdati u svaku riječ koja izlazi iz Jehovinih usta; ono što Bog kaže sigurno će ‘sretno završiti’, ispunjavajući njegov naum (Izaija 55:8-11).

4. Kako to što uživaju u Božjoj riječi utječe na one njegove sluge koji su u nevolji?

⁴ Psalmist bi ‘poginuo u svojoj nevolji da mu Božji zakon nije bio utjeha’ (Psalam 119:92). Nevolju mu nisu nanosili tuđinci, nego Izraelci koji su ga mrzili i koji su kršili zakon (3. Mojsijeva 19:17). No to ga nije shrvalo jer je volio Božji zakon, koji mu je donosio okrepu. U Korintu je apostol Pavao bio “u opasnostima među lažnom braćom”, u koju možda spadaju i ‘nadapostoli’ koji su tražili neki razlog da ga optuže (2. Korinćanima 11:5, 12-14, 26). Usprkos tome, Pavao je u duhovnom pogledu preživio jer je uživao u Božjoj riječi. Budući da uživamo u Jehovinoj pisanoj Riječi i primjenjujemo ono što piše u njoj, mi volimo svoju braću (1. Ivanova 3:15). Ni mržnja svijeta neće nas navesti da zaboravimo bilo koju Božju naredbu. Dok čekamo vrijeme kada ćemo u svu vječnost radosno služiti Jehovi, mi sa svojom braćom vršimo njegovu volju u jedinstvu i ljubavi (Psalam 119:93).

5. Kako je kralj Aza tražio Jehovu?

⁵ Izražavajući svoju odanost Jehovi, možemo se moliti: “Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijedi tvoje” (Psalam 119:94). Kralj Aza tražio je Boga i iskorijenio otpadništvo iz Jude. Na jednom velikom skupu 15. godine njegovog vladanja (963. pr. n. e.) stanovnici Jude “sklopiše savez da traže Jehovu”. Bog im je ‘dao da ga nađu’ te im “dade mir od svuda” (2. Dnevnika 15:10-15). Ovaj primjer svakog člana kršćanske skupštine koji je odlutao treba potaknuti da ponovno traži Boga. On će blagosloviti i zaštititi osobe koje se ponovno pridruže njegovom narodu.

6. Što nas štiti od duhovne opasnosti?

⁶ Jehovina riječ daje mudrost koja nas može zaštititi od duhovne opasnosti (Psalam 119:97-104). Božje zapovijedi čine nas mudrijima od naših neprijatelja. Kad slušamo njegove opomene, stječemo razboritost, a kad se držimo ‘njegovih zapovijedi, postajemo mudriji od staraca’ (Psalam 119:98-100). Ako su Jehovine riječi ‘našem jeziku slađe od meda našim ustima’, mrzit ćemo i izbjegavati “svaki put lažni” (Psalam 119:103, 104). To će nam služiti kao zaštita od duhovne opasnosti dok u ovim posljednjim danima nailazimo na ohole, gnjevne i bezbožne ljude (2. Timoteju 3:1-5).

7, 8. Kakvim postupanjem dokazujemo da se držimo Psalma 119:105?

⁷ Božja riječ neiscrpan je izvor duhovnog svjetla (Psalam 119:105-112).  Bez obzira na to jesmo li pomazani kršćani ili njihovi suradnici, “druge ovce”, mi govorimo: “Riječ je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj” (Ivan 10:16; Psalam 119:105). Božja riječ je poput žiška, odnosno svjetiljke, koja osvjetljava naš put kako se ne bismo spotakli i u duhovnom pogledu pali (Priče Salamunove 6:23). Pa ipak, svaki pojedinac mora sam dozvoliti da Jehovina riječ bude svjetiljka njegovoj nozi.

⁸ Moramo biti postojani poput pisca 119. psalma. On je čvrsto odlučio da neće odstupiti od Božjih naredbi. “Zakleh se”, rekao je, “da ću čuvati naredbe pravde [Jehovine], i izvršiću” (Psalam 119:106). Nikada ne podcjenjujmo vrijednost redovitog proučavanja Biblije i sudjelovanja na kršćanskim sastancima.

9, 10. Kako znamo da osobe predane Jehovi mogu ‘zastraniti od njegovih zapovijedi’, no kako se to može izbjeći?

