Što je u drevnom Izraelu predstavljala čudesna svjetlost koja se ponekad naziva šekina, a moglo je se vidjeti u Svetinji nad svetinjama unutar svetog šatora i unutar hrama?

Jehova, Otac pun ljubavi i Zaštitnik svog naroda, jasno je očitovao svoju prisutnost u Izraelu. Jedan od načina na koje je to činio bio je blistavi oblak koji se uvijek spominje uz mjesto obožavanