1. Zašto u kršćanskoj službi znamo naići na ljude koji su grubi?

KAKO reagiraš kad naiđeš na ljude koji nisu naklonjeni tebi ili onome što zastupaš? U svom opisu posljednjih dana apostol Pavao je prorekao da će ljudi biti “oholi, (...) klevetnici, bez samosvladavanja, brutalni” (2. Timoteju 3:1-5, 12). Možda takve osobe srećeš u službi ili u drugim životnim okolnostima.

2. Koji nam biblijski reci pomažu da se mudro ophodimo s ljudima koji nas vrijeđaju?

² Ne mora biti da svakome tko koristi grube riječi nije nimalo stalo do onoga što je dobro. Ljude neka iznimno teška nevolja ili razočaranje mogu navesti da se istresu na svakoga na koga naiđu (Propovjednik 7:7). Mnogi tako postupaju jer žive i rade u okolini gdje su ružne riječi sasvim uobičajene. Iako to ne znači da je takav govor prihvatljiv za nas kršćane, pomaže nam razumjeti zašto se drugi tako izražavaju. Kako reagirati na uvrede i ružne riječi? U Pričama Salamunovim 19:11 stoji: “Razum zadržava čovjeka od gnjeva.” A u Rimljanima 12:17, 18 savjetuje nas se: “Nikome ne vraćajte zlo za zlo. (...) Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima.”

3. Kako je miroljubivost povezana s porukom koju propovijedamo?

 ³ Ako uistinu želimo biti u miru s ljudima, to će se vidjeti u našem stavu. Vidjet će se u onome što kažemo i činimo, a možda i u izrazu lica te tonu glasa (Priče Salamunove 17:27). Kad je poslao apostole da propovijedaju, Isus im je savjetovao: “Kad ulazite u kuću, pozdravite ukućane [“zaželite joj mir”, St]; i ako je kuća dostojna, neka na nju dođe mir koji joj želite; ali ako nije dostojna, neka se vaš mir vrati k vama” (Matej 10:12, 13). Mi ljudima nosimo dobru vijest. Biblija je naziva ‘dobrom vijesti mira’, ‘dobrom vijesti o Božjoj nezasluženoj dobrohotnosti’ i ‘dobrom vijesti o kraljevstvu’ (Efežanima 6:15; Djela apostolska 20:24; Matej 24:14). Nije nam cilj kritizirati vjerovanja druge osobe niti se prepirati s njom zbog njenih gledišta, nego prenijeti dobru vijest iz Božje Riječi.

4. Što možeš reći ako ti stanar kaže: “Ne zanima me” prije nego što si mu uopće rekao razlog svog posjeta?

⁴ Možda stanar otresito kaže: “Ne zanima me”, a da nas u biti i ne posluša. U mnogo slučajeva možemo mu odgovoriti: “Želio sam vam pročitati samo jednu kratku misao iz Biblije.” Možda će nam to dopustiti. U drugim slučajevima može biti prikladno reći: “Želio sam vam reći da će doći vrijeme kada neće biti nepravde i kada će se svi ljudi voljeti.” Ako stanar odmah ne upita da mu kažemo nešto više o tome, možeš dodati: “No sada očito nije najzgodniji trenutak da razgovaramo o tome.” Čak i ako stanareva reakcija nije miroljubiva, trebamo li zaključiti da on ‘nije dostojan’? Bez obzira na to kakva je njegova reakcija, upamti biblijski savjet da trebaš biti ‘blag prema svima i obuzdavati se kad si u zlu’ (2. Timoteju 2:24).

5, 6. Kako je Savao postupao prema Isusovim sljedbenicima, i zašto?

⁵ Čovjek imenom Savao u prvom je stoljeću bio poznat po drskom govoru, čak i po nasilnom ponašanju. Biblija kaže da je ‘disao prijetnjom i ubojstvom protiv Gospodinovih učenika’ (Djela apostolska 9:1, 2). Kasnije je priznao da je bio “hulnik i progonitelj i drznik” (1. Timoteju 1:13). Premda  su neki njegovi rođaci možda već bili kršćani, o svom stavu prema Kristovim sljedbenicima rekao je: “Budući da sam bio krajnje bijesan na njih, išao sam tako daleko da sam ih progonio i u udaljenim gradovima” (Djela apostolska 23:16; 26:11; Rimljanima 16:7, 11). Nema naznaka o tome da su učenici pokušali uključiti Savla u javne rasprave dok se tako ponašao.

