Zašto David i Betsabeja nisu bili pogubljeni zbog preljuba, dok je njihov tek rođeni sin umro?

Mojsijev zakon je nalagao: “Ako se tko uhvati gdje leži sa ženom udatom, neka se pogube oboje, čovjek koji je ležao sa ženom i žena. Tako izvadi zlo iz Izraela” (5. Mojsijeva 22:22). Da je Jehova Bog dozvolio da slučaj vezan uz grijeh Davida i Betsabeje rješavaju ljudski suci u skladu sa Zakonom, ti bi preljubnici morali biti pogubljeni. Budući da ljudski suci nisu mogli vidjeti što je u njihovom srcu, odluku bi donijeli na temelju ponašanja tih prijestupnika i dostupnih činjenica. Preljub je povlačio za sobom smrtnu kaznu. Izraelskim sucima nije bilo dozvoljeno oprostiti takav grijeh.

S druge strane, pravi Bog vidi što je u nečijem srcu i oprašta grijehe ako vidi da ima temelja za to. Kako je u ovaj slučaj bio uključen David, s kojim je Jehova sklopio savez za Kraljevstvo, on je odlučio učiniti iznimku i sam riješiti taj slučaj (2. Samuelova 7:12-16). “Sudac cijele zemlje” ima pravo učiniti takvo što (1. Mojsijeva 18:25).

Što je Jehova vidio kad je ispitao Davidovo srce? Naslov 51. psalma kaže da se u njemu govori o Davidovim osjećajima “kad mu dođe prorok Natan, pošto bi kod Betsabeje”. U Psalmu 51:1-4 stoji: “Smiluj se na me, Bože, po milosti svojoj, i po velikoj dobroti svojoj očisti bezakonje moje. Operi me dobro od bezakonja mojega, i od grijeha mojega očisti me. Jer ja znam prijestupe svoje, i grijeh je moj jednako preda mnom. Samome tebi zgriješih, i na tvoje oči zlo učinih.” Jehova je tu veliku grižnju savjesti u Davidovom srcu sigurno smatrao dokazom iskrenog pokajanja i zaključio da ima razloga prijestupnicima iskazati milosrđe. Osim toga, sam David je bio milosrdna osoba, a Jehova milosrdnima pokazuje milosrđe (1. Samuelova 24:4-7; Matej 5:7; Jakov 2:13). Stoga, kad je David priznao grijeh, Natan mu je rekao: “Jehova je pronio grijeh tvoj; nećeš umrijeti” (2. Samuelova 12:13).

David i Betsabeja nisu mogli izbjeći sve posljedice svog grijeha. “Što si tim djelom dao priliku neprijateljima Jehovinim da hule”, rekao je Natan Davidu, “zato će ti umrijeti sin koji ti se rodio.” Dijete se razboljelo i umrlo usprkos tome što je David sedam dana postio i tugovao (2. Samuelova 12:14-18).

Nekima je teško shvatiti zašto je dijete moralo umrijeti, budući da u 5. Mojsijevoj 24:16 piše: “Neka ne ginu (...) sinovi za očeve.” No moramo imati na umu da bi, da je slučaj dospio u ruke ljudskih sudaca, život izgubili kako roditelji tako i nerođeno dijete. Možda je Davidu smrt sina ujedno pomogla da postane svjesniji toga koliko je njegov grijeh s Betsabejom razgnjevio Jehovu. Možemo biti uvjereni da je Jehova taj slučaj riješio pravedno jer “savršeni su puti” njegovi (2. Samuelova 22:31, St).