“OSJEĆAM se strašno iscrpljeno na kraju radnog dana.” Tako je u nedavnoj anketi trećina radnika opisala kako se najčešće osjeća. To nije iznenađujuće s obzirom na to da ljudi imaju mnogo stresa, rade duže i sve više posla odnose kući, a pored svega toga imaju šefove koji im rijetko kažu koju lijepu riječ.

Masovna proizvodnja stvorila je u mnogim radnicima osjećaj da su samo kotačić ogromne, bezlične mašinerije. Njihov se entuzijazam i kreativnost često guši. Naravno, to utječe na stav ljudi prema poslu. Motiviranost se lako može pretvoriti u bezvoljnost. Nestaje želja za kvalitetnim obavljanjem posla. Takve posljedice mogu stvoriti odbojnost prema samom poslu, možda čak navesti osobu da zamrzi svoj posao.

Iako ne možemo uvijek promijeniti svoje okolnosti, zar se ne slažeš da možemo utjecati na svoj stav? Ako i na tebe donekle utječe negativan stav prema poslu, bilo bi dobro da razmotriš Božje gledište i načela koja se odnose na ovu temu (Propovjednik 5:18). Mnogima je razmatranje sljedećih činjenica pomoglo da u određenoj mjeri pronađu sreću i zadovoljstvo u svom poslu.

Bog je najveći radnik. Bog radi. Možda nismo o njemu razmišljali na taj način, ali on se u Bibliji prvo predstavio u tom svjetlu. Prva knjiga Mojsijeva, odnosno Knjiga postanka, počinje time kako Jehova stvara nebo i Zemlju (1. Mojsijeva 1:1). Pomisli na čitav niz uloga koje je Bog preuzeo kada je počeo stvarati. Bio je izumitelj, organizator, graditelj, umjetnik, stručnjak za materijale, projektant, kemičar, biolog, zoolog, programer, jezikoslovac, da spomenemo samo mali dio njegovih uloga (Priče Salamunove 8:12, 22-31).

Koliko je dobro Bog obavio svoj posao? Biblijski izvještaj kaže: ‘Dobro, veoma dobro’ (1. Mojsijeva 1:4, 31). Doista, sve što je stvoreno ‘kazuje slavu Božju’. I mi ga trebamo slaviti! (Psalam 19:1; 148:1).

Međutim, Bog nije prestao raditi kada je završio sa stvaranjem neba i Zemlje te prvog ljudskog para. Jehovin Sin, Isus Krist, rekao je: “Moj Otac radi sve do sada” (Ivan 5:17). Da, Jehova i dalje radi tako što se brine za svoja stvorenja, omogućava im da žive i čuva svoje vjerne sluge (Nehemija 9:6; Psalam 36:6; 145:15, 16). On čak daje da ljudi, koje Biblija naziva “Božji suradnici”, pomažu u izvršavanju određenih zadataka (1. Korinćanima 3:9).

Rad može pričinjavati zadovoljstvo. Zar Biblija ne kaže da je rad muka? Prema onome što piše u 1. Mojsijevoj 3:17-19 moglo bi se činiti da je Bog kaznio Adama i Evu za njihovu pobunu uzrokujući da im posao bude teret. Kada je osudio te prve ljude, Bog je Adamu rekao: “Sa znojem lica svojega ješćeš kruh, dokle se ne vratiš u zemlju.” Je li to značilo da je Bog prokleo sav rad?

Ne, nije. Zapravo se radilo o tome da zbog Adamove i Evine nevjernosti u to vrijeme nije moglo doći do širenja Edena, rajskog vrta. Bog je prokleo zemlju. Ljudi su sa znojem i mukom preživljavali od plodova zemlje (Rimljanima 8:20, 21).

Umjesto da ga prikazuje kao prokletstvo, Biblija pokazuje da je rad blagoslov kojem se treba radovati. Kao što smo već vidjeli, sam Bog marljivo radi. Budući da je ljude stvorio na svoju sliku, Jehova ih je ovlastio da upravljaju svime što je na Zemlji i dao im sposobnost za to (1. Mojsijeva 1:26, 28; 2:15). Taj zadatak, odnosno posao, dobili su prije nego što je Bog izgovorio riječi zapisane u 1. Mojsijevoj 3:19. Da je rad prokletstvo i zlo, Jehova nikada ne bi ljude poticao da rade. Noa i njegova obitelj imali su mnogo posla prije i nakon općeg potopa (1. Mojsijeva 9:1-7). U vrijeme kršćanstva Isusove se učenike također poticalo na rad (1. Solunjanima 4:11).

Pa ipak, svi znamo da rad danas može biti mučan. Stres, opasnosti, dosada, razočaranje, nadmetanje, prijevara i nepravda samo su mali dio ‘trnja i korova’ koje imaju današnji radnici. No rad sam po sebi nije prokletstvo. Biblija, prema Propovjedniku 3:13, rad i plodove rada naziva darom od Boga. (Vidi okvir “Kako se nositi sa stresom na poslu”.)

