ALBERT je imao sretan brak i dvoje krasne djece. Ali imao je osjećaj da u njegovom životu nešto nedostaje. U vrijeme kada mu je bilo teško naći posao počeo se baviti politikom i prihvatio je socijalizam. Čak je postao aktivni član mjesnog ogranka Komunističke partije.

Međutim, komunizam ga je ubrzo razočarao. Prestao se baviti politikom i sasvim se posvetio svojoj obitelji. Sreća njegove obitelji postala mu je smisao života. Pa ipak, Albert je u sebi još uvijek osjećao izjedajuću prazninu. I dalje nije imao pravi duševni mir.

Albertova priča nipošto nije jedina takva priča. Milijuni ljudi su u potrazi za smislom života isprobavali razne ideološke, filozofske i vjerske pravce. Na Zapadu je hipijevski pokret iz 1960-ih bio svojevrsna pobuna protiv tradicionalnih moralnih i društvenih vrijednosti. Mladi su naročito tragali za srećom i smislom života, i to putem halucinogenih droga i filozofskih nazora hipijevskih “gurua”. Međutim, hipijevski pokret nije pomogao u potrazi za istinskom srećom. Naprotiv, potpomogao je stvaranje ovisnika o drogi i promiskuitetnih mladih, ubrzavajući tako pad društva u moralnu konfuziju.

Ljudi stoljećima nastoje pronaći sreću putem bogatstva, moći ili visokog obrazovanja. No takva potraga na koncu dovodi do razočaranja. “Čak i kad netko ima obilje,  njegov život ne proizlazi iz onoga što posjeduje”, rekao je Isus (Luka 12:15). Da, uporna težnja za bogaćenjem obično dovodi do nezadovoljstva. Biblija kaže: ‘Oni koji su odlučili obogatiti se padaju u iskušenje i zamku i mnoge bezumne i štetne želje, koje guraju ljude u uništenje i propast. Jer je ljubav prema novcu korijen svih vrsta štetnih stvari, i težeći za tom ljubavi neki su se isprobadali mnogim bolima’ (1. Timoteju 6:9, 10).

No kako se onda može pronaći duševni mir i smisao života? Radi li se jednostavno o metodi pokušaja i pogrešaka, kao da u mraku strijelom gađamo metu? Srećom, nije tako. Kao što ćemo vidjeti u idućem članku, potrebno je zadovoljiti jednu vrlo važnu, isključivo ljudsku potrebu.