PAMETNA osoba praktična je i bistra, zdravo rasuđuje i oštroumna je, razumna je i oprezna te razborita i mudra. Ona nije podmukla i ne manipulira drugima. “Svaki pametan čovjek radi s razumom”, kaže se u Pričama Salamunovim 13:16. Da, biti pametan i razborit itekako je poželjno.

Kako u svakodnevnom životu možemo pokazati da smo pametni i razboriti? Kako se to očituje u odlukama koje donosimo, u ophođenju s drugima i načinu na koji reagiramo u različitim situacijama? Koje blagoslove imaju razborite osobe? Kojih su nevolja pošteđene? Salamun, kralj starog Izraela, na ta je pitanja konkretno odgovorio u Pričama Salamunovim 14:12-25. *

Da bi se donosilo mudre odluke i vodilo uspješan život, potrebno je znati razlikovati dobro od lošeg. Međutim, Biblija upozorava: “Neki se put čini čovjeku prav, a kraj mu je put k smrti” (Priče Salamunove 14:12). Stoga moramo naučiti razlikovati ono što je uistinu ispravno od onoga što je samo naizgled takvo. U izvornom jeziku izraz preveden s “put k smrti” stoji u množini (“putevi k smrti”), što pokazuje da ima mnogo takvih varljivih puteva. Razmotri neke opasnosti kojih moramo biti svjesni i izbjegavati ih.

Bogate i slavne ljude u ovom svijetu općenito se smatra uglednima i vrijednima divljenja. Njihov uspjeh u društvu i materijalno blagostanje mogu stvoriti dojam da je njihov način života ispravan. Međutim, što je s metodama kojima se mnogi takvi pojedinci služe kako bi stekli bogatstvo ili slavu? Jesu li one uvijek ispravne i moralne? Isto tako, neki ljudi pokazuju hvalevrijednu gorljivost za svoja vjerska uvjerenja. No je li njihova iskrenost zaista dokaz da su ta vjerovanja i ispravna? (Rimljanima 10:2, 3).

Samozavaravanje je daljnji razlog zašto se neki put može činiti pravim. Donositi odluke na temelju vlastitog osjećaja za ono što je ispravno znači oslanjati se na srce, a ono je prijevarno (Jeremija 17:9). Ako nismo dobro oblikovali i izgradili svoju savjest, može nam se dogoditi da krivi put smatramo pravim. Dakle, što nam može pomoći da izaberemo pravi put?

Marljivo osobno proučavanje dubljih istina iz Božje Riječi neophodno je ako želimo steći ‘moć zapažanja da razlikujemo i ispravno i neispravno’. No tu moć zapažanja moramo ‘uvježbati upotrebom’, odnosno tako da primjenjujemo biblijska načela (Hebrejima 5:14). Moramo paziti da zbog postupaka koji se samo čine ispravnima ne skrenemo s ‘tijesnog puta koji vodi u život’ (Matej 7:13, 14).

Možemo li biti sretni ako nemamo unutarnji mir? Mogu li smijeh i zabava ublažiti bol koja je duboko u nama? Ako smo  potišteni, je li pametno tražiti spas ili utjehu u alkoholu, drogi ili nemoralnom načinu života? Odgovor je ne. “I kod smijeha može se srce žalostiti”, kaže mudri kralj (Priče Salamunove 14:13a, Šarić).

Smijeh može prikriti bol, ali je ne može i ukloniti. “Svemu ima vrijeme”, kaže Biblija. Da, postoji “vrijeme plaču i vrijeme smijehu; vrijeme ridanju i vrijeme igranju” (Propovjednik 3:1, 4). Ako potištenost potraje, moramo poduzeti neke korake da je nadvladamo i potražiti ‘mudar savjet’ ako je potrebno (Priče Salamunove 24:6). * Smijeh i razonoda mogu biti korisni, no imaju prilično malu vrijednost. Upozoravajući na neispravno i neumjereno zabavljanje, Salamun kaže: “Veselju kraj biva žalost” (Priče Salamunove 14:13b).

“Tko je bezvjeran u srcu, siti se plodovima puteva svojih, a dobar čovjek plodovima djela svojih”, nastavlja izraelski kralj (Priče Salamunove 14:14, NS). Kako se bezvjeran i dobar čovjek ‘site’ plodovima svojih djela?

