Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Zašto je svijet još uvijek razjedinjen?

Zašto je svijet još uvijek razjedinjen?

“Prvi put od Drugog svjetskog rata međunarodna je zajednica ujedinjena. (...) Svijet stoga može iskoristiti ovu priliku i ispuniti davno obećanje o novom svjetskom poretku.”

PRIJE desetak godina to je izrekao predsjednik Sjedinjenih Država. U to su vrijeme zbivanja u svijetu dala naslutiti da je na pomolu međunarodno jedinstvo. Totalitarni režimi padali su jedan za drugim. Pad Berlinskog zida naznačio je početak novog doba za Europu. Raspad Sovjetskog Saveza, zemlje koju su mnogi na Zapadu smatrali inicijatorom globalnih sukoba, iznenadio je cijeli svijet. Hladni rat bio je okončan te se s optimizmom počelo govoriti o razoružanju, što se ticalo i nuklearnog oružja. Istina, na području Perzijskog zaljeva izbio je rat, ali on je izgledao kao tek mali privremeni problem zbog kojeg je veliki dio svijeta zapravo bio još odlučniji da uspostavi mir.

Pozitivne naznake moglo se zamijetiti ne samo u politici već i na drugim područjima života. U mnogim dijelovima svijeta životni se standard poboljšavao. Napredak medicine omogućio je liječnicima da čine ono što bi se samo nekoliko desetljeća ranije nazivalo čudima. Ekonomski procvat mnogih zemalja budio je nadu u svjetsko blagostanje. Činilo se da sve ide baš kako treba.

Odonda nije prošlo mnogo godina te se naprosto moramo pitati: ‘Što se dogodilo? Gdje je obećani ujedinjeni svijet?’ Čini se da svijet ide upravo u suprotnom pravcu. Samoubilački bombaški napadi, terorizam, izvještaji o širenju oružja za masovno uništenje te druga uznemiravajuća zbivanja postali su redovite teme u vijestima. Po svemu sudeći, takvi događaji sve više udaljuju svijet od ujedinjenja. Jedan ugledni financijer nedavno je rekao: “Upadamo u začarani krug eskalacije nasilja.”

Svjetsko jedinstvo ili rasulo?

Kada su osnovani Ujedinjeni narodi, ta je organizacija objavila da za cilj ima, između ostalog, “razvijati prijateljske odnose među narodima, utemeljene na poštovanju načela ravnopravnosti i samoodređenja naroda”. Jesu li nakon skoro 60 godina postigli taj plemeniti cilj? Daleko od toga! Izgleda da je narodima puno više stalo do “samoodređenja” negoli do ‘prijateljskih odnosa’. Narodi i etničke skupine koji se bore da uspostave vlastiti identitet i nezavisnost sve više podjeljuju svijet. Kada su Ujedinjeni narodi osnovani, imali su 51 zemlju članicu. Danas imaju 191.

Kao što smo vidjeli, krajem 20. stoljeća gajile su se velike nade u ujedinjeni svijet. Međutim, nada se pretvorila u očaj jer je čovječanstvo svjedok sve veće podjele svijeta. Nasilan raspad Jugoslavije, sukobi između Čečena i Rusa, rat u Iraku te neprekidno krvoproliće na Bliskom istoku — sve je to dokaz rastućeg nejedinstva.

Nema sumnje da su mnogi napori koji se ulažu u postizanje mira iskreni i dobronamjerni. No usprkos tome, čini se da je svjetsko jedinstvo nedostižno. Mnogi se i dalje pitaju zašto je tako teško ostvariti svjetsko jedinstvo i kamo ide ovaj svijet.

[Zahvale na stranici 3]

Fotografija Associated Pressa/Lionel Cironneau

Arlo Abrahamson/AFP/ Getty Images