BROD napušta Španjolsku i plovi prema Italiji. Početak je 16. stoljeća. U brodu leži teret ogromne vrijednosti — glavnina svih tiskanih primjeraka višejezične Biblie Complutensis, koja je tiskana između 1514. i 1517. Najednom počinje jaka oluja. Posada se bori kako bi spasila brod, no njihovi su napori uzaludni. Brod i njegov neprocjenjivo vrijedan teret nestaju u moru.

Ta je nesreća dovela do potražnje za novim izdanjem višejezične Biblije. Na koncu se čuveni tiskar Christophe Plantin prihvatio tog izazova. Budući da je trebao bogatog mecenu koji bi financirao taj golemi posao, zamolio je španjolskog kralja Filipa II da bude njegov službeni pokrovitelj. Prije nego što je donio odluku, kralj se posavjetovao s više španjolskih učenjaka, među kojima je bio i uvaženi bibličar Benito Arias Montano. On je kralju Filipu rekao: “Time ćete poslužiti Bogu i sveopćoj Crkvi, ali ne samo to nego ćete i imenu Vašeg kraljevskog Veličanstva priskrbiti veliku slavu te poštovanje i ugled Vašoj osobi.”

Revidirano izdanje Biblie Complutensis bilo bi važno kulturno  postignuće, pa je Filip odlučio zdušno poduprijeti Plantinov projekt. On je Ariasu Montanu povjerio ogroman zadatak da uredi i pripremi knjigu koja je kasnije nazvana Kraljevska Biblija, odnosno Antverpenska višejezična Biblija. *

Kralja Filipa toliko je zanimala izrada te višejezične Biblije da je zatražio da se njemu na korekturu šalje otisak svake stranice. Naravno, Plantinu se nije sviđala pomisao da mora čekati dok svaka stranica iz Antwerpena stigne do kralja u Španjolsku, da je on pročita i korigira te zatim pošalje natrag. Naposljetku je kralj dobio samo prvu otisnutu stranicu i možda još neke stranice tiskane u početnom razdoblju. U međuvremenu se Montano bavio pravim korektorskim poslom uz dragocjenu pomoć trojice profesora iz Louvaina i Plantinove kćeri koja je tada bila još tinejdžerka.

Arias Montano dobro se uklopio u društvo antverpenskih učenjaka. On se kao čovjek širokih nazora svidio Plantinu te su njih dvojica do kraja života bili prijatelji i suradnici. Montano nije bio poseban samo zbog svoje učenosti već i zbog velike ljubavi prema Božjoj Riječi. * Kao mladić, trudio se da što prije završi svoju akademsku  naobrazbu kako bi se mogao posvetiti isključivo proučavanju Biblije.

Arias Montano smatrao je da prijevod Biblije treba biti doslovan što je više moguće. Nastojao je vjerno prevesti ono što piše na izvornom jeziku i tako omogućiti čitatelju da sazna što doista kaže Božja Riječ. Montano se vodio načelom Erazma Roterdamskog, koji je poticao učenjake da “propovijedaju o Kristu s izvornih jezika”. Smisao koji su prenosili izvorni jezici Biblije stoljećima je bio sakriven od ljudi zato što su latinski prijevodi bili teško razumljivi.

Svi rukopisi koje je Alfonso de Zamora bio pregledao i pripremio za tiskanje Biblie Complutensis dospjeli su u ruke Ariasa Montana, koji ih je upotrijebio pri radu na Kraljevskoj Bibliji. *

Kraljevska Biblija u početku je bila zamišljena kao drugo izdanje Biblie Complutensis, ali je postala mnogo više od obične revizije. Iz Biblie Complutensis uzet je hebrejski tekst i grčki tekst Septuaginte, no dodani su i novi tekstovi zajedno s opsežnim dodatkom. Nova višejezična Biblija na koncu je imala osam svezaka. Tiskanje je trajalo pet godina, od 1568. do 1572, što je bilo vrlo kratko razdoblje s obzirom na složenost tog djela. Naposljetku je tiskano 1 213 primjeraka.

