“NAUČI nas tako brojiti dane naše, da bismo stekli srce mudro” (Psalam 90:12). To je bila ponizna molba biblijskog pisca Mojsija. Za što se on ustvari molio? Bismo li i mi trebali s takvim bogobojaznim stavom činiti isto?

U 10. retku Mojsije je izrazio žaljenje zbog toga što je ljudski život tako kratak. Jednom drugom prilikom zabilježio je Jobovu izjavu: “Čovjek rođen od žene kratka je vijeka i pun nemira” (Job 14:1). Mojsije je očito bio duboko svjestan prolaznosti života nesavršenog čovjeka. Zato je na svaki dan života gledao kao na vrijedan dar. Upućujući tu molbu Bogu, Mojsije je izrazio želju da preostale dane svog života proživi mudro, na način kojim će ugoditi svom Stvoritelju. Zar ne bismo i mi trebali svaki dan svog života smisleno iskoristiti? Ako želimo imati Božje odobravanje, trudit ćemo se da tako živimo.

No Mojsija i Joba još je nešto poticalo da mudro koriste svoj život, a to vrijedi i za nas. Oba bogobojazna čovjeka radovala su se nagradi koja ih je očekivala u budućnosti — životu na Zemlji u boljim okolnostima (Job 14:14, 15; Hebrejima 11:26). Kada dođe to vrijeme, smrt više nikoga neće prekidati u činjenju dobrih djela. Naš Stvoritelj želi da oni koji su mu vjerni vječno žive na rajskoj Zemlji (Izaija 65:21-24; Otkrivenje 21:3, 4). I ti možeš imati takvu nadu ako ‘tako brojiš svoje dane da bi stekao mudro srce’.