Radom možeš slaviti Boga. Kvalitetno i dobro obavljanje posla oduvijek se cijeni. Kvaliteta je sa biblijskog stajališta važno obilježje rada. Sam Bog vrsno obavlja svoj posao. On nam je dao talente i sposobnosti  te želi da ih koristimo u dobre svrhe. Naprimjer, tijekom gradnje svetog šatora u drevnom Izraelu, Jehova je ljude poput Bezeleela i Olijaba ispunio mudrošću, razborom i znanjem te im tako omogućio da obave specifične umjetničke i druge radove (2. Mojsijeva 31:1-11). Iz toga se vidi da je Bog posebnu pažnju obratio kvaliteti, umijeću, oblikovanju i drugim pojedinostima njihovog rada.

Ta spoznaja snažno utječe na naš stav o vlastitim sposobnostima i radnim navikama. Ona nam pomaže da na njih gledamo kao na darove od Boga, koje ne treba smatrati nečim što je samo po sebi razumljivo. Zato se kršćane savjetuje da rade kao da sam Bog nadgleda njihov rad: “Što god činite, radite na tome cijelom dušom kao Jehovi, a ne ljudima” (Kološanima 3:23). Božji sluge imaju zapovijed da dobro rade, te time kršćansku  poruku učine još privlačnijom svojim kolegama na poslu i drugima. (Vidi okvir “Primjenjivanje biblijskih načela na radnom mjestu”.)

S obzirom na sve to, dobro je da se pitamo koliko kvalitetno i marljivo radimo. Bi li Bog bio zadovoljan našim radom? Jesmo li mi sami potpuno zadovoljni načinom na koji obavljamo svoje zadatke? Ako nismo, nastojmo se poboljšati (Priče Salamunove 10:4; 22:29).

Uspostavi ravnotežu između rada i duhovnosti. Iako je marljiv rad za svaku pohvalu, postoji još jedan važan činitelj koji doprinosi zadovoljstvu u radu i životu. To je duhovnost. Kralj Salamun, koji je mnogo radio i stekao ogromno bogatstvo te uživao u svemu što mu je život mogao pružiti, došao je do ovakvog zaključka: “Boga se boj, i zapovijedi njegove drži, jer to je sve čovjeku” (Propovjednik 12:13).

Očito je da u svemu što radimo moramo u obzir uzeti Božju volju. Radimo li ono što je u skladu s njegovom voljom ili možda radimo protiv nje? Trudimo li se ugoditi Bogu ili samo nastojimo ugoditi sebi? Ako ne  radimo po Božjoj volji, kad-tad osjetit ćemo očaj, usamljenost i prazninu.

Steven Berglas savjetovao je iscrpljenim rukovoditeljima da pronađu ‘neki ideal, nešto što jako žele, te rade na tome cijelog života’. Ne postoji vredniji ideal od služenja Onome koji nam je dao vještine i sposobnosti da možemo obavljati smislen rad. Ako radimo nešto čime ugađamo Stvoritelju, nećemo biti nezadovoljni. Za Isusa je posao koji mu je Jehova povjerio bio poput hrane — donosio mu je okrepu, radost i osvježenje (Ivan 4:34; 5:36). Osim toga, ne zaboravi da Bog, za koga se može reći da je najveći radnik, poziva sve nas da budemo njegovi “suradnici” (1. Korinćanima 3:9).

Služenje Bogu i duhovno sazrijevanje pomažu nam da pronađemo zadovoljstvo u radu i budemo odgovorni. Budući da se na radnom mjestu često moramo suočavati s pritiscima i sukobima te udovoljavati mnogim zahtjevima, naša dobro utvrđena vjera i duhovnost mogu nam dati prijeko potrebnu snagu dok se trudimo biti bolji radnici ili šefovi. S druge strane, životna stvarnost u ovom bezbožnom svijetu može nam pokazati na kojim područjima trebamo razvijati i jačati vjeru (1. Korinćanima 16:13, 14).

Oni koji sada mnogo rade u službi Bogu mogu se radovati vremenu kada će on obnoviti Raj i kada će se na cijeloj Zemlji obavljati vrijedan i koristan rad. O takvom životu Jehovin prorok Izaija prorekao je: “Oni će graditi kuće i stanovati u njima; i sadiće vinograde i ješće rod njihov. Neće oni graditi a drugi se naseliti, neće saditi a drugi jesti (...) i izabranici će moji uživati djela ruku svojih” (Izaija 65:21-23).

Tada ćemo zaista uživati u radu! Saznaj što Bog traži od tebe i postupaj u skladu s njegovom voljom. Tako ćeš i ti biti među onima koji imaju Jehovin blagoslov te ćeš uvijek ‘uživati dobra od svakoga truda svojega’ (Propovjednik 3:13).