PREMDA nije medicinski priručnik, Biblija ipak govori o tome kako osjećaji, i pozitivni i negativni, mogu utjecati na čovjekovo psihičko i fizičko zdravlje. “Srce veselo pomaže kao lijek”, kaže Biblija, “a duh žalostan suši kosti.” U njoj također možemo pročitati: “Ako kloneš u nevolji, skratiće ti se sila” (Priče Salamunove 17:22; 24:10). Malodušnost nam može iscrpiti snagu te nas tako učiniti slabima i ranjivima, bez želje da nešto promijenimo ili da potražimo pomoć.

Malodušnost može utjecati i na duhovni život osobe. Ljudi koji se osjećaju bezvrijedno često misle da nikada ne mogu biti u dobrom odnosu s Bogom i imati njegov blagoslov. Simone, koja se spominje u prethodnom članku, sumnjala je da je ona “osoba koja bi mogla imati Božje odobravanje”. Međutim, Božja Riječ, Biblija, kaže da Bog s naklonošću gleda na one koji se trude ugoditi mu.

Biblija kaže da je Jehova “blizu onih koji su slomljena srca i spašava one koji su skršena duha”. Bog ne prezire “srce slomljeno i satrveno”, već obećava da će ‘oživjeti duh poniznih i oživjeti srce slomljenih’ (Psalam 34:18; 51:17; Izaija 57:15; NS).

Jednom je prilikom Božji Sin, Isus, smatrao potrebnim ukazati svojim učenicima na to da Bog u svojim slugama vidi ono što je dobro. Jednom usporedbom objasnio  je da Bog primjećuje kada vrabac padne na tlo — nešto što većini ljudi nije važno. Ujedno je naglasio da Bog zna i najmanji detalj o ljudima, čak i broj vlasi na glavi. Isus je svoju usporedbu zaključio riječima: “Zato, ne bojte se: vi ste vredniji od mnogo vrabaca” (Matej 10:29-31). * Isus je pokazao da su, bez obzira na ono što neki misle o sebi, ljudi koji imaju vjere doista dragocjeni u Božjim očima. Ustvari, apostol Petar podsjeća nas da “Bog nije pristran, nego mu je u svakom narodu prihvatljiv onaj tko ga se boji i čini ono što je pravedno” (Djela apostolska 10:34, 35).

Božja Riječ potiče nas da steknemo uravnoteženo gledište o sebi. Apostol Pavao pod nadahnućem je napisao: “Po nezasluženoj dobrohotnosti koja mi je dana kažem svakome koji je među vama neka ne misli o sebi više nego što treba misliti; nego neka misli tako da bude zdravih misli, svatko onako kako mu je Bog udijelio mjeru vjere” (Rimljanima 12:3).

Sigurno je da ne bismo smjeli previsoko misliti o sebi i postati umišljeni, no ne trebamo ići ni u drugu krajnost i misliti da smo bezvrijedni. Umjesto toga, naš bi cilj trebao biti da realno gledamo na sebe, da budemo svjesni i svojih jakih strana i onih slabih. Jedna je kršćanka to ovako opisala: “Niti sam najgora osoba na svijetu niti sam idealna. Imam i dobre i loše strane, baš kao i svi drugi.”

Naravno, lakše je reći da treba imati takav uravnotežen stav nego to i postići. Da bi se nadvladalo pretjerano negativan stav prema sebi koji se možda godinama razvijao, obično je potrebno mnogo truda. Pa ipak, mi uz Božju pomoć možemo promijeniti svoju osobnost, kao i pogled na život. Upravo nas na to potiče Božja Riječ. U njoj čitamo: ‘Skinite staru osobnost koja odgovara vašem prijašnjem načinu vladanja i koja se kvari po svojim prevarljivim željama, a obnovite se u sili koja pokreće vaš um, i obucite se u novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i lojalnosti’ (Efežanima 4:22-24).

Ako se trudimo preoblikovati ‘silu koja pokreće naš um’, odnosno naše stavove i sklonosti, možemo promijeniti svoju osobnost, pa više nećemo razmišljati previše negativno, već optimistično. Lena, koja je spomenuta u prethodnom članku, shvatila je to tek kad je prestala misliti da je nitko ne voli i da joj nitko ne može pomoći te da ništa neće i ne može promijeniti njeno mišljenje o sebi. Koji su  praktični savjeti iz Biblije pomogli Leni, Simone i drugima da ipak učine takvu promjenu?

“Stavi na Jehovu breme svoje, i on će te potkrijepiti” (Psalam 55:22). Molitva nam najviše može pomoći da budemo istinski radosni. Simone kaže: “Kad god sam utučena obratim se Jehovi i molim ga za pomoć. Nijednom se nije dogodilo da nisam osjetila njegovu snagu i vodstvo.” Kada nas psalmist potiče da stavimo svoje breme na Jehovu, on nas zapravo podsjeća da je Jehovi stalo do nas, ali i da nas kao pojedince smatra dostojnima da primimo njegovu pomoć i podršku. Na pashalnu večer 33. n. e. Isusovi su učenici bili žalosni zbog onoga što im je Isus rekao o svom skorom odlasku. Isus ih je potaknuo da se mole svom Ocu i potom je dodao: “Molite, i primit ćete, da bi vaša radost bila potpuna” (Ivan 16:23, 24).

“Više je sreće u davanju nego u primanju” (Djela apostolska 20:35). Kao što je Isus naučavao, davanje je izuzetno važno za istinsku radost u životu. Primjenjivanje te biblijske istine pomoći će nam da se usredotočimo na potrebe drugih, umjesto da razmišljamo o svojim nedostacima. Kada pomažemo drugima te osjetimo njihovu zahvalnost, imamo bolje mišljenje o sebi. Lena je uvjerena da joj to što svojim bližnjima redovito prenosi dobru vijest iz Biblije pomaže na dva načina. “Prvo, donosi mi sreću i zadovoljstvo o kojima je Isus govorio”, kaže ona. “Drugo, mnoge pozitivne reakcije ljudi oko mene pomažu mi da budem radosna.” Ako velikodušno pomažemo drugima, na nama će se ispuniti riječi iz Priča Salamunovih 11:25, gdje stoji: “Tko napaja, sam će biti napojen.”

“Svi su dani nevoljnikovi zli; a tko je vesela srca, na gozbi je jednako” (Priče Salamunove 15:15). Svatko od nas može izabrati kako će gledati na sebe i svoje životne okolnosti. Možemo sve gledati crno i osjećati se jadno ili možemo izabrati da razmišljamo pozitivno, da budemo “vesela srca”, a onda ćemo biti radosni kao da smo na gozbi. Simone kaže: “Trudim se ostati optimist koliko god je moguće. Marljiva sam u osobnom proučavanju i službi propovijedanja te ustrajna u molitvi. Također se nastojim okružiti optimističnim ljudima i biti uz druge kad me trebaju.” Takav stav u srcu vodi do istinske radosti, baš kao što nas Biblija potiče: “Radujte se o Jehovi, i pjevajte, pravednici; veselite se svi koji ste prava srca” (Psalam 32:11).

“U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji” (Priče Salamunove 17:17). Kada se povjerimo voljenoj osobi ili nekome u koga imamo povjerenja,  to nam može pomoći da se uhvatimo ukoštac s negativnim osjećajima te ih otklonimo prije nego što nas sasvim obuzmu. Razgovor s drugima može nam pomoći da uravnoteženo i s pozitivnim stavom sagledamo situaciju. “Razgovor puno pomaže”, priznaje Simone. “Moraš nekome reći kako se osjećaš. Često je dovoljno samo izbaciti iz sebe ono što te tišti.” Tako ćeš moći doživjeti koliko je istinita izreka koja kaže: “Briga u srcu čovječjem obara; a dobra riječ razveseljava” (Priče Salamunove 12:25).

Razmotrili smo samo nekoliko od mnoštva izvrsnih i praktičnih biblijskih načela koja nam mogu pomoći da nadvladamo negativne osjećaje i budemo istinski radosni. Ako se i ti boriš s osjećajem manje vrijednosti, potičemo te da dublje istražiš Božju Riječ, Bibliju. Nauči realno i zdravo razmišljati o sebi i svom odnosu s Bogom. Iskreno se nadamo da ćeš uz vodstvo Božje Riječi moći pronaći istinsku radost u svemu što radiš.