Osobi bez vjere nije stalo da Bogu položi račun. Zbog toga joj nije važno hoće li činiti ono što je ispravno u Jehovinim očima (1. Petrova 4:3-5). Takva je osoba zadovoljna svojim materijalističkim načinom života — ‘sita je’ (Psalam 144:11-15a). S druge strane, dobra osoba zanima se za duhovne stvari. Što god radi, drži se Božjih pravednih mjerila. Takva se osoba “siti” plodovima svojih djela, odnosno zadovoljna je, jer je Jehova njen Bog te ima neopisivu radost zato što služi Svevišnjemu (Psalam 144:15b).

Ističući razliku između neiskusne i razborite osobe, Salamun kaže: “Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake” (Priče Salamunove 14:15). Pametan čovjek nije lakovjeran. On ne vjeruje svemu što čuje niti prepušta drugima da razmišljaju umjesto njega, već mudro pazi na svoje korake.  On nastoji saznati sve činjenice do kojih može doći i djeluje kada je dovoljno sa svime upoznat.

Uzmi za primjer pitanje: “Postoji li Bog?” Neiskusna osoba sklona je prikloniti se mišljenju većine ili stavovima istaknutih ljudi. Pametan će, s druge strane, naći vremena da istraži činjenice. On razmišlja o biblijskim recima kao što su Rimljanima 1:20 i Hebrejima 3:4. Kad se radi o pitanjima vjere, razborita osoba ne prihvaća olako ono što kažu vjerski vođe. Ona ‘ispituje nadahnute izraze da vidi potječu li od Boga’ (1. Ivanova 4:1).

Doista je mudro slušati savjet da ne ‘vjerujemo svašta’! Oni kojima je povjerena odgovornost da savjetuju druge u kršćanskoj skupštini moraju to naročito uzeti k srcu. Onaj tko daje savjet mora imati potpunu sliku o cijeloj situaciji. Mora pažljivo slušati i sakupiti činjenice iz svih izvora kako ne bi dao pogrešan ili neobjektivan savjet (Priče Salamunove 18:13; 29:20).

Ukazujući na još jednu razliku između mudre i nerazumne osobe, kralj Izraela kaže: “Mudar se boji i kloni se zla, a bezumnik je gnjevan i samouvjeren. Tko je brz na gnjev, čini ludosti, a čovjek koji zna razmišljati omražen je” (Priče Salamunove 14:16, 17, NS).

Mudra se osoba boji posljedica loših postupaka. Zato je oprezna te cijeni svaki savjet koji joj pomaže da se kloni zla. Bezumnik nema takav strah. Budući da je samouvjeren, on oholo odbacuje savjete koje mu drugi daju. Takva se osoba lako ražesti i onda postupa nerazumno. No zašto čovjek koji zna razmišljati postaje omražen?

U izvornom jeziku izraz preveden sa “zna razmišljati” ima dva značenja — pozitivno i negativno. Ako se koristi u pozitivnom smislu, onda se odnosi na razboritost i bistar um (Priče Salamunove 1:4; 2:11; 3:21). U negativnom smislu taj se izraz može odnositi na pokvarene misli i zlobno razmišljanje (Psalam 37:7; Priče Salamunove 12:2; 24:8).

Ako se izraz “čovjek koji zna razmišljati” odnosi na podmuklog spletkara, nije teško razumjeti zašto je takva osoba omražena. No, nije li istina da i čovjeka kojeg krasi razboritost mogu mrziti oni kojima nedostaje ta osobina? Naprimjer, svijet mrzi one koji koriste svoj zdrav razum i odluče ‘ne biti dio svijeta’ (Ivan 15:19). Mladi kršćani koji upotrebljavaju razum i odupiru se štetnom pritisku vršnjaka jer ne žele postupati neispravno nailaze na ismijavanje. Činjenica je da ovaj svijet koji leži u vlasti Sotone Đavla mrzi prave Božje sluge (1. Ivanova 5:19).

Pametne, odnosno razborite osobe razlikuju se od neiskusnih na još jedan način. “Ludi [“neiskusni”, “NS”] nasljeđuje bezumlje, a razboriti vjenčava se znanjem” (Priče Salamunove 14:18). Budući da im nedostaje razbor, neiskusni postupaju bezumno. To postaje sastavni dio njihovog života. S druge strane, znanje ukrašava razboritu osobu kao što kruna krasi kralja.

“Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga”, kaže mudri kralj (Priče Salamunove 14:19). Drugim riječima, dobar će čovjek na kraju bolje proći od zloga. Razmisli o današnjem porastu Božjeg naroda i njegovom načinu života koji je po kvaliteti bez premca. Kada vide blagoslove koje Jehovini sluge imaju, neki protivnici jednostavno se moraju ‘pokloniti’ pred Jehovinom simboličnom nebeskom ženom, koju duhom pomazani ostatak zastupa na Zemlji. Ako ništa drugo, ti će protivnici najkasnije u Harmagedonu morati priznati da taj zemaljski dio Božje organizacije doista  zastupa njen nebeski dio (Izaija 60:1, 14; Galaćanima 6:16; Otkrivenje 16:14, 16).

Govoreći o nečemu što je u ljudskoj prirodi, Salamun kaže: “Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja” (Priče Salamunove 14:20). Kod nesavršenih je ljudi zaista tako. Budući da naginju sebičnosti, skloni su veću naklonost pokazivati bogatima negoli siromašnima. Iako bogata osoba ima mnogo prijatelja, oni traju onoliko koliko i njeno bogatstvo. Zar ne bismo onda trebali izbjegavati stvaranje prijatelja pomoću novca ili dodvoravanja?

Što ako iskreno samoispitivanje pokaže da dodvoravanjem pokušavamo steći naklonost bogatih i da s visine gledamo na one koji su siromašni? Moramo shvatiti da Biblija osuđuje takvo pristrano ponašanje. Ona kaže: “Tko prezire bližnjega svojega griješi; a tko je milostiv ubogima, blago njemu” (Priče Salamunove 14:21).

Trebamo se brinuti za one koji su u teškim okolnostima (Jakov 1:27). Kako to možemo činiti? Tako da podijelimo s njima “sredstva ovog svijeta koja su potrebna za život”, a to može biti novac, hrana, krov nad glavom, odjeća i drugo, te da im poklanjamo pažnju (1. Ivanova 3:17). Osoba koja je prema takvima milostiva sretna je jer je ‘više sreće u davanju nego u primanju’ (Djela apostolska 20:35).

Načelo “što god čovjek sije, to će i požeti” vrijedi kako za razumnu tako i za nerazumnu osobu (Galaćanima 6:7). Ona prva čini dobro, a druga smišlja zlo. “Koji smišljaju zlo, ne lutaju li?” pita mudri kralj. Da, oni ‘idu stranputicom’ (prijevod Stvarnost). “A milost i vjera biće onima koji smišljaju dobro” (Priče Salamunove 14:22). Oni koji čine dobro stječu naklonost ljudi te im Bog pokazuje svoju milost.

Govoreći o tome kako marljiv rad dovodi do uspjeha i kako je onaj tko mnogo priča, a malo radi sam odgovoran za neuspjeh, Salamun kaže: “U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo” (Priče Salamunove 14:23). To načelo svakako je primjenjivo na trud koji ulažemo na duhovnom području. Ako smo marljivi u kršćanskoj službi, doživljavamo blagoslove koji usljeđuju kada drugima prenosimo spasonosnu istinu iz Božje Riječi. Kada savjesno obavljamo svako teokratsko zaduženje koje dobijemo, to vodi do radosti i zadovoljstva.

“Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnih ostaje bezumlje”, kažu Priče Salamunove 14:24. To bi moglo značiti da mudrost za kojom mudri teže predstavlja njihovo bogatstvo, koje ih ukrašava kao vijenac ili kruna. Suprotno tome, bezumni znaju samo za bezumlje. Prema jednom biblijskom priručniku, ta bi izreka također mogla značiti da je “bogatstvo ukras onima koji ga mudro koriste (...), dok bezumnici imaju samo svoju ludost”. U svakom slučaju, mudra osoba bolje prolazi od bezumne.

“Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru”, kaže izraelski kralj (Priče Salamunove 14:25). To je svakako istina kad se radi o sudskom postupku, no zapazi kako je to povezano i s našim propovijedanjem. Kada propovijedamo o Kraljevstvu i činimo učenike, mi svjedočimo za istinu iz Božje Riječi. Naše svjedočenje oslobađa osobe iskrenog srca iz krive religije i spašava živote. Neprestano pazeći na sebe i svoje poučavanje spasit ćemo i sebe i one koji nas slušaju (1. Timoteju 4:16). Dok to i dalje činimo, nastojmo pokazivati razboritost u svim područjima života.