⁹ Iako sam psalmist nije ‘zastranio od Božjih zapovijedi’, to se može dogoditi osobi predanoj Jehovi (Psalam 119:110). Kralj Salamun je to doživio premda je bio pripadnik naroda predanog Jehovi i premda je u početku primjenjivao mudrost koju je dobio od Boga. ‘Žene tuđinke navratile su ga na grijeh’ tako što su ga navele da štuje lažne bogove (Nehemija 13:26; 1. Kraljevima 11:1-6).

¹⁰ ‘Ptičar’, a to je Sotona, postavlja mnoge zamke (Psalam 91:3). Naprimjer, neki bivši suvjernik može nas pokušavati navesti da napustimo stazu duhovnog svjetla i odemo u tamu otpadništva. Među kršćanima u Tijatiri postojala je ‘žena Jezabela’, vjerojatno grupa žena koje su druge učile da vrše idolopoklonstvo i blud. Isus nije podnosio takve zle stvari, a ni mi ne bismo smjeli (Otkrivenje 2:18-22; Juda 3, 4). Stoga se molimo Jehovi da nam pomogne da ne odstupimo od njegovih naredbi, nego da i dalje ostanemo u njegovom svjetlu (Psalam 119:111, 112).

11. Kako Bog gleda na zle ljude prema Psalmu 119:119?

¹¹ Ako nikada ne zastranimo od Božjih uredbi, on će nas podupirati (Psalam 119:113-120). Mi ne odobravamo osobe “polovična srca”, kao što ni Isus ne odobrava mlake osobe koje tvrde da su kršćani (Psalam 119:113, NS; Otkrivenje 3:16). Zato što svim srcem služimo Jehovi, on je ‘naš zaklon’ i podupirat će nas. On će ‘oboriti sve koji odstupaju od njegovih naredbi’ tako što pribjegavaju prepredenosti i lažima (Psalam 119:114, 117, 118; Priče Salamunove 3:32). On na takve zle ljude gleda kao na ‘trosku’ — nečistoću koju se uklanja od vrijednih kovina kao što su srebro i zlato (Psalam 119:119, Ša; Priče Salamunove 17:3). Uvijek pokazujmo da ljubimo Božje opomene jer sigurno ne želimo biti među zlima koji će biti uništeni poput gomile troske!

12. Zašto je strah pred Jehovom važan?

¹² ‘Od straha pred Jehovom drhti tijelo moje’, rekao je psalmist (Psalam 119:120).  Zdrav strah pred Bogom, koji pokazujemo time što ne činimo ono što on ne odobrava, od presudne je važnosti ako želimo da nas podupire kao svoje sluge. Strahopoštovanje prema Jehovi potaklo je Joba da živi pravednim životom (Job 1:1; 23:15). Strah pred Bogom može nam pomoći da ostanemo na putu koji on odobrava što god morali podnositi. No da bismo mogli ustrajati, moramo se usrdno moliti s vjerom (Jakov 5:15).

13-15. (a) Zašto možemo biti uvjereni da će naše molitve biti uslišene? (b) Što se može dogoditi ako ne znamo što reći u molitvi? (c) Objasni kako Psalmom 119:121-128 možemo opisati svoje ‘neizrečene uzdisaje’ u molitvi.

¹³ Možemo se moliti uvjereni da će se Bog zauzeti za nas (Psalam 119:121-128). Poput psalmista, sigurni smo da će naše molitve biti uslišene. Zašto? Zato što ljubimo Božje zapovijedi “više nego zlato i drago kamenje”. Osim toga, mi ‘sve Božje zapovijedi držimo vjernima’, odnosno smatramo ispravnima (Psalam 119:127, 128).

¹⁴ Jehova sluša naše molitve zato što se molimo s vjerom i udovoljavamo svim njegovim naredbama (Psalam 65:2). No što ako ponekad imamo toliko zamršene probleme da ne znamo što reći u molitvi? Tada se ‘sam duh zauzima za nas neizrečenim uzdisajima’ (Rimljanima 8:26, 27). U takvim trenucima Bog prihvaća ono što piše u njegovoj Riječi kao molitve koje odražavaju naše potrebe.

¹⁵ Biblija je puna molitvi i misli koje dobro opisuju naše ‘neizrečene uzdisaje’. Uzmimo kao primjer Psalam 119:121-128. Možda se te riječi odnose i na našu situaciju. Naprimjer, ako se bojimo da će nam biti učinjena nepravda, možemo zatražiti Božju pomoć onako kako je to psalmist učinio (121-123. redak). Pretpostavimo da moramo donijeti jako tešku odluku. U tom se slučaju možemo moliti da nam Jehovin duh pomogne da se sjetimo njegovih opomena  i primijenimo ih (124, 125. redak). Iako ‘mrzimo svaki put lažni’, možda ipak trebamo moliti Boga da nam pomogne kako ne bismo podlegli iskušenju kojim bismo prekršili njegov zakon (126-128. redak). Ako čitamo Bibliju svaki dan, kad se molimo Jehovi sjetit ćemo se korisnih redaka poput ovih upravo navedenih.

16, 17. (a) Zašto trebamo Božje opomene, i kako trebamo gledati na njih? (b) Što drugi možda misle o nama, no što je najvažnije?

¹⁶ Da bi naše molitve bile uslišene i da bismo imali Božje odobravanje, moramo slušati njegove opomene (Psalam 119:129-136). Budući da smo zaboravljivi, potrebne su nam Jehovine divne opomene kojima nas se podsjeća na njegove pouke i zapovijedi. A mi smo, dakako, zahvalni za duhovno svjetlo koje zasja svaki put kad razumijemo nešto novo o Božjim riječima (Psalam 119:129, 130). Isto tako, zahvalni smo što nas Jehova ‘obasjava svojim licem’, odnosno iskazuje nam odobravanje, iako ‘naše oči liju potoke’ jer drugi krše njegov zakon (Psalam 119:135, 136; 4. Mojsijeva 6:25).

¹⁷ Božju naklonost imat ćemo dok god postupamo u skladu s njegovim pravednim opomenama (Psalam 119:137-144). Kao Jehovini sluge priznajemo da on ima pravo ukazivati nam na svoje pravedne opomene i očekivati da slušamo te zapovijedi (Psalam 119:138). Psalmist je slušao Božje zapovijedi, no zašto je onda rekao: “Malen sam i prezren”? (Psalam 119:141, St). Po svemu sudeći, govorio je o tome kako su njegovi neprijatelji gledali na njega. Ako čvrsto zastupamo pravednost, drugi će na nas možda gledati s prezirom. Pa ipak, najvažnije je da Jehova na nas gleda s odobravanjem jer živimo u skladu s njegovim pravednim opomenama.

18, 19. Što sve dobivamo kad uvažavamo Božje opomene?

¹⁸ Kad uvažavamo Božje opomene, ostajemo prisni s njim (Psalam 119:145-152). Zato što poklanjamo pažnju Jehovinim opomenama, znamo da ga možemo prizivati iz svega srca i biti uvjereni da nas čuje. Možemo se probuditi ‘u svanuće’ i vapiti za pomoći. Kakav je to samo divan trenutak za molitvu! (Psalam 119:145-147). Bog je blizu nas i zato što izbjegavamo raspušteno vladanje te zato što je za nas njegova riječ istina, kao što je to bila i za Isusa (Psalam 119:150, 151; Ivan 17:17). Naš odnos s Jehovom daje nam snage u ovom nemirnom svijetu, a tako će biti i u velikom ratu Harmagedonu (Otkrivenje 7:9, 14; 16:13-16).

¹⁹ Zato što duboko poštujemo Božju riječ, osjećamo pravu sigurnost (Psalam 119:153-160). Za razliku od zlih, ‘ne odstupamo od Jehovinih otkrivenja’. Mi ljubimo Božje zapovijedi, zbog čega nas on štiti svojom milošću (Psalam 119:157-159). Jehovine opomene potiču naše pamćenje, tako da se možemo sjetiti što u određenim situacijama zahtijeva od nas. S druge strane, Božje zapovijedi su zapravo upute, a mi spremno priznajemo da naš Stvoritelj ima pravo voditi nas putem njih. Svjesni smo da je ‘osnova Božje riječi istina’ i da ne možemo sami upravljati svojim koracima, pa zato rado prihvaćamo Božje vodstvo (Psalam 119:160; Jeremija 10:23).