Biblia Complutensis iz 1517. bila je “spomenik umijeću tiskanja”, ali nova Antverpenska višejezična Biblija nadmašila je to prethodno izdanje ne samo izvedbom nego i sadržajem. Ona je bila još jedna prekretnica u povijesti tiskanja i, što je još važnije, u pripremi poboljšanih kritičkih izdanja Biblije.

Kao što se moglo i očekivati, ubrzo su se oglasili neprijatelji pouzdanog prijevoda  Biblije. Premda je Antverpenska Biblija imala papinu suglasnost, a Arias Montano zasluženo bio na glasu kao častan učenjak, on je ipak prijavljen inkviziciji. Protivnici su govorili da tim svojim djelom navodi na zaključak da je novi revidirani latinski tekst Santesa Pagninusa točniji prijevod hebrejskih i grčkih tekstova nego Vulgata, koja je bila prevedena prije mnogo stoljeća. Također su optužili Montana da se u želji da načini točan prijevod Biblije služio izvornim jezicima, što su oni smatrali herezom.

 Inkvizicija je čak ustvrdila da “Kralju ne služi na čast što se njegovo kraljevsko ime nalazi na tom djelu”. Ona je izrazila žaljenje što se Montano nije dovoljno oslanjao na Vulgatu, službeni prijevod Crkve. No, unatoč tim optužbama, nije se mogao naći dovoljno jak dokaz kojim bi osudili Montana ili njegovu višejezičnu Bibliju. Kraljevska je Biblija na koncu naišla na dobar prijem i postala standardni priručnik na različitim sveučilištima.

Premda Antverpenska Biblija nije bila namijenjena širokoj publici, ubrzo je postala vrlo korisna prevoditeljima Biblije. Poput svoje prethodnice, Biblie Complutensis, i ona je doprinijela priređivanju točnijih biblijskih tekstova. Ujedno je pomogla prevoditeljima da bolje razumiju te stare jezike na kojima je Biblija pisana. To je djelo olakšalo prevođenje Biblije na nekoliko glavnih europskih jezika. Naprimjer, u priručniku The Cambridge History of the Bible navodi se da je prevoditeljima čuvenog prijevoda kralja Jakova (King James Version) iz 1611. Antverpenska višejezična Biblija bila od velike pomoći prilikom prevođenja s drevnih jezika. Isto tako, Kraljevska Biblija imala je znatan utjecaj na dvije važne višejezične Biblije objavljene u 17. stoljeću. (Vidi okvir “Višejezične Biblije”.)

Jedna od mnogih odlika Antverpenske Biblije bila je ta što su europski učenjaci prvi put imali na raspolaganju sirijski prijevod “Novog zavjeta”. Taj sirijski tekst nalazio se pored doslovnog prijevoda na latinski. Bio je to vrlo koristan dodatak, budući da je taj sirijski prijevod bio jedan od najstarijih prijevoda grčkog dijela Biblije. Sirijski prijevod iz 5. stoljeća n. e. temeljio se na rukopisima koji su potjecali čak iz drugog stoljeća n. e. Kako navodi The International Standard Bible Encyclopedia, “opće je poznato da [sirijska] Pešita ima veliku vrijednost za tekstualnu kritiku. Ona je jedan od najstarijih i najvažnijih svjedoka drevnih tradicija.”

Ni pobješnjelo more ni napadi španjolske inkvizicije nisu mogli spriječiti da 1572. na svjetlo dana ne izađe kvalitetnije i opsežnije izdanje Biblie Complutensis pod imenom Kraljevska Biblija. Povijest višejezične Antverpenske Biblije još je jedan primjer napora koje su iskreni ljudi poduzimali kako bi branili Božju Riječ.

Svjesno ili ne, ti su požrtvovni ljudi svojim nesebičnim radom dokazali istinitost Izaijinih proročanskih riječi. On je prije skoro tri tisuće godina napisao: “Suši se trava, cvijet opada; ali riječ Boga našega ostaje dovijeka” (Izaija 40:8).