GENEVIÈVE DE GAULLE, nećakinja Charlesa de Gaullea, nekadašnjeg predsjednika Francuske, osobno je upoznala Jehovine svjedoke u nacističkom koncentracionom logoru u Ravensbrücku, na sjeveru Njemačke. Gornje riječi napisala je u jednom pismu u kolovozu 1945.

Koncentracioni logor u Auschwitzu, u Poljskoj, oslobođen je 27. siječnja 1945. U Njemačkoj se od 1996. taj dan obilježava kao spomen na žrtve Hitlerovog Trećeg Reicha.

U svom govoru na toj komemoraciji 27. siječnja 2003. Peter Straub, predsjednik parlamenta njemačke savezne države Baden-Württemberg, izjavio je: “Svi oni koji su bili proganjani zbog svojih vjerskih ili političkih uvjerenja i koji su radije umrli nego se pokorili zaslužuju naše veliko poštovanje, poštovanje koje se teško izražava riječima. Jehovini svjedoci bili su jedina religija koja je u potpunosti odbacila zahtjeve Hitlerovog režima: Nisu dizali ruku u znak pozdrava Hitleru. Nisu se htjeli zaklinjati na odanost ‘Führeru i državi’, nisu htjeli ići u vojsku niti sudjelovati u nacističkim radnim akcijama. Njihova se djeca nisu pridružila Hitlerovoj mladeži.”

Isus Krist je o svojim sljedbenicima rekao: “Oni nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta” (Ivan 17:16). Dakle, stav Jehovinih svjedoka bio je isključivo vjerske prirode. Straub je dalje rekao: “Jedino su Jehovini svjedoci, koji su u koncentracionim logorima na svojoj odjeći morali imati ljubičasti trokut, sami mogli okončati svoje mučeništvo. Bilo je dovoljno potpisati izjavu kojom se odriču svoje vjere.”

Za veliku većinu Jehovinih svjedoka nije dolazilo u obzir da se odreknu svoje vjere. Zato ih je za vrijeme nacizma umrlo oko 1 200. Zbog prigovora savjesti pogubljeno je 270 Jehovinih svjedoka. Oni nisu tek riječima pokazali da se slažu s izjavom: “Moramo slušati Boga kao vladara, a ne ljude” (Djela apostolska 5:29).

Jehovini svjedoci bili su obični ljudi, kao što je rekao Ulrich Schmidt, predsjednik parlamenta njemačke savezne države Nordrhein-Westfalen. U osvrtu na njegov govor, u brošuri Landtag Intern naziva ih se “običnim ljudima koji su slušali svoju savjest i čvrsto zastupali svoja religiozna uvjerenja, pokazali se hrabrim građanima i zbog svojih se kršćanskih uvjerenja usprotivili nacističkoj ideologiji”. Možemo biti sigurni da je Jehova Bog radostan zbog svih koji mu ostaju vjerni pod teškim uvjetima. U Pričama Salamunovim 27:11 čitamo: “Sine moj, budi mudar i obraduj srce moje, da imam što odgovoriti onomu tko me ruži.”