20. Zašto imamo “velik mir”?

²⁰ Ljubav prema Jehovinom zakonu donosi nam veliki mir (Psalam 119:161-168). Progonstvo nam ne oduzima neusporediv “Božji mir” (Filipljanima 4:6, 7). Mi toliko cijenimo Jehovine pravedne zakone da ga često — “sedam puta na dan” — hvalimo zbog njih (Psalam 119:161-164). “Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj”, rekao je psalmist  u pjesmi, “i u njih nema spoticanja” (Psalam 119:165). Ako kao pojedinci ljubimo Jehovin zakon i držimo ga se, nećemo se u duhovnom pogledu spotaknuti zbog nečega što netko učini niti zbog bilo čega drugoga.

21. Koji biblijski primjeri pokazuju da poteškoće u skupštini ne moraju biti uzrok spoticanja?

²¹ Mnoge osobe o kojima se izvještava u Bibliji ničemu nisu dozvolile da im neprekidno bude kamen spoticanja. Naprimjer, unatoč Diotrefovom bezbožnom ponašanju kršćanin imenom Gaj nije se spotaknuo, već je ‘hodio u istini’ (3. Ivanova 1-3, 9, 10). Pavao je poticao kršćanke Evodiju i Sintihu “da budu istih misli u Gospodinu”, vjerojatno zato što su se među njima pojavili problemi. Očito im se pomoglo da ih riješe te su nastavile vjerno služiti Jehovi (Filipljanima 4:2, 3). Dakle, ako se u skupštini pojave određene poteškoće, to nam ne mora biti uzrok spoticanja. Usredotočimo se na držanje Jehovinih naredbi, imajući na umu da su ‘svi putovi naši pred njim’! (Psalam 119:168; Priče Salamunove 15:3). Tako nam ništa neće trajno oduzeti “velik mir”.

22. (a) Koju divnu priliku možemo imati ako slušamo Boga? (b) Kako trebamo gledati na neke koji su napustili kršćansku skupštinu?

²² Ukoliko uvijek slušamo Jehovu, imat ćemo divnu priliku i dalje ga hvaliti (Psalam 119:169-176). Kad živimo u skladu s Božjim propisima, mi ne samo da uživamo duhovnu sigurnost nego i ‘usta naša pjevaju hvalu Jehovi’ (Psalam 119:169-171, 174). To je najveća čast koju možemo imati u ovim posljednjim danima. Psalmist je želio živjeti i hvaliti Jehovu, no na neki je nama nepoznat način ‘zašao kao ovca izgubljena’ (Psalam 119:175, 176). Neki koji su napustili kršćansku skupštinu možda još uvijek vole Boga i žele ga hvaliti. Stoga učinimo sve što možemo kako bismo im pomogli da ponovno nađu duhovnu sigurnost i osjete radost hvaleći Jehovu s njegovim narodom! (Hebrejima 13:15; 1. Petrova 5:6, 7).

23, 24. Koje si pouke izvukao iz 119. psalma?

²³ Iz 119. psalma izvlačimo mnoge pouke. Naprimjer, uči nas da se još više uzdamo u Boga jer pokazuje da istinsku sreću donosi to što ‘hodimo u zakonu Jehovinom’ (Psalam 119:1). Psalmist nas podsjeća da je ‘osnova Božje riječi istina’ (Psalam 119:160). To svakako treba povećati naše cijenjenje prema cijeloj pisanoj Božjoj Riječi. Razmišljanje o 119. psalmu treba nas potaknuti da marljivo proučavamo Bibliju. Psalmist je često molio Boga: “Nauči me naredbama svojim” (Psalam 119:12, 68, 135). Isto tako, molio se: “Dobroj misli i znanju nauči me, jer zapovijedima tvojim vjerujem” (Psalam 119:66). I mi se trebamo moliti na sličan način.

²⁴ Jehovine nam pouke omogućuju da s njim imamo prisan odnos. Psalmist sebe više puta naziva Božjim slugom. Ustvari, Jehovi se obraća dirljivim riječima: “Ja sam tvoj” (Psalam 119:17, 65, 94, 122, 125; Rimljanima 14:8). Doista je velika čast služiti Jehovi i hvaliti ga kao njegovi Svjedoci! (Psalam 119:7). Da li radosno služiš Bogu kao objavitelj Kraljevstva? Ako da, budi uvjeren da će ti Jehova nastaviti pomagati i blagoslivljati te u tom divnom djelu pod uvjetom da se uvijek uzdaš u njegovu riječ i dozvoliš joj da osvjetljava tvoju stazu.