Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Uskrsnuće — veličanstvena nada

Uskrsnuće — veličanstvena nada

VJEROVANJE u uskrsnuće prilično je rašireno. U svetoj knjizi islama, u Kur’anu, cijelo jedno poglavlje posvećeno je uskrsnuću. U 75. suri između ostalog piše: “Ja se neću zaklinjati danom ponovnog oživljenja. (...) Misli li čovjek da Mi nećemo sakupiti njegove kosti? (...) On pita: ‘Kad će to doći dan oživljenja?’ Nije li takav Tvorac moćan da oživi mrtve?!” (Sura 75:1-6, 40; u prijevodu Hadžija Rize Karabega).

“Zoroastrizam”, stoji u djelu The New Encyclopædia Britannica, “naučava konačnu propast Zla, sveopće uskrsnuće, Posljednji sud i vraćanje očišćenog svijeta pravednicima.”

Djelo Encyclopaedia Judaica navodi da uskrsnuće znači da će “mrtvi na koncu biti oživljeni u svojim tijelima te da će ponovno živjeti na zemlji”. Ista enciklopedija također navodi da vjerovanje koje je judaizam usvojio, a to je da čovjek ima besmrtnu dušu, izaziva nedoumicu. U njoj se priznaje: “Ta dva vjerovanja, uskrsnuće i besmrtnost duše, u osnovi su proturječna.”

Hinduizam uči da čovjek proživljava niz ponovnih rođenja, odnosno reinkarnacija. Da bi to bila istina, čovjek mora imati dušu koja živi i nakon smrti. Bhagavad-gita, sveta knjiga hindusa, kaže: ‘Ono što prožima čitavo tijelo neuništivo je. Nitko ne može uništiti tu neuništivu dušu.’

Za razliku od hinduizma, budizam niječe postojanje besmrtne duše. Međutim, danas mnogi budisti na Dalekom istoku vjeruju u seljenje besmrtne duše. *

Konfuzija oko učenja o uskrsnuću

U pogrebnim bogoslužjima svijeta kršćanstva često se spominje kako duša koja živi nakon smrti tako i uskrsnuće. Naprimjer, katolički svećenici na pogrebu, između ostalog, kažu: “U ruke tvoje, blagi Oče, izručujemo dušu svoga brata. Čvrsto se nadamo da će on i svi koji u Kristu preminu u posljednji dan s Kristom uskrsnuti” (Rimski obrednik: Red sprovoda).

Takva izjava nekoga bi mogla navesti da se pita naučava li Biblija uskrsnuće ili besmrtnost duše. Zapazi komentar francuskog protestantskog profesora Oscara Cullmanna, koji je u svojoj knjizi Immortalité de l‘âme ou Résurrection des morts? (Besmrtnost duše ili uskrsnuće mrtvih?) napisao: “Kršćanska nada u uskrsnuće mrtvih i vjerovanje Grka u besmrtnost duše potpuno se razlikuju. (...) I premda je kršćanstvo kasnije povezalo ta dva vjerovanja te ih prosječan kršćanin danas uopće ne razlikuje, ne vidim razloga zašto skrivati ono što ja i većina učenjaka smatramo istinom. (...) Cijeli Novi zavjet potpuno je prožet vjerom u uskrsnuće. (...) Bog u život vraća čitavu umrlu osobu tako što je nanovo stvara.”

Nije stoga nikakvo čudo što ljudi uglavnom nemaju jasnu predodžbu o smrti i uskrsnuću. Da bismo stekli jasnu sliku o tome, trebamo saznati što kaže Biblija, u kojoj je čovjekov Stvoritelj, Jehova Bog, otkrio svu istinu. U Bibliji je zabilježeno nekoliko slučajeva uskrsnuća. Osvrnimo se na četiri takva izvještaja i razmotrimo što oni pokazuju.

“Žene su uskrsnućem dobile svoje mrtve”

U svom pismu Židovima koji su postali kršćani, apostol Pavao je rekao da su bogobojazne žene “uskrsnućem dobile svoje mrtve” (Hebrejima 11:35). Jedna od tih žena živjela je u Sarepti, feničkom gradu blizu Sidona, na obali Sredozemnog mora. Ona je bila udovica koja je Božjem proroku Iliji ukazala gostoprimstvo te mu je čak dala hranu u vrijeme izrazito teške gladi. Nažalost, njezin se sin razbolio i umro. Ilija ga je odmah odnio u gornju sobu gdje je stanovao te je počeo moliti Jehovu da dječaku vrati život. Zatim se dogodilo čudo — dječak je oživio. Ilija ga je vratio majci i rekao: “Vidi, živ je tvoj sin.” Kako je to djelovalo na nju? Bila je presretna te je rekla: “Sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Jehovina u tvojim ustima istina” (1. Kraljevima 17:22-24).

Gotovo 100 kilometara južno od Sarepte živio je gostoljubiv bračni par koji se brinuo za Ilijinog nasljednika, proroka Elizeja. Žena je uživala velik ugled u svom gradu Sunamu. Ona i njen muž načinili su za Elizeja jednu sobicu na krovu svog doma. Budući da nisu imali djece, njihova se tuga pretvorila u radost kada je žena rodila sina. Dok je rastao, dječak je često bio sa žeteocima i ocem na polju. No, jednog su se dana nad tu obitelj nadvili crni oblaci. Dječak se počeo žaliti na glavobolju. Sluga ga je brzo odnio kući. Majka ga je uzela u krilo, ali je dijete ubrzo umrlo. Izbezumljena majka odlučila je pozvati Elizeja u pomoć. S jednim slugom krenula je na sjeverozapad prema gori Karmelu, gdje je Elizej boravio.

Kad je čuo da ona dolazi, prorok joj je u susret poslao svog slugu Gijezija, te je ubrzo saznao da je dječak uistinu mrtav. Elizej i žena krenuli su u Sunam. Što se dogodilo kad su tamo došli? Izvještaj iz 2. Kraljevima 4:32-37 kaže: “I Elizej uđe u kuću, i gle, dijete mrtvo leži na njegovoj postelji. I ušavši zatvori se s djetetom, i pomoli se Jehovi. Potom stade na postelju, i leže na dijete metnuvši usta svoja na usta djetetu, i oči svoje na oči njegove, i dlanove svoje na njegove dlanove, i pruži se nad njim, te se zagrija tijelo djetetu. Potom usta, i prijeđe po kući jednom tamo i jednom amo, potom otiđe opet i pruži se nad djetetom. I kihnu dijete sedam puta, i otvori dijete oči svoje. Tada dozva Gijezija i reče mu: zovi Sunamku. I on je dozva, te dođe k njemu. I on joj reče: uzmi sina svojega. I ona ušavši pade k nogama njegovim, i pokloni mu se do zemlje, i uzevši sina svojega otiđe.”

Poput udovice iz Sarepte, žena Sunamka znala je da se to dogodilo djelovanjem Božje moći. Obje žene postale su neizmjerno sretne kada im je Bog njihovu voljenu djecu vratio u život.

Uskrsnuća koja su se zbila tijekom Isusove službe

Oko 900 godina kasnije jedno uskrsnuće zbilo se malo sjevernije od Sunama, izvan grada Naina. Kad su Isus Krist i njegovi učenici putovali iz Kafarnauma i približili se vratima Naina, naišli su na pogrebnu povorku. Isus je zapazio udovicu koja je izgubila sina jedinca. Rekao joj je da prestane plakati. Liječnik Luka opisao je što se zatim dogodilo: “Pristupio je i dotaknuo nosila, i nosioci su stali, a on je rekao: ‘Mladiću, tebi kažem: Ustani!’ I mrtvac je sjeo i počeo govoriti, i on ga je dao njegovoj majci” (Luka 7:14, 15). Očevici tog čuda slavili su Boga. Vijesti o uskrsnuću proširile su se na jug u Judeju i na okolno područje. Učenici Ivana Krstitelja čuli su za to čudo te su o njemu izvijestili Ivana. On ih je zatim poslao da nađu Isusa i pitaju ga je li on očekivani Mesija. Isus im je odgovorio: “Idite, javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: slijepi dobivaju vid, hromi hodaju, gubavi se čiste i gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se govori dobra vijest” (Luka 7:22).

Isus je uskrsnuo i svog bliskog prijatelja Lazara, što je njegovo najpoznatije takvo čudo. Isus je u Lazarov dom došao nakon što je ovaj već neko vrijeme bio mrtav. Naime, kada je Isus konačno stigao u Betaniju, Lazar je bio mrtav već četiri dana. A kada je naredio da se makne kamen koji je bio na ulazu u grobnicu, Marta je prigovorila: “Gospodine, sada već sigurno zaudara, jer je četvrti dan” (Ivan 11:39). Međutim, raspadanje Lazarovog tijela nije predstavljalo zapreku za uskrsnuće. Na Isusovu zapovijed “umrli je izašao, nogu i ruku omotanih zavojima, a lice mu je bilo omotano komadom tkanine”. Reakcije Isusovih neprijatelja koje su kasnije uslijedile dokazuju da je Lazar doista bio vraćen u život (Ivan 11:43, 44; 12:1, 9-11).

Što možemo zaključiti na temelju ta četiri izvještaja u kojima se govori o uskrsnuću? Svaki uskrsnuli pojedinac vratio se kao ista osoba. Svakoga od njih mogli su prepoznati čak i najbliži članovi obitelji. Nitko od uskrsnulih nije pričao o tome što se dogodilo tijekom kratkog vremena dok su bili mrtvi. Nitko nije govorio o putovanju na drugi svijet. Po svemu sudeći, svi su se vratili u život dobrog zdravlja. Za njih je smrt bila kao da su neko vrijeme spavali, a zatim se probudili, baš kao što je to sam Isus napomenuo (Ivan 11:11). Pa ipak, s vremenom je svatko od njih ponovno umro.

Ponovno sa svojim voljenima — veličanstvena nada

Ubrzo nakon tragične smrti malog Owena, koji se spominje u prethodnom članku, njegov otac primijetio je na stolu svog susjeda pozivnicu za javno predavanje koje su organizirali Jehovini svjedoci. Privukao ga je naslov predavanja: “Gdje su mrtvi?” Bilo je to upravo ono što je htio znati. Otišao je na to predavanje te dobio istinsku utjehu iz Biblije. Saznao je da mrtvi ne pate. Umjesto da ih se muči u paklenoj vatri ili da ih Bog uzima na nebo kao anđele, mrtvi, uključujući i Owena, čekaju u grobu dok ne dođe vrijeme da se probude, odnosno da uskrsnu (Propovjednik 9:5, 10; Ezehijel 18:4).

Jesi li i ti izgubio nekog člana obitelji? Pitaš li se i ti, poput Owenovog oca, gdje su sada tvoji voljeni umrli i postoje li ikakvi izgledi da ih ponovno vidiš? Pozivamo te da razmotriš što još Biblija naučava o uskrsnuću. Možda se pitaš: ‘Kada će biti uskrsnuće i tko će sve uskrsnuti?’ Naredni članci govore o tim i drugim pitanjima.

[Slika na stranici 5]

Jehova je preko Elizeja uskrsnuo sina žene iz Sunama

[Slika na stranici 5]

Ilija se molio Jehovi da dječaka vrati u život

[Slika na stranici 6]

Isus je uskrsnuo sina udovice iz Naina

[Slika na stranici 7]

Uskrsnuće će omogućiti da članovi obitelji ponovno budu zajedno