⁶ Zašto je Savao bio takav? Godinama kasnije napisao je: ‘Bio sam u neznanju i postupao sam bez vjere’ (1. Timoteju 1:13). Bio je farizej, poučen ‘po strogosti Zakona svojih predaka’ (Djela apostolska 22:3). Iako je njegov učitelj Gamalijel, po svemu sudeći, bio donekle tolerantan, prvosvećenik Kaifa, s kojim se Savao povezao, bio je fanatik. Kaifa je bio kolovođa zavjere koja je dovela do pogubljenja Isusa Krista (Matej 26:3, 4, 63-66; Djela apostolska 5:34-39). Nakon toga je zapovjedio da se Isusove apostole istuče te im je strogo zabranio da propovijedaju u Isusovo ime. Kaifa je bio predsjedatelj Sanhedrina na zasjedanju prožetom snažnim emocijama nakon kojeg su Stjepana odveli kamenovati (Djela apostolska 5:27, 28, 40; 7:1-60). Savao je promatrao to kamenovanje, a Kaifa ga je ovlastio da poduzme daljnje korake protiv Isusovih sljedbenika tako da uhapsi one koje nađe u Damasku (Djela apostolska 8:1; 9:1, 2). Savao je pod njegovim utjecajem mislio da svojim postupcima dokazuje revnost za Boga, no zapravo mu je nedostajala prava vjera (Djela apostolska 22:3-5). Zbog toga nije shvaćao da je Isus pravi Mesija. Pa ipak, Savao se urazumio kad je uskrsnuli Isus na čudotvoran način razgovarao s njim na putu za Damask (Djela apostolska 9:3-6).

7. Što se dogodilo sa Savlom nakon njegovog susreta s Isusom na putu za Damask?

⁷ Nedugo nakon toga učenik Ananija dobio je zadatak da svjedoči Savlu. Bi li ti rado otišao k njemu? Premda se bojao, Ananija je sa Savlom razgovarao na ljubazan način. Savao je promijenio stav nakon čudesnog susreta s Isusom na putu za Damask (Djela apostolska 9:10-22). Kasnije je nazvan apostol Pavao i postao je revni kršćanski misionar.

8. Kako je Isus odražavao stav svog Oca prema ljudima koji su činili zlo?

⁸ Isus je bio revan objavitelj Kraljevstva koji je u ophođenju s drugima bio blage ćudi, ali i hrabar (Matej 11:29). Odražavao je duh svog nebeskog Oca, koji potiče zle da ostave svoje zle puteve (Izaija 55:6, 7). U ophođenju s grešnicima Isus je zapažao njihove pozitivne promjene i takve je pojedince hrabrio (Luka 7:37-50; 19:2-10). Druge nije sudio po vanjskom izgledu, nego je oponašao dobrotu, strpljivost i dugotrpljivost svog Oca, nadajući se da će ih dovesti do pokajanja (Rimljanima 2:4). Jehovina je volja da se ljudi svih vrsta pokaju i spase (1. Timoteju 2:3, 4).

9. Što možemo naučiti iz načina na koji se Izaija 42:1-4 ispunio na Isusu?

⁹ Objašnjavajući kako Jehova gleda na Isusa Krista, Matej, pisac jednog od Evanđelja, citira ove proročanske riječi: “Evo, moj sluga kojeg sam izabrao, moj ljubljeni, kojeg priznaje moja duša! Stavit ću svoj duh na njega, i on će narodima jasno pokazati što je pravda. Neće se svađati, niti glasno vikati, niti će tko čuti njegov glas na širokim ulicama. Zgnječenu trsku neće zdrobiti, i laneni stijenj koji tinja neće ugasiti, sve dok s uspjehom ne istjera pravdu. I njegovo će ime biti nada narodima” (Matej 12:17-21; Izaija 42:1-4). U skladu s tim proročanskim riječima Isus nije sudjelovao u bučnim prepirkama. Čak i kad je bio pod pritiskom, način na koji je govorio istinu privlačio je osobe iskrenog srca (Ivan 7:32, 40, 45, 46).

10, 11. (a) Zašto je Isus, iako su farizeji bili među njegovim najotvorenijim protivnicima, svjedočio nekima od njih? (b) Kako je Isus povremeno odgovarao svojim protivnicima, no što nije činio?

 ¹⁰ Isus je tokom svoje službe razgovarao s mnogim farizejima. Iako su ga neki od njih htjeli uhvatiti u riječi, Isus nije zaključio da svi farizeji imaju loše poticaje. Šimun, farizej koji je bio prilično sklon kritiziranju, očito je želio više saznati o Isusu, pa ga je pozvao k sebi na obrok. Isus je prihvatio poziv i svjedočio prisutnima (Luka 7:36-50). Jednom drugom prilikom istaknuti farizej Nikodem došao je k Isusu pod okriljem noći. Isus ga nije prekorio što je čekao da padne mrak. Umjesto toga, svjedočio je Nikodemu o ljubavi koju je Bog pokazao time što je poslao svog Sina da onima koji povjeruju u njega omogući spasenje. Isus je također obzirno ukazao na to koliko je važno biti poslušan Božjoj volji (Ivan 3:1-21). Nikodem je poslije branio Isusa kad su drugi farizeji podcjenjivali ono dobro što se govorilo o Isusu (Ivan 7:46-51).

¹¹ Isus je znao prepoznati licemjerje onih koji su ga pokušavali navesti da kaže nešto zbog čega će mu moći prigovoriti. On svojim protivnicima nije dozvolio da ga uključe u beskorisne rasprave. Međutim, kad je to bilo prikladno, odgovorio bi im kratkim i snažnim riječima navodeći neko načelo, koristeći usporedbu ili citirajući neki odlomak iz Pisama (Matej 12:38-42; 15:1-9; 16:1-4). U drugim prilikama, kad je bilo očito da time ne bi postigao ništa dobro, Isus naprosto ne bi odgovarao (Marko 15:2-5; Luka 22:67-70).

12. Kako je Isus pomagao ljudima čak i kad su vikali na njega?

¹² Ljudi koji su bili pod utjecajem nečistih duhova ponekad su vikali na Isusa. Kad se to dogodilo, nije uzvraćao istom mjerom i čak je moć koju je dobio od Boga koristio da bi im pomogao (Marko 1:23-28; 5:2-8, 15). Ako se neki ljudi razljute i viču na nas kad smo u službi propovijedanja, ni mi ne smijemo uzvraćati, nego biti ljubazni i taktični (Kološanima 4:6).

13. Zašto se članovi obitelji ponekad protive onome tko počne proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima?

¹³ Često najviše u obitelji vidimo koliko je potrebno da se kao Isusovi sljedbenici znamo kontrolirati. Osoba koja svim srcem prihvati biblijsku istinu želi da tako reagira i njena obitelj. No kao što je Isus rekao, članovi obitelji mogu biti neprijateljski raspoloženi (Matej 10:32-37; Ivan 15:20, 21). Do toga može doći iz različitih razloga. Naprimjer, premda nam biblijska učenja pomažu da postanemo pošteni, odgovorni i da poštujemo druge, Biblija također uči da u svakoj situaciji prvenstveno trebamo slušati našeg Stvoritelja (Propovjednik 12:1, 13; Djela apostolska 5:29). Neki član obitelji može biti povrijeđen jer smatra da više  nema toliko utjecaja na obitelj zbog naše odanosti Jehovi. U takvoj je situaciji doista važno oponašati primjer koji je Isus dao tako što drugima nije uzvraćao istom mjerom! (1. Petrova 2:21-23; 3:1, 2).

14-16. Zašto su se promijenili neki članovi obitelji koji su se nekoć protivili?

¹⁴ Mnogi koji sada služe Jehovi imali su bračnog druga ili nekog drugog člana obitelji koji se protivio promjenama koje su poduzeli kad su počeli proučavati Bibliju. Ti su protivnici možda čuli negativne primjedbe o Jehovinim svjedocima i možda su se bojali da će to loše djelovati na obitelj. Zašto su promijenili svoj stav? U mnogo slučajeva tome je uvelike doprinio dobar primjer člana obitelji koji je postao Jehovin svjedok. Zato što je postojano primjenjivao biblijske savjete — redovito išao na kršćanske sastanke i sudjelovao u službi propovijedanja te obavljao obiteljske dužnosti usprkos uvredama i ružnim riječima ostalih članova obitelji — ponekad bi protivljenje oslabilo (1. Petrova 2:12).

¹⁵ Osoba koja se protivi i ne želi poslušati nijedno objašnjenje iz Biblije možda to čini zbog predrasuda ili ponosa. To je bio slučaj s jednim čovjekom iz Sjedinjenih Država koji je rekao da je veliki domoljub. Jednom kad je njegova žena bila na kongresu, uzeo je svu svoju odjeću i iselio se. Drugi put je uzeo pušku i otišao iz kuće prijeteći da će se ubiti. Za svako svoje nerazumno ponašanje krivio je ženinu religiju. No ona nije prestala primjenjivati biblijske savjete. Dvadeset godina nakon što je postala Jehovin svjedok i on je učinio isto. U Albaniji je jedna žena bila ljuta jer je njena kćerka proučavala Bibliju s Jehovinim svjedocima, a s vremenom se i krstila. Dvanaest joj je puta uništila Bibliju. A onda je jednog dana uzela novu Bibliju koju je kćerka ostavila na stolu. Slučajno je otvorila Mateja 10:36 i shvatila da se te riječi odnose na nju. Unatoč tome, i dalje je bila zabrinuta za dobrobit svoje kćerke, te ju je otpratila na brod kad je s ostalim Jehovinim svjedocima išla na kongres u Italiju. Nakon što je vidjela koliko se vole, kako se grle, kako su nasmiješeni te čula njihov veseli smijeh, njeno se mišljenje počelo mijenjati. Ubrzo nakon toga pristala je na proučavanje Biblije. Danas nastoji pomagati drugima koji u početku reagiraju negativno.

¹⁶ Jednu je ženu pred Dvoranom Kraljevstva dočekao muž. Prijetio joj je nožem, vikao na nju i zlobno je optuživao. Ona je blago odgovorila: “Dođi u Dvoranu Kraljevstva i sve ćeš sam vidjeti.” Došao je i s vremenom postao starješina.

17. Koji biblijski savjeti mogu pomoći kršćanima kad u domu ponekad nastane napeta situacija?

¹⁷ Čak ako su svi članovi tvoje obitelji kršćani, zbog ljudske nesavršenosti ponekad može nastati napeta situacija i možda se kažu neke grube riječi. Vrijedno je zapaziti da su kršćani u drevnom Efezu dobili savjet: “Neka se sva zlobna gorčina i gnjev i srdžba  i vika i pogrdan govor ukloni od vas zajedno sa svom zloćom” (Efežanima 4:31). Očito je da je na kršćane u Efezu utjecala okolina kojom su bili okruženi, njihova nesavršenost, a u nekim slučajevima i njihov nekadašnji način života. Što im je pomoglo da se promijene? Trebali su se ‘obnoviti u sili koja pokreće njihov um’ (Efežanima 4:23). Proučavanje Božje Riječi, razmišljanje kako ona treba utjecati na njihov život, druženje sa sukršćanima i usrdna molitva pomogli bi im da plodovi Božjeg duha budu očitiji u njihovom životu. Naučili bi ‘biti dobrohotni jedni prema drugima, puni duboke samilosti, spremno opraštajući jedni drugima kao što je i Bog preko Krista spremno oprostio njima’ (Efežanima 4:32). Bez obzira na to što drugi čine, ne smijemo im uzvraćati istom mjerom, već trebamo biti dobrohotni, samilosni i opraštati. Da, ne smijemo ‘nikome vraćati zlo za zlo’ (Rimljanima 12:17, 18). Pokazivanje iskrene ljubavi, čime oponašamo Boga, uvijek je najbolje što možemo učiniti (1. Ivanova 4:8).

18. Zašto je savjet iz 2. Timoteju 2:24 bio prikladan za jednog starješinu u drevnom Efezu, i kako koristi svim kršćanima?

¹⁸ Savjet da se ‘obuzdavamo kad smo u zlu’ vrijedi za sve kršćane (2. Timoteju 2:24). No prvotno je bio upućen Timoteju, kojem je bio potreban kad je služio kao starješina u Efezu. Neki u toj skupštini vrlo su otvoreno iznosili svoja gledišta i naučavali kriva učenja. Zato što nisu u potpunosti shvatili svrhu Mojsijevog zakona, nisu razumjeli važnost vjere, ljubavi i čiste savjesti. Ponos je stvarao razdor dok su vodili rasprave o riječima, a istovremeno nisu shvaćali svrhu Kristovih učenja i važnost odanosti Bogu. Da bi ispravio taj problem, Timotej se morao čvrsto držati biblijske istine, a ipak biti blag prema braći. Poput današnjih starješina, znao je da stado ne pripada njemu i da svojim ophođenjem s drugima treba promicati kršćansku ljubav i jedinstvo (Efežanima 4:1-3; 1. Timoteju 1:3-11; 5:1, 2; 6:3-5).

19. Zašto je za sve nas važno da ‘tražimo krotkost’?

¹⁹ Bog potiče svoj narod da ‘traži krotkost’ (Sofonija 2:3). Hebrejska riječ za “krotkost” odnosi se na stav koji osobi omogućava da strpljivo podnese uvredu, bez ljutnje i želje da uzvrati istom mjerom. Molimo usrdno Jehovu da nam pomogne da se znamo kontrolirati i da ga čak i u teškim okolnostima možemo dolično zastupati.