U GRADU Cernobbiju, koji se nalazi na sjeveru Italije, u jednom parku postavljene su spomen-ploče u znak sjećanja na neke žrtve kršenja ljudskih prava. Jedna spomen-ploča posvećena je Narcisu Rietu. Roditelji su mu bili Talijani, a rodio se u Njemačkoj, gdje je 1930-ih postao Jehovin svjedok. Jehovine svjedoke se progonilo za vrijeme Hitlerovog režima jer su bili podložni pravome Bogu, Jehovi, a ne Hitleru.

Kad je Gestapo otkrio da Riet sudjeluje u dostavljanju časopisa Kula stražara u koncentracione logore, on je pobjegao u Cernobbio. Tamo su ga kršćanska braća zamolila da prevodi Kulu stražaru na talijanski i dostavlja je tamošnjim suvjernicima. Riet je to revno činio, no nije ostao nezapažen. U kuću su mu upali jedan esesovac i njegovi ljudi, uhapsili ga i odnijeli dokazni materijal — dvije Biblije i nekoliko pisama. Riet je deportiran u Njemačku i odveden u koncentracioni logor Dachau, gdje je pogubljen kratko prije nego je završio Drugi svjetski rat. Bio je “progonjen zbog vjere”, kako piše na spomen-ploči u Cernobbiju.

Vjera Narcisa Rieta i mnogih drugih Jehovinih svjedoka koji su pogubljeni za vrijeme nacističkog režima potiče današnje kršćane da ostanu vjerni Jehovi, jedinoj osobi u svemiru koja je dostojna da je se obožava (Otkrivenje 4:11). Isus je rekao: “Sretni su oni koji su progonjeni zbog pravednosti.” Bog pamti njihova djela i nagrađuje ih što mu neustrašivo služe (Matej 5:10; Hebrejima 6:10).