BIBLIJSKA knjiga Druga o kraljevima nastavlja tamo gdje završava Prva knjiga o kraljevima. Ona izvještava o 29 kraljeva — od kojih je 12 vladalo nad sjevernim kraljevstvom Izraelom, a 17 nad južnim kraljevstvom Judom. Druga knjiga o kraljevima također govori o aktivnostima proroka Ilije, Elizeja i Izaije. Iako se ne drži posve kronološkog redoslijeda, njen izvještaj obuhvaća vrijeme sve do razorenja Samarije i Jeruzalema. Sve u svemu, Druga knjiga o kraljevima obuhvaća razdoblje od 340 godina — od 920. pr. n. e. do 580. pr. n. e., kada je prorok Jeremija završio s njenim pisanjem.

Zašto nam je Druga knjiga o kraljevima važna? Što nas uči o Jehovi i njegovom postupanju s ljudima? Koje pouke možemo izvući iz postupaka kraljeva, proroka i drugih koji se spominju u toj knjizi? Razmotrimo neke pouke iz Druge knjige o kraljevima.

Ohozija, kralj Izraela, ozlijedio se kada je pao u svojoj kući. Preko proroka Ilije saznao je da će umrijeti. Ohozija je umro, a na prijestolju ga je naslijedio njegov brat Joram. U to je vrijeme nad Judom kraljevao Jozafat. Ilija je odnesen u olujnom vjetru, a njegov pomoćnik Elizej naslijedio ga je u proročkoj službi. Tijekom svoje službe koja je trajala otprilike 60 godina Elizej je učinio mnoga čuda. (Vidi okvir “Elizejeva čuda”.)

Kada se moapski kralj pobunio protiv Izraela, Joram, Jozafat i edomski kralj pošli su da se bore protiv njega. Pobjeda im je dana zbog Jozafatove vjernosti. Kasnije je sirijski kralj planirao iznenadan napad na Izraela. Međutim, Elizej mu je pokvario plan. Sirijski kralj se razbjesnio i poslao “konje i kola s velikom vojskom” da zarobe Elizeja (2. Kraljevima 6:14). Elizej je tom prilikom učinio dva čuda i pustio Sirijce da se vrate u miru. Kasnije je sirijski kralj Ben-Adad opkolio Samariju. To je dovelo do velike gladi, ali Elizej je prorekao da će glad prestati.

Nakon nekog vremena Elizej je otišao u Damask. Kralj Ben-Adad, koji je tada bio bolestan, poslao je Hazaela da pita proroka hoće li ozdraviti. Elizej je prorekao da će kralj umrijeti i da će umjesto njega vladati Hazael. Već sutradan Hazael je ugušio kralja mokrim pokrivačem i preuzeo kraljevstvo (2. Kraljevima 8:15). U Judi je kraljem postao Jozafatov sin Joram, a njega je naslijedio njegov sin Ohozija. (Vidi okvir “Kraljevi Jude i Izraela”.)

Odgovori na biblijska pitanja:

2:9 — Zašto je Elizej tražio ‘dva dijela Ilijinog duha’? Da bi mogao nositi odgovornost proroka u Izraelu, Elizeju je trebao isti duh koji je pokazao Ilija, trebao je biti hrabar i neustrašiv. Svjestan toga, Elizej je tražio  dvostruki dio Ilijinog duha. Budući da ga je Ilija imenovao svojim nasljednikom te je šest godina bio njegov pomoćnik, Elizej je Iliju smatrao svojim duhovnim ocem. On je Iliji bio poput prvorođenog duhovnog sina (1. Kraljevima 19:19-21; 2. Kraljevima 2:12). Stoga, kao što je doslovni prvorođenac dobio dva dijela očevog nasljedstva, Elizej je tražio i dobio dva dijela Ilijinog duhovnog nasljeđa.

2:11 — Što je bilo nebo na koje je ‘Ilija otišao u vihoru’? Ne radi se o dalekim svemirskim prostranstvima niti o duhovnom području gdje prebivaju Bog i njegovi anđeoski sinovi (5. Mojsijeva 4:19; Psalam 11:4; Matej 6:9; 18:10). Nebo na koje je Ilija uzašao bilo je vidljivo nebo, odnosno atmosfera (Psalam 78:26; Matej 6:26). Jureći Zemljinom atmosferom, vatrena kola očito su prenijela Iliju na drugi dio Zemlje, gdje je još živio određeno vrijeme. Ustvari, Ilija je nekoliko godina kasnije napisao pismo Joramu, kralju Jude (2. Dnevnika 21:1, 12-15).

5:15, 16 — Zašto Elizej nije prihvatio Namanov dar? Elizej je odbio dar jer je bio svjestan da je Namanovo čudesno izlječenje postignuto Jehovinom moći, a ne njegovom. Za njega je bilo nezamislivo da za sebe ostvari dobit iz službe koju mu je Bog dodijelio. Ni današnji sluge pravog Boga ne žele ostvarivati korist iz Jehovine službe. Oni uzimaju k srcu Isusovu opomenu: “Badava ste primili, badava dajte” (Matej 10:8).

5:18, 19 — Je li Naman tražio oprost za to što je morao sudjelovati u vjerskom obredu? Sirijski je kralj očito bio star i slab te se morao držati za Namana. Kada bi se kralj poklonio iskazujući štovanje Remonu, tada se i Naman poklonio. Međutim, za Namana je to bila potpuno mehanička radnja, čija je svrha bila isključivo pružiti oslonac kralju, a ne odavati štovanje. Naman je molio Jehovu da mu oprosti što će vršiti tu državničku dužnost. Elizej je vjerovao Namanu i zato mu je rekao: “Idi s mirom.”

Pouke za nas:

1:13, 14 Kad se uči iz iskustava drugih i postupa ponizno, time se može spasiti živote.

2:2, 4, 6 Iako je možda šest godina bio Ilijin pomoćnik, Elizej ga nipošto nije htio ostaviti. Zaista izvrstan primjer odanosti i prijateljstva! (Priče Salamunove 18:24).

2:23, 24 Izgleda da je glavni razlog zbog kojeg je Elizej doživio takvo izrugivanje bio to što je ćelav čovjek nosio Ilijinu proročku odjeću. Djeca su prepoznala da je Elizej Jehovin poslanik i jednostavno ga nisu htjela u svojoj blizini. Kao što stoji u prijevodu Silvija Grubišića, djeca su mu govorila: “Penji se”, čime su mu htjela poručiti ‘penji se u Betel’ ili ‘idi u nebo kao Ilija’. Ta su djeca očito odražavala neprijateljski stav svojih roditelja. Zaista je od životne važnosti da roditelji uče djecu poštivanju Božjih predstavnika!

3:14, 18, 24 Ono što Jehova kaže uvijek se ostvari.

3:22 Odraz ranojutarnje svjetlosti stvorio je privid da je voda krv, možda zato što je tlo u svježe iskopanim jamama sadržavalo  crvenu glinu. Jehova se može poslužiti prirodnim pojavama kako bi ostvario ono što naumi.

4:8-11 Kad je prepoznala da je Elizej “svet čovjek Božji”, žena iz Sunama ukazala mu je gostoprimstvo. Zar i mi ne bismo trebali činiti isto vjernim Jehovinim slugama?

5:3 Mala Izraelka vjerovala je da Bog može činiti čuda. Osim toga, imala je hrabrosti da govori o svojoj vjeri. Djeco i mladi, trudite li se ojačati svoju vjeru u Božja obećanja i skupiti hrabrosti da govorite o istini svojim nastavnicima i drugim učenicima?

5:9-19 Ne pokazuje li Namanov primjer da ponosna osoba može naučiti biti ponizna? (1. Petrova 5:5).

5:20-27 Kako li je strašna cijena laganja i pretvaranja! Budemo li razmišljali o tome koliko si boli i štete možemo nanijeti dvostrukim životom, bit će nam lakše kloniti se takvog postupanja.

Jehuv je pomazan za kralja nad Izraelom. On je odmah počeo istrebljivati Ahabov  dom. Jehuv je uz pomoć domišljatog plana ‘istrijebio Baala iz Izraela’ (2. Kraljevima 10:28). Kada je saznala da je Jehuv ubio njenog sina, Ohozijina majka Atalija ‘pobila je sav kraljevski rod u Judi’ i prigrabila prijestolje (2. Kraljevima 11:1). Spašen je samo Ohozijin mali sin Joas, koji je nakon šest godina sakrivanja postavljen za kralja nad Judom. Budući da ga je poučavao svećenik Jojada, Joas je činio ono što je ispravno u Jehovinim očima.

Nakon Jehuva svi kraljevi u Izraelu činili su ono što je bilo zlo u Jehovinim očima. Elizej je umro prirodnom smrću za vladavine Jehuvljevog unuka. Četvrti Judin kralj nakon Joasa bio je Ahaz, a on “ne činjaše što je pravo pred Jehovom” (2. Kraljevima 16:1, 2). Međutim, njegov sin Ezehija pokazao se kao kralj koji je ‘prionuo uz Jehovu’ (2. Kraljevima 17:20; 18:6). Godine 740. pr. n. e., kada je Ezehija kraljevao u Judi, a Ozeje vladao u Izraelu, asirski kralj Salmanazar ‘zauzeo je Samariju i odveo Izraela u Asiriju’ (2. Kraljevima 17:6). Potom su u područje Izraela dovedeni ljudi iz drugih naroda i tako je nastala samaritanska religija.

Od sedam Judinih kraljeva koji su slijedili nakon Ezehije, samo je Jozija poduzeo korake da očisti zemlju od krivih vjerovanja i vjerskih običaja. Na koncu su 607. pr. n. e. Babilonci osvojili Jeruzalem i “tako bi preseljen Juda iz zemlje svoje” (2. Kraljevima 25:21).

Odgovori na biblijska pitanja:

13:20, 21 — Pokazuje li to čudo da je ispravno štovati relikvije? Ne pokazuje. U Bibliji ne piše da se Elizejeve kosti ikada štovalo. Božja je moć stajala iza tog čuda, kao i iza svih čuda koja je Elizej činio dok je bio živ.

15:1-6 — Zašto je Jehova Azariju (koji se zvao i Ozija) kaznio gubom? “Kad [Ozija] osili, ponese se srce njegovo (...) i sagriješi Jehovi Bogu svojemu, jer uđe u hram Jehovin da kadi na oltaru kadionom.” Kada su se svećenici suprotstavili Oziji i rekli mu da ‘izađe iz svetinje’, on se razgnjevio na njih te je kažnjen gubom (2. Dnevnika 26:16-20).

18:19-21, 25 — Je li Ezehija bio u savezu s Egiptom? Nije. Rapsakova je optužba bila laž, kao i njegova tvrdnja da ga je Jehova poslao. Vjerni kralj Ezehija uzdao se isključivo u Jehovu.

Pouke za nas:

9:7, 26 Teška osuda Ahabovog doma pokazuje da su kriva religija i prolijevanje nedužne krvi odvratni Jehovi.

9:20 Jehuvljev žestok način vožnje, po kojem je bio poznat, ukazivao je na to da je revno izvršavao svoja zaduženja. Jesi li i ti poznat kao revni objavitelj Kraljevstva? (2. Timoteju 4:2).

9:36, 37; 10:17; 13:18, 19, 25; 14:25; 19:20, 32-36; 20:16, 17; 24:13 Možemo biti sigurni da će se ‘riječ koja izlazi iz Jehovinih usta’ uvijek ispuniti (Izaija 55:10, 11).

10:15 Kao što je Jonadab svim srcem prihvatio Jehuvljev poziv da pođe s njim u njegovim kolima, tako i “veliko mnoštvo” od srca podržava Isusa Krista, suvremenog Jehuva, i njegove pomazane sljedbenike (Otkrivenje 7:9).

10:30, 31 Premda Jehuv nije bio bez mana, Jehova je pokazao da cijeni sve što je učinio. Doista, ‘Bog nije nepravedan da zaboravi naše djelo’ (Hebrejima 6:10).

13:14-19 Budući da je Jehuvljevom unuku Joasu manjkalo revnosti, pa je samo tri puta strijelama udario o zemlju, nije uspio potpuno poraziti Sirijce. Jehova očekuje od nas da zadatak koji nam je povjerio obavljamo cijelim srcem i revno.

20:2-6 Jehova ‘sluša molitvu’ (Psalam 65:2).

 24:3, 4 Zbog Manasijine krivnje za krv Jehova ‘nije htio oprostiti’ Judi. Bogu je krv nedužnih dragocjena. Možemo biti sigurni u to da će Jehova osvetiti krv nedužnih tako što će uništiti one koji su odgovorni za njeno prolijevanje (Psalam 37:9-11; 145:20).

Druga knjiga o kraljevima prikazuje Jehovu kao Boga koji ispunjava svoja obećanja. Izgnanstvo stanovnika dvaju kraljevstava, prvo Izraela, a zatim i Jude, uvjerljiv je dokaz ispunjenja proročanske osude zapisane u 5. Mojsijevoj 28:15–29:28. Druga knjiga o kraljevima opisuje Elizeja kao proroka koji je bio izrazito revan za Jehovino ime i pravu religiju. O Ezehiji i Joziji saznali smo da su bili ponizni kraljevi koji su poštovali Božji Zakon.

Dok razmišljamo o stavu i postupcima kraljeva, proroka i drugih o kojima govori Druga knjiga o kraljevima, zar ne izvlačimo dragocjene pouke o tome čemu težiti i što izbjegavati? (Rimljanima 15:4; 1. Korinćanima 10:11). Da, “Božja riječ je živa i vrši snažan utjecaj” (Hebrejima 4:12).