MARIANNA je Jehovin svjedok i živi na jugu Italije. Ima 18 godina i u završnom je razredu srednje škole. S njom su u istoj školi još neki mladi Jehovini svjedoci.

“Sada već nekoliko godina”, piše Marianna, “neki od nas za vrijeme školskog odmora čitamo dnevni citat iz brošurice Svakodnevno razmatranje Svetog pisma. Jedino mjesto za to pronašli smo u jednom hodniku blizu zbornice. U njemu baš nije bilo previše tiho. Većina profesora vidjela bi nas u prolasku, a neki bi se zaustavili da vide što radimo. Tako smo često imali priliku odgovarati na njihova pitanja. U prosjeku bi nam svakog dana prišao jedan profesor. Nekoliko njih slušalo je naše razmatranje dnevnog citata te su rekli da je lijepo to što mi Jehovini svjedoci cijenimo duhovne stvari. Jednom nas je zamjenik ravnatelja pozvao da citat razmotrimo u zbornici.

Kada je vidio gdje čitamo i razgovaramo, jedan moj profesor pitao je ravnatelja možemo li to činiti u nekoj učionici, gdje je manja buka. Ravnatelj je to odobrio, a profesor nas je pohvalio pred cijelim razredom i rekao da služimo kao dobar primjer. Svi smo jako radosni što nas je Jehova toliko blagoslovio.”