1. Koje nam se pitanje nameće s obzirom na to kako su Izraelci reagirali kad su vidjeli Mojsija u podnožju Sinaja?

IZRAELCI sakupljeni u podnožju gore Sinaja imali su dovoljno razloga da se približe Jehovi. On ih je izbavio iz Egipta svojom moćnom rukom. Brinuo se za njih u pustinji tako što im je osiguravao hranu i vodu. Zatim im je dao pobjedu nad Amalečanima koji su ih napali (2. Mojsijeva 14:26-31; 16:2–17:13). Dok su bili utaboreni u pustinji u podnožju gore Sinaja, narod je bio toliko uplašen gromovima i munjama da je zadrhtao. Kasnije su vidjeli Mojsija kako silazi sa Sinaja, a lice mu je odražavalo Jehovinu slavu. Pa ipak, umjesto da su bili zadivljeni i puni cijenjenja, ustuknuli su. “Pobojaše se pristupiti” k Mojsiju (2. Mojsijeva 19:10-19; 34:30, Šarić). Zašto su se bojali gledati odraz Jehovine slave nakon što je učinio toliko toga za njih?

2. Zašto su se Izraelci vjerojatno uplašili kad su vidjeli Božju slavu koju je odražavao Mojsije?

² Izraelci su se vjerojatno ponajviše uplašili zbog onog što se dogodilo prije toga. Kad svjesno nisu poslušali Jehovu, nego su napravili zlatno tele, on ih je kaznio  (2. Mojsijeva 32:4, 35). Jesu li izvukli kakvu pouku iz toga i jesu li to cijenili? Većina njih nije. Pretkraj svog života Mojsije se sjetio kako su napravili zlatno tele, ali i drugih trenutaka kada Izraelci nisu poslušali Jehovu. Narodu je rekao: “Suprotiste [se] riječi Jehove Boga svojega, i ne vjerovaste mu i ne poslušaste glasa njegova. Nepokorni bijaste Jehovi od kad vas poznah” (5. Mojsijeva 9:15-24).

3. Kako je Mojsije pokrivao svoje lice?

³ Obrati pažnju na to što je Mojsije učinio kad je vidio da su Izraelci uplašeni. U izvještaju stoji: “A kad im Mojsije izgovori, zastrije lice svoje pokrivalom. Ali kad Mojsije dolažaše [u sveti šator] pred Jehovu da s njim govori, skidaše pokrivalo dokle ne bi izašao; a izašavši kazivaše sinovima Izraelovim što mu se zapovijedaše. Tada viđahu sinovi Izraelovi lice Mojsijevo, gdje se svijetli koža na licu njegovu, te Mojsije opet zastiraše pokrivalom lice svoje dokle ne bi opet ušao da govori s [Jehovom]” (2. Mojsijeva 34:33-35). Zašto je Mojsije u određenim trenucima preko lica stavljao pokrivalo, odnosno koprenu? Što iz toga učimo? Odgovori na ta pitanja mogu nam pomoći da procijenimo kakav je naš odnos s Jehovom.

4. Zašto je, prema riječima apostola Pavla, Mojsije stavljao koprenu?

⁴ Apostol Pavao objasnio je da je Mojsijevo stavljanje koprene bilo povezano s umom i srcem samih Izraelaca. Napisao je: “Izraelovi sinovi nisu mogli uprijeti pogled u Mojsijevo lice zbog slave njegovog lica (...). Njihove su misaone snage otupjele” (2. Korinćanima 3:7, 14). Kako žalosno! Izraelci su bili Jehovin odabrani narod i on je želio da mu se približe (2. Mojsijeva 19:4-6). Unatoč tome, nisu uprli pogled u odraz Božje slave. Umjesto da su svoje srce i um usredotočili na Jehovu, pokazujući da su mu odani i da ga ljube, oni su se u nekoj mjeri okrenuli od njega.

5, 6. (a) Koja je sličnost postojala između Izraelaca u prvom stoljeću i onih u Mojsijevom vremenu? (b) Koja je razlika postojala između onih koji su poslušali Isusa i onih koji nisu?

⁵ Nešto slično dogodilo se u prvom stoljeću n. e. Kad je Pavao postao kršćanin, savez Zakona već je bio zamijenjen novim savezom, čiji je posrednik bio Isus Krist, Veći Mojsije. Isus je riječima i djelima savršeno odražavao Jehovinu slavu. Pavao je o uskrsnulom Isusu napisao: “On je odraz [Božje] slave i točna slika samog njegovog bića” (Hebrejima 1:3). Kakvu su samo izuzetnu priliku imali Židovi! Mogli su od samog Božjeg Sina čuti riječi vječnog života! Nažalost, većina onih kojima je Isus propovijedao nije ga slušala. Citirajući Jehovino proročanstvo objavljeno preko Izaije, Isus je o njima rekao: “Srce ovog naroda postalo [je] neprijemljivo, i ušima su čuli bez odaziva, i zatvorili su svoje oči; da očima nikada ne vide i ušima ne čuju i srcem ne shvate smisao i da se ne obrate, i da ih ne izliječim” (Matej 13:15; Izaija 6:9, 10).

⁶ Postojala je velika razlika između Židova i Isusovih učenika, o kojima je Isus rekao: “Sretne su vaše oči jer vide, i vaše uši jer čuju” (Matej 13:16). Pravi kršćani svim srcem žele upoznati Jehovu i služiti mu. Oni uživaju u vršenju njegove volje obznanjene u Bibliji. Stoga pomazani kršćani odražavaju Jehovinu slavu kao sluge novog saveza, a i pripadnici drugih ovaca čine nešto slično (2. Korinćanima 3:6, 18).

7. Zašto ne iznenađuje što većina odbacuje dobru vijest?

⁷ Kao što smo vidjeli, kako u Isusovim tako i u Mojsijevim danima, većina Izraelaca odbacila je jedinstvenu priliku koja je stajala pred njima. Slično je i u naše vrijeme. Većina ljudi odbacuje dobru vijest koju propovijedamo. To nas nimalo ne iznenađuje. Pavao je napisao: “Ako je dobra vijest koju objavljujemo zaista zastrta, zastrta je među onima koji propadaju, među kojima je bog ovog sustava stvari zaslijepio umove nevjernika” (2. Korinćanima 4:3, 4). Osim što se Sotona trudi sakriti dobru vijest od ljudi, mnogi sami sebi zastiru lice jer je ne žele vidjeti.

8. U kom su pogledu mnogi zaslijepljeni neznanjem, i kako mi to možemo izbjeći?

⁸ Mnogima su simbolične oči zaslijepljene neznanjem. Biblija govori da su narodi “umom u tami, i otuđeni od života koji pripada Bogu, zbog neznanja koje je u njima” (Efežanima 4:18). Prije nego što je postao kršćanin, Pavao, čovjek upućen u Zakon, bio je toliko zaslijepljen neznanjem da je progonio Božju skupštinu (1. Korinćanima 15:9). Unatoč tome, Jehova mu je otkrio istinu. Pavao objašnjava: “Razlog zbog kojeg mi je ukazano milosrđe bio je da bi na meni kao najistaknutijem slučaju Krist Isus pokazao svu svoju dugotrpljivost za primjer onima koji će vjerovati u njega za vječni život” (1. Timoteju 1:16). Kao i slučaju Pavla, sada Bogu služe mnogi koji su se prije protivili njegovoj istini. To je dobar razlog da nastavimo svjedočiti čak i onima koji nam se protive. A dok to činimo, redovito proučavajmo Božju Riječ i trudimo se shvaćati njen smisao, pa nećemo iz neznanja učiniti ništa loše što bi nam donijelo Jehovino neodobravanje.

9, 10. (a) Kako su Židovi iz prvog stoljeća pokazali da se ne daju poučiti i da uporno ostaju pri svome? (b) Je li današnji svijet kršćanstva sličan njima? Objasni.

⁹ Mnogi ne mogu razumjeti duhovne istine zato što se ne daju poučiti i zato što uporno ostaju pri svom mišljenju. Mnogi Židovi odbacili su Isusa i njegova učenja jer su se tvrdoglavo držali Mojsijevog zakona. Naravno, bilo je iznimki. Naprimjer, nakon što je Isus uskrsnuo, “veliko mnoštvo svećenika postalo je poslušno vjeri” (Djela apostolska 6:7). Pa ipak, o većini Židova Pavao je napisao: “Sve do danas, kad god se čitaju Mojsijevi spisi, koprena leži na njihovom srcu” (2. Korinćanima 3:15). Pavao je vjerojatno znao što je Isus jednom prije rekao židovskim vjerskim vođama: “Vi istražujete Pisma, jer mislite da ćete pomoću njih imati vječni život;  a upravo ona svjedoče o meni” (Ivan 5:39). Pisma koja su tako temeljito istraživali trebala su im pomoći da uvide da je Isus doista Mesija. Međutim, Židovi su imali neka svoja shvaćanja, pa ih ni Sin Božji koji je činio čuda nije mogao uvjeriti u suprotno.

¹⁰ Isto je i danas s mnogima iz svijeta kršćanstva. Poput Židova iz prvog stoljeća, oni “imaju revnost za Boga; ali ne u skladu s točnom spoznajom” (Rimljanima 10:2). Iako neki proučavaju Bibliju, ne žele vjerovati onome što ona kaže. Ne slažu se s tim da Jehova poučava svoj narod preko razreda vjernog i razboritog roba, kojeg sačinjavaju pomazani kršćani (Matej 24:45). S druge strane, mi razumijemo da Jehova poučava svoj narod i da se do razumijevanja njegovih istina uvijek dolazi postepeno (Priče Salamunove 4:18). Kad dozvoljavamo da nas Jehova poučava, blagoslovljeni smo time što poznajemo njegovu volju i njegov naum.

11. Kako istina ostaje skrivena od onih koji vjeruju samo u ono u što žele vjerovati?

¹¹ Drugi su zaslijepljeni jer vjeruju samo u ono u što žele vjerovati. Prorečeno je da će neki ismijavati Božji narod i poruku o Isusovoj prisutnosti koju on objavljuje. Apostol Petar je napisao: “Po vlastitoj želji, previđaju činjenicu”, naime to da je Bog u Noino vrijeme naveo potop na svijet (2. Petrova 3:3-6). Slično tome, mnogi koji se izjašnjavaju kao kršćani slažu se s tim da Jehova pokazuje milosrđe, dobrotu i da oprašta, ali zanemaruju ili odbacuju činjenicu da on ne oslobađa od kazne (2. Mojsijeva 34:6, 7). Pravi kršćani trude se razumjeti što Biblija doista uči.

12. U kom su pogledu ljudi zaslijepljeni tradicijom?

¹² Mnogi koji idu u crkvu zaslijepljeni su tradicijom. Isus je vjerskim vođama svog vremena rekao: ‘Obezvrijedili ste Božju riječ zbog svoje predaje’ (Matej 15:6). Nakon povratka iz babilonskog izgnanstva Židovi su revno obnovili obožavanje pravog Boga, ali svećenici su postali ponosni i samopravedni. Vjerske praznike slavilo se formalistički, bez istinskog strahopoštovanja pred Bogom (Malahija 1:6-8). Do Isusovog vremena pismoznalci i farizeji Mojsijevom zakonu već su pridodali bezbroj predaja. Isus ih je razotkrio kao licemjere jer su izgubili iz vida pravedna načela na kojima se temeljio taj Zakon (Matej 23:23, 24). Pravi kršćani ne smiju dopustiti vjerskim tradicijama koje su ljudi uveli da ih odvuku od obožavanja pravog Boga.

13. Na koja je dva načina Mojsije u izvjesnoj mjeri vidio Božju slavu?

¹³ Na gori Sinaju Mojsije je tražio da vidi slavu Jehove Boga, i doista je vidio njen odraz. Kad je išao u sveti šator, nije imao koprenu. Bio je čovjek s velikom vjerom i želio je vršiti Božju volju. Premda je dobio priliku da u viziji u izvjesnoj mjeri vidi Jehovinu slavu, on je u određenom smislu i očima vjere vidio Boga. Biblija kaže da je “ostao postojan kao da vidi Onoga koji je nevidljiv” (Hebrejima 11:27; 2. Mojsijeva  34:5-7). A Božju slavu nije odražavao samo svjetlošću koju je neko vrijeme njegovo lice isijavalo nego i svojim nastojanjem da pomogne Izraelcima da upoznaju Jehovu i služe mu.

14. Kako je Isus gledao Božju slavu, i u čemu je uživao?

¹⁴ Isus je na nebu izravno gledao Božju slavu beskrajno mnogo vremena, čak i prije nego što je stvoren svemir (Priče Salamunove 8:22, 30). Sve to vrijeme oni su razvijali odnos koji se temeljio na velikoj ljubavi i naklonosti. Jehova Bog izrazio je najsrdačniju ljubav i naklonost tom prvorođencu svega stvorenja. I Isus je izražavao duboku ljubav i naklonost Bogu koji mu je dao život (Ivan 14:31; 17:24). Bila je to savršena ljubav između Oca i Sina. Isus je, poput Mojsija, uživao u odražavanju Jehovine slave onime što je naučavao.

15. Kako kršćani gledaju na Božju slavu?

¹⁵ Poput Mojsija i Isusa, Božji današnji sluge na Zemlji trude se saznati više o Jehovinoj slavi. Oni ne odbacuju slavnu dobru vijest. Apostol Pavao je napisao: “Kad dođe do obraćenja Jehovi [kako bi se vršilo njegovu volju], koprena se uklanja” (2. Korinćanima 3:16). Mi proučavamo Bibliju jer želimo vršiti Božju volju. Divimo se slavi koja se odražava na licu Jehovinog Sina i pomazanog Kralja, Isusa Krista, i oponašamo njegov primjer. Poput Mojsija i Isusa, i mi izvršavamo svoju službu, poučavajući druge o veličanstvenom Bogu kojeg obožavamo.

16. Kako nam koristi to što znamo istinu?

¹⁶ Isus je u molitvi rekao: “Javno te hvalim, Oče, (...) jer si ove stvari sakrio od mudrih i umnih, a otkrio si ih maloj djeci” (Matej 11:25). Jehova osobama iskrena i ponizna srca daje da razumiju njegove naume i njegovu osobnost (1. Korinćanima 1:26-28). On nas štiti i brine se za nas te nas uči onome što je za naše dobro, a to je da živimo život na najbolji mogući način. Iskoristimo svaku priliku da se približimo Jehovi, zahvalni za mnoge darove  koje nam daje kako bismo ga još bolje upoznali!

17. Kako još bolje upoznajemo Jehovina svojstva?

¹⁷ Pavao je pomazanim kršćanima napisao: ‘Otkrivenih lica odražavamo kao ogledala Jehovinu slavu i preobražavamo se u isti lik iz slave u slavu’ (2. Korinćanima 3:18). Bilo da je naša nada nebeska bilo zemaljska, što bolje upoznajemo Jehovu — njegova svojstva i osobnost otkrivene u Bibliji — to mu postajemo sličniji. Ako sa zahvalnošću razmišljamo o životu, službi i učenjima Isusa Krista, još ćemo potpunije odražavati Jehovina svojstva. Kakva je samo radost znati da hvalimo svog Boga, čiju slavu nastojimo odražavati!