“MALO mi se vrtjelo u glavi kada sam te večeri ušao u svoju sobu nakon što sam s kolegama proslavio našu dobru sreću”, pričao je francuski arheolog André Parrot. U siječnju 1934. u Tall Haririju, blizu gradića Abu Kamala na rijeci Eufratu u Siriji, Parrot i njegova ekipa iskopali su kip s natpisom: “Lamgi-Mari, kralj Marija, Enlilov veliki svećenik.” To ih je otkriće oduševilo.

Grad Mari napokon je bio pronađen! Zašto je to otkriće zanimljivo onima koji proučavaju Bibliju?

Iako se za postojanje Marija znalo iz drevnih tekstova, njegov točan položaj dugo je bio nepoznat. Prema sumerskim pisarima, Mari je bio prijestolnica dinastije koja je možda u određenom razdoblju vladala čak cijelom Mezopotamijom. Sagrađen na obalama Eufrata, Mari je imao strateški važan položaj na raskrižju trgovačkih puteva koji su Perzijski zaljev povezivali s Asirijom, Mezopotamijom, Anatolijom i obalom Sredozemnog mora. Kroz grad se prevozilo robu, primjerice drvo, metal i kamen, kojima je Mezopotamija bila jako siromašna. Mari se jako obogatio porezom  na robu, što mu je omogućilo dominaciju nad cijelom regijom. Međutim, ta je prevlast okončana kada je Siriju osvojio akadski kralj Sargon.

Oko 300 godina nakon Sargonovog osvajanja Marijem je vladao niz vojnih zapovjednika. Pod njihovom je upravom grad ponovno doživio blagostanje. Međutim, u vrijeme svog posljednjeg vladara Zimrilima Mari je već bio na zalazu moći. Zimrilim je pokušao učvrstiti kraljevstvo osvajanjima, političkim savezima i bračnim ugovorima. No oko 1760. pr. n. e. babilonski kralj Hamurabi osvojio je i razorio grad te tako dokrajčio ono što je Parrot nazvao “civilizacijom koja je bila jedno od svjetala drevnog svijeta”.

Dok je rušila Mari, Hamurabijeva je vojska učinila veliku uslugu današnjim arheolozima i povjesničarima. Vojska je rušeći zidove od nepečene blatne opeke određene građevine na nekim mjestima zatrpala slojem opeke debelim i do pet metara te ih tako zaštitila od propadanja. Arheolozi su iskopali ruševine hramova i palača te mnoštvo predmeta i tisuće natpisa koji su mnogo otkrili o toj drevnoj civilizaciji.

Kakvo značenje ruševine Marija imaju za nas? Pa, vratimo se u vrijeme patrijarha Abrahama. Abraham se rodio godine 2018. pr. n. e., 352 godine nakon općeg potopa. On je bio deseto koljeno od Noe. Na Božju zapovijed napustio je svoj rodni grad Ur i otišao u Haran. Godine 1943. pr. n. e., kada je imao 75 godina, Abraham je otišao iz Harana u zemlju Kanaan. “Abrahamova putovanja iz Ura do Jeruzalema [u Kanaanu] vremenski se podudaraju s razdobljem u kojem je Mari postojao”, kaže talijanski arheolog Paolo Matthiae. Dakle, otkriće Marija vrijedno je zato što nam može pomoći da si bolje predočimo svijet u kojem je živio Božji vjerni sluga Abraham * (1. Mojsijeva 11:10–12:4).

U Mariju je religija cvjetala kao i u drugim dijelovima Mezopotamije. Smatralo se da je čovjekova dužnost služiti bogovima. Prije donošenja bilo kakvih važnih odluka uvijek bi se pokušavalo saznati volju bogova. Arheolozi su pronašli ostatke šest hramova. Među njima su Hram lavova (koji je po nekima bio hram boga Dagana, ili biblijskog Dagona) te hramovi božice plodnosti Ištar i boga Sunca Šamaša. U tim hramovima prvobitno su se nalazili kipovi božanstava kojima se prinosilo žrtve i upućivalo molitve. Štovatelji su na klupama u svetištu ostavljali likove koji su predstavljali njih same, a prikazivali su ih nasmiješene i kako se mole. Činili su to zato što su vjerovali da će njihov lik “produljiti”  čin štovanja. Parrot je zapazio: “Kip je ustvari bio zamjena za štovatelja, nešto poput svijeće kod današnjih katolika, samo još izraženije.”

Najimpresivnije otkriće među ruševinama Tall Haririja bili su ostaci ogromne palače, koja je dobila ime po svom posljednjem vlasniku, kralju Zimrilimu. Francuski arheolog Louis-Hugues Vincent nazvao ju je “draguljem stare orijentalne arhitekture”. Palača se prostirala na preko dva i po hektara te imala oko 300 prostorija i dvorišta. Čak i u drevna vremena smatralo je se svjetskim čudom. U svojoj knjizi Ancient Iraq Georges Roux napisao je: “Bila je toliko slavna da kralj Ugarita, grada koji se nalazio na obali Sirije, nije oklijevao poslati svog sina 600 kilometara u unutrašnjost zemlje samo da vidi ‘kuću Zimrilima’.”

Prije nego što bi stigli do prostranog dvorišta, posjetitelji bi ušli u utvrđenu palaču kroz jedan jedini ulaz između dvije kule. Sjedeći na prijestolju koje se nalazilo na povišenom mjestu, posljednji kralj Marija, Zimrilim, rješavao je vojna, trgovačka i diplomatska pitanja, izricao presude te primao posjetitelje i izaslanike. Gosti su mogli dobiti smještaj, a kralj bi ih redovito častio jelom i pićem na svojim raskošnim gozbama. Na jelovniku je, između ostalog, bilo pečene i kuhane govedine, govedine na žaru, ovčetine, mesa gazele i peradi te ribe, a uz sve to posluživalo se pikantne umake od češnjaka te razno povrće i sireve. Za desert se jelo svježe, sušeno i kandirano voće te  kolače koje se peklo u složeno izvedenim kalupima. Žeđ gostiju utaživala se pivom i vinom.

Palača je imala i sanitarni čvor. Otkrivene su kupaonice koje su imale kade od terakote i čučavce. Podovi i niži dijelovi zidova u tim prostorijama bili su zbog zaštite obloženi slojem bitumena. Otpadne vode odvodilo se slivnicima napravljenim od opeke, a glinene cijevi, koje nisu propuštale vodu jer su bile obložene bitumenom, još uvijek se — nakon 3 500 godina — mogu koristiti. Kada su tri žene iz kraljevskog harema dobile neku smrtonosnu bolest, u vezi s njima dane su stroge upute. Ženu koja je imala tako tešku bolest moralo se izolirati i držati u karanteni. “Nitko da ne pije iz njenog pehara, jede za njenim stolom i sjedi na njenoj stolici.”

Parrot i njegov tim otkrili su oko 20 000 pločica pisanih klinastim pismom na akadskom jeziku. Pločice su sadržavale pisma te administrativne i trgovačke tekstove. Od tih zapisa samo je trećina objavljena. Pa ipak, ta je građa sakupljena u 28 svezaka. Koja je njena vrijednost? Ravnatelj arheološke misije u Mariju, Jean-Claude Margueron, kaže: “Prije otkrića zapisa u Mariju nismo skoro ništa znali o povijesti, običajima i svakodnevnom životu Mezopotamije i Sirije s početka drugog tisućljeća. Zahvaljujući njima postalo je moguće ispisati čitava poglavlja povijesti.” Kao što je Parrot rekao, zapisi “otkrivaju iznenađujuće sličnosti između naroda koji se u njima spominju i onoga što Stari zavjet govori o vremenu u kojem su živjeli patrijarsi”.

Pločice pronađene u Mariju ujedno rasvjetljavaju određene biblijske ulomke. Naprimjer, one pokazuju da je prisvajanje harema suparničkog kralja “u to vrijeme bio uobičajeni postupak kraljeva”. Prema tome, kad je izdajica Ahitofel savjetovao Apsaloma, sina kralja Davida, da spava s očevim konkubinama, to nije bila nikakva nova zamisao (2. Samuelova 16:21, 22).

Od 1933. arheolozi su u Tall Haririju poduzeli 41 akciju iskopavanja. Međutim, u Mariju je dosad istraženo samo 8 od 110 hektara. Prema tome, izgleda da će u Mariju, drevnoj pustinjskoj prijestolnici, biti još mnogo zanimljivih otkrića.