KADA se ptice ujutro probude, one često prvo malo cvrkuću, a potom odlete u potragu za hranom. Uvečer se vrate u svoje gnijezdo, još malo cvrkuću i onda pođu na počinak. U određeno vrijeme pare se, nesu jaja i podižu svoje ptiće. Druge životinje žive sličnim predvidljivim životom.

Mi ljudi smo drugačiji. Istina, jedemo, spavamo i razmnožavamo se, ali većina nas nije zadovoljna samo time. Želimo znati zašto smo ovdje. Tražimo smisao svog života. Osim toga, razmišljamo o budućnosti, nadamo se. Te dublje potrebe ukazuju na jedno svojstvo po kojem su ljudi jedinstveni. Radi se o duhovnosti, odnosno potrebi za onim što je duhovne prirode i sposobnosti da zadovoljimo tu potrebu.

Biblija objašnjava otkuda u ljudskoj prirodi potječe potreba za duhovnošću: “Stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božjemu stvori ga; muško i žensko stvori ih” (1. Mojsijeva 1:27). To što smo načinjeni “po obličju Božjemu”, ili na Božju sliku, znači da, iako smo grešni i nesavršeni, imamo sposobnost odražavati određene Božje osobine (Rimljanima 5:12). Naprimjer, možemo biti kreativni. Isto tako, u određenoj mjeri imamo mudrost, osjećaj za pravdu i sposobnost da jedni druge samopožrtvovno volimo. Također možemo razmišljati o prošlosti i planirati budućnost (Priče Salamunove 4:7; Propovjednik 3:1, 11; Mihej 6:8; Ivan 13:34; 1. Ivanova 4:8).

Naša potreba za duhovnošću najjasnije se očituje u našoj urođenoj želji da obožavamo  Boga. Ukoliko na ispravan način ne zadovoljimo potrebu za prisnošću s našim Stvoriteljem, ne možemo pronaći pravu i trajnu sreću. “Sretni su oni koji su svjesni svoje duhovne potrebe”, rekao je Isus (Matej 5:3). Međutim, moramo paziti da tu potrebu zadovoljimo tako da saznamo duhovnu istinu — istinu o Bogu, njegovim moralnim mjerilima i naumu s ljudima. Gdje možemo naći duhovnu istinu? U Bibliji.

Apostol Pavao napisao je: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za ispravno postavljanje stvari” (2. Timoteju 3:16). Pavlove riječi odgovaraju onome što je Isus rekao kad se molio Bogu: “Tvoja riječ je istina.” Danas tu Riječ poznajemo kao Bibliju, i bilo bi mudro ispitati jesu li naša vjerovanja i nazori u skladu s njom (Ivan 17:17).

Kada svoja vjerovanja uspoređujemo s Božjom Riječi, mi smo poput ljudi iz drevnog grada Bereje, koji su provjeravali jesu li Pavlova učenja bila u skladu s biblijskim tekstovima. Umjesto da ih kritizira, biblijski pisac Luka pohvalio je Berejce zbog njihovog stava. Napisao je da su “primili riječ s najvećom gorljivošću, svaki dan pažljivo razmatrajući Pisma da vide je li to tako” (Djela apostolska 17:11). S obzirom na proturječna vjerska i moralna učenja kojih danas ima u izobilju, itekako je važno da oponašamo plemenite Berejce.

Drugi način na koji možemo prepoznati duhovnu istinu jest da promatramo kako ona utječe na život ljudi (Matej 7:17). Naprimjer, živjeti u skladu s biblijskom istinom znači biti bolji suprug i otac ili bolja supruga i majka, te tako obiteljski život učiniti sretnijim i osjećati veće zadovoljstvo. “Sretni su oni koji slušaju Božju riječ i drže je”, rekao je Isus (Luka 11:28).

Te Isusove riječi podsjećaju nas na riječi njegovog nebeskog Oca, koji je starom izraelskom narodu rekao: “Ja sam Jehova Bog tvoj koji te učim da bi napredovao, vodim te putem kojim treba da ideš. O, da si pazio na zapovijedi moje! mir bi tvoj bio kao rijeka, i pravda tvoja kao valovi morski” (Izaija 48:17, 18). Sve koji vole dobrotu i pravednost takav srdačan poziv sigurno dira u srce!

Bog je Izraelcima uputio taj srdačni poziv zato što su bili zavedeni vjerskim lažima (Psalam 106:35-40). I mi se moramo čuvati neistine. U vezi s onima koji samo tvrde da su kršćani Pavao je napisao: “Doći će vrijeme kad neće podnositi zdravo učenje, nego će, u skladu s vlastitim željama, nakupljati sebi učitelje da im škakljaju uši; i odvratit će svoje uši od istine” (2. Timoteju 4:3, 4).

Vjerski vođe ljudima “škakljaju uši” tako što prelaze preko postupaka koji su posljedica neispravnih želja, kao što su izvanbračni seks, homoseksualnost i opijanje. Biblija jasno kaže da i oni koji odobravaju takvo što i oni koji to čine “neće  naslijediti Božje kraljevstvo” (1. Korinćanima 6:9, 10; Rimljanima 1:24-32).

Istina, potrebna je hrabrost da bi se živjelo po biblijskim moralnim mjerilima, osobito kada nas drugi zbog toga ismijavaju, no ipak je moguće tako živjeti. Među Jehovinim svjedocima ima mnogo pojedinaca koji su se prije drogirali, opijali, razvratno živjeli, postupali nasilno, krali i lagali. Međutim, primili su k srcu ono što kaže Božja Riječ i uz pomoć svetog duha učinili promjene u svom životu kako bi živjeli “dostojno Jehove” (Kološanima 1:9, 10; 1. Korinćanima 6:11). Budući da su postigli mir s Bogom, dobili su i duševni mir te, kao što ćemo vidjeti, pouzdanu nadu u budućnost.

Na Bibliji utemeljena nada u trajni mir za sve ljude koji slušaju Boga ostvarit će se putem Božjeg Kraljevstva. “Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji”, rekao je Isus u Očenašu (Matej 6:10). Da, samo Božje Kraljevstvo može osigurati da se na Zemlji vrši Božja volja. Zašto? Zato što putem tog nebeskog Kraljevstva, kojim upravlja Isus Krist, Bog sprovodi svoju zakonitu vrhovnu vlast nad Zemljom (Psalam 2:7-12; Danijel 7:13, 14).

Kao Kralj tog nebeskog Kraljevstva, Isus Krist će ljude koji su poslušni Bogu osloboditi iz svakog oblika ropstva, pa tako i iz željeznog stiska Adamovog grijeha te njegovih posljedica, bolesti i smrti. U Otkrivenju 21:3, 4 stoji: “Gle, Božji je šator s ljudima (...). I obrisat će [Jehova Bog] svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle.”

Na cijeloj će Zemlji vladati trajni mir. Zašto možemo biti sigurni u to? Odgovor se nalazi u Izaiji 11:9, gdje se za podanike Božjeg Kraljevstva kaže: “Neće uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, jer će zemlja biti puna poznanja Jehovina kao more vode što je puno.” Da, tada će svaki čovjek na Zemlji poznavati  Boga i slušat će ga. Bi li to volio doživjeti? Ako bi, sada je vrijeme da počneš usvajati dragocjeno ‘znanje o Jehovi’.

Bog će putem Kraljevstva popraviti sve zlo koje je Sotona učinio i poučiti ljude svojoj pravdi. Zato ne iznenađuje što je to Kraljevstvo bilo glavna tema Isusovog poučavanja. On je rekao: “Moram objaviti dobru vijest o Božjem kraljevstvu, jer sam za to poslan” (Luka 4:43). Krist je zapovjedio svojim učenicima da tu istu poruku prenose drugima (Matej 28:19, 20). “Ova dobra vijest o kraljevstvu”, prorekao je, “propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:14). Taj se kraj brzo približava. Stoga je jako važno da ljudi dobrog srca poslušaju tu dobru vijest koja spašava život.

Albert, koji je spomenut u prethodnom članku, čuo je poruku o Kraljevstvu kada su njegova žena i sin počeli proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Albert je u početku bio skeptičan prema tome. Čak je zamolio mjesnog svećenika da posjeti njegovu ženu i sina te im dokaže da su Jehovini svjedoci u krivu. Međutim, svećenik to nije htio učiniti. Zato je Albert odlučio prisustvovati njihovom razgovoru o Bibliji i pronaći nešto pogrešno u učenjima Jehovinih svjedoka. Nakon samo jednog takvog razgovora pridružio im se u proučavanju, željan da sazna više. Kasnije je objasnio zašto je promijenio mišljenje. “To je bilo ono što sam oduvijek tražio”, rekao je.

Tako je Albert konačno počeo utaživati svoju duhovnu glad i nikada zbog toga nije požalio. Biblijska istina pružila mu je ono što je tražio cijelog života — rješenje problema nepravde i korupcije koji prožimaju ljudsko društvo te nadu u budućnost. Biblijska istina omogućila mu je da ima duševni mir. Jesu li tvoje duhovne potrebe zadovoljene? To ćeš lako saznati ako razmotriš pitanja iz okvira na 6. stranici. Ako želiš više informacija, Jehovini svjedoci rado će ti pomoći.