Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Objavitelji Kraljevstva izvještavaju

Poštenjem se slavi Jehovu

Poštenjem se slavi Jehovu

JEHOVINI SVJEDOCI — i mladi i stari — u cijelom su svijetu poznati po poštenju. Navest ćemo tri primjera s različitih kontinenata.

Olusola, koja ima 17 godina i živi u Nigeriji, jednog je dana dok je iz škole odlazila kući pronašla na tlu nečiju torbicu. Odnijela ju je ravnatelju, koji je u torbici pronašao 6 200 naira (oko 30 eura). Ravnatelj je torbicu vratio nastavniku koji ju je izgubio. Nastavnik je u znak zahvalnosti dao Olusoli 1 000 naira (oko 5 eura) i rekao joj da si time plati troškove školovanja. Kada su drugi učenici čuli što se dogodilo, ismijali su Olusolu. Nekoliko tjedana kasnije neki je učenik prijavio da mu je ukraden novac, pa su nastavnici trebali pretražiti sve učenike. “Ti stani tamo”, rekao je nastavnik Olusoli. “Ja znam da ti ne kradeš jer si Jehovin svjedok.” Novac se pronašlo kod dvojice dječaka koji su ismijavali Olusolu te su dobili strogu kaznu. Olusola je napisala: “Jako mi je drago što sam poznata kao Jehovin svjedok, kao netko tko nikada ne krade. Tako slavim Jehovu.”

Marcelo, koji živi u Argentini, jednog je dana izlazio iz kuće i na nekoliko metara od stražnjih vrata pronašao aktovku. Odnio ju je u kuću te su je potom on i njegova žena pažljivo otvorili. Jako su se iznenadili kada su u njoj pronašli puno gotovine, kreditne kartice i nekoliko potpisanih čekova, a na jednom od njih bio je iznos od milijun pesa. Na jednoj fakturi pronašli su broj telefona. Nazvali su vlasnika i dogovorili se s njim da će mu aktovku predati na Marcelovom radnom mjestu. Kada je vlasnik stigao, izgledao je uznemireno. Marcelov šef rekao mu je da je Marcelo Jehovin svjedok i da se zato ne mora brinuti. Kao nagradu za to što je našao aktovku vlasnik je Marcelu dao samo 20 pesa (oko 4 eura). To je naljutilo šefa kojeg se jako dojmilo Marcelovo poštenje. No Marcelo mu je onda objasnio da zato što je Jehovin svjedok želi biti pošten uvijek i bez obzira na sve.

Sljedeće iskustvo je iz Kirgistana. Rinat, šestogodišnji dječak, pronašao je torbicu koja je pripadala jednoj gospođi iz susjedstva. U torbici je bilo 1 100 soma (oko 16 eura). Kada je Rinat vratio gospođi njenu torbicu, ona je izbrojila novac i rekla Rinatovoj majci da nedostaje 200 soma. Rinat je rekao da on nije uzeo taj novac. Zatim su se svi uputili u potragu za izgubljenim novcem te su ga pronašli blizu mjesta gdje je torbica nađena. Gospođa se jako iznenadila. Rinatu se zahvalila što joj je vratio izgubljeni novac, a majku je pohvalila što ga je odgojila u kršćanskom duhu.