ILUSTRACIJE raja, poput one na naslovnoj stranici ovog časopisa, sigurno privlače pažnju ljudi koji žive u siromaštvu. No raj je bio stvarnost za prvi ljudski par, Adama i Evu. Oni su živjeli u rajskom vrtu, Edenu (1. Mojsijeva 2:7-23). Iako je taj raj izgubljen, vjerovanje u budući raj — u novi svijet u kojem neće biti siromaštva — nije tek pusta tlapnja. To je vjerovanje čvrsto utemeljeno na obećanjima koja se nalaze u Bibliji.

Razmisli o obećanju koje je Isus Krist dao posljednjeg dana svog života na Zemlji. Jedan zločinac koji je umirao pokraj Isusa pokazao je da vjeruje da Bog može riješiti ljudske probleme. Rekao je: “Isuse, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo.” Te riječi otkrivaju da je zločinac vjerovao da će Isus vladati kao Kralj i da će mrtvi biti vraćeni u život. Isus mu je odgovorio: “Zaista ti kažem danas: Bit ćeš sa mnom u Raju” (Luka 23:42, 43).

Biblija za one koji će živjeti u tom raju kaže: “Oni će graditi kuće i stanovati u njima; i sadiće vinograde i ješće rod njihov” (Izaija 65:21). Da, oni će “sjedjeti svaki pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i neće biti nikoga da ih plaši; jer usta Jehove nad vojskama rekoše” (Mihej 4:4).

No zašto Bog uopće dopušta da siromaštvo postoji? Kako on pomaže siromašnima? Kada će siromaštvo konačno nestati?

Raj u kojem su Adam i Eva živjeli nestao je zbog pobune koju je pokrenuo zli anđeo, Sotona Đavo. Posluživši se zmijom, Sotona je naveo Evu da prekrši Božju zapovijed koja je zabranjivala jedenje ploda s jednog drveta. On ju je naveo da povjeruje kako će bolje živjeti ako bude neovisna o Bogu. Kada je Eva ponudila Adamu zabranjeni plod, i on ga je jeo, te je tako Bogu okrenuo leđa zbog svoje žene (1. Mojsijeva 3:1-6; 1. Timoteju 2:14).

Buntovni je par s pravom bio istjeran iz raja i otada je započela njegova borba za preživljavanje. Jehova do dan-danas dopušta Sotoni da vlada nad grešnim čovječanstvom, zbog čega se jasno očituju posljedice neposlušnosti Bogu. Ljudska je povijest dokazala da ljudi ne mogu stvoriti raj na Zemlji (Jeremija 10:23). Naprotiv, neovisnost o Bogu dovela je do katastrofalnih problema, u koje spada i siromaštvo (Propovjednik 8:9).

Međutim, siromašni nisu ostavljeni bez ikakve pomoći u ovom svijetu punom problema. Božja nadahnuta Riječ,  Biblija, može im pomoći svojim mudrim savjetima.

Dok se obraćao mnoštvu slušatelja među kojima je bilo i mnogo siromašnih, Isus je rekao: “Pažljivo promotrite ptice nebeske, jer one ne siju niti žanju niti skupljaju u žitnice; a ipak ih vaš nebeski Otac hrani. Niste li vi vredniji od njih? (...) Zato se nikada nemojte tjeskobno brinuti i govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘Što ćemo obući?’ Jer za svim tim željno teže nacije. Jer vaš nebeski Otac zna da vam je sve to potrebno. Uvijek, dakle, tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo drugo dodati” (Matej 6:26-33).

Siromašna osoba ne mora krasti (Priče Salamunove 6:30, 31). Ona će biti zbrinuta ako joj Bog bude na prvom mjestu u životu. Obrati pažnju na ono što se dogodilo Tukisu, čovjeku iz Lesota u južnoj Africi. Godine 1998. u Lesoto je ušla strana vojska kako bi ugušila pobunu protiv vlade te zemlje. U ratu se pljačkalo trgovine, ljudi su ostajali bez posla i zavladala je krajnja nestašica hrane.

Tukiso je živio u najsiromašnijem dijelu glavnog grada. Mnogi njegovi susjedi pljačkali su trgovine da bi preživjeli. Kada se Tukiso jednom vratio u svoju sobicu, vidio je da je Maseiso, žena s kojom je živio, donijela mnogo hrane koju je ukrala. “Odnesi to van”, rekao joj je i objasnio da je krađa kršenje Božjeg zakona. Maseiso ga je poslušala. Susjedi su ih izrugivali i uzeli tu ukradenu hranu.

Tukiso je to učinio zbog onoga što je saznao proučavajući Bibliju s Jehovinim svjedocima. Je li zbog toga što je bio poslušan Božjem zakonu skapavao od gladi? Ne, nije. Starješine iz skupštine Jehovinih svjedoka s kojom se Tukiso povezao ubrzo su mu donijeli nešto hrane. Zapravo, Jehovini svjedoci iz susjedne Južnoafričke Republike poslali su preko dvije tone humanitarne pomoći svojoj kršćanskoj braći i sestrama u Lesotu. Tukisova poslušnost Bogu i pomoć koju je skupština s ljubavlju pružila ostavile su na Maseiso snažan dojam. Uskoro je i ona počela proučavati Bibliju. S vremenom su se njih dvoje vjenčali, nakon čega su se mogli krstiti kao Jehovini svjedoci. Oni još uvijek vjerno služe Bogu.

Jehovi Bogu stalo je do siromašnih. (Vidi okvir “Kako Bog gleda na siromašne?”) On se iz ljubavi pobrinuo da i drugi koji su poput Tukisa i Maseiso imaju priliku naučiti više o njemu. Osim toga, preko svoje Riječi  pruža praktične savjete za svakodnevni život.

Jehovini svjedoci uvijek se trude oponašati Božju brigu za siromašne (Galaćanima 2:10). Kada u nekoj zemlji nastupi katastrofa zbog koje se i pravi kršćani nađu u nevolji, često se organizira potrebna pomoć. Što je još važnije, Jehovini svjedoci brinu se za duhovne potrebe svih, pa tako i siromašnih (Matej 9:36-38). Tijekom proteklih 60 godina tisuće osposobljenih propovjednika volonterski služe u stranim zemljama kao misionari. Naprimjer, Tukiso i Maseiso postali su Isusovi učenici upravo zahvaljujući tome što ih je poučavao jedan bračni par misionara iz Finske koji je naučio jezik sesoto (Matej 28:19, 20). Misionarski poziv često zahtijeva žrtvu — napuštanje lagodnog života u bogatoj zemlji i preseljenje u neku siromašnu zemlju.

Rješavanje egzistencijalnih problema putem krađe za prave kršćane ne dolazi u obzir. Naprotiv, oni imaju vjeru u sposobnost Jehove Boga da se brine za njih (Hebrejima 13:5, 6). Jedan način na koji se Jehova brine za svoj narod jest putem međunarodne organizacije svojih slugu, koji se brinu jedni za druge.

Jehova pomaže siromašnima i tako što im daje praktične savjete koji im mogu koristiti u svakodnevnom životu. Naprimjer, u Bibliji stoji zapovijed: “Tko je krao, neka više ne krade, nego neka naporno radi, čineći svojim rukama ono što je dobro, da  ima što dati onome tko je u potrebi” (Efežanima 4:28). Mnogi koji su bili nezaposleni napornim su radom sami uspjeli “stvoriti” posao, kao što je uzgoj povrća u vrtu. Biblija također pomaže siromašnima da sačuvaju novac tako što ih uči da se klone poroka kao što je zloupotreba alkohola (Efežanima 5:18).

Biblija pokazuje da živimo u “posljednjim danima” Sotonine vladavine (2. Timoteju 3:1). Uskoro će Jehova Bog poslati Isusa Krista da sudi čovječanstvu. Što će se tada dogoditi? Isus je odgovorio jednom usporedbom. Rekao je: “Kad Sin čovječji stigne u svojoj slavi, i svi anđeli s njim, tada će sjesti na svoje slavno prijestolje. I svi će se narodi skupiti pred njim, i on će odvojiti ljude jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca” (Matej 25:31-33).

Ovce iz te usporedbe predstavljaju one koji se podlažu Isusovom kraljevstvu. Isus ih je usporedio s ovcama zato što ga oni slijede kao svog Pastira (Ivan 10:16). Ljudi koji su u simboličnom smislu poput ovaca dobit će život, a Isus će biti njihov savršeni vladar. Živjet će sretno u novom svijetu u kojem neće biti siromaštva. Ljudi koji su u simboličnom smislu poput jaraca, odnosno koji odbacuju Isusovu vlast, bit će zauvijek uništeni (Matej 25:46).

Božje Kraljevstvo okončat će zlo. Kada to učini, siromaštva više neće biti. Umjesto toga, Zemlja će biti nastanjena ljudima koji će se voljeti i brinuti jedni za druge. Da je takav novi svijet doista moguć, može se vidjeti po međunarodnom bratstvu Jehovinih svjedoka u kojem vlada ljubav, jer Isus je rekao: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubav među sobom” (Ivan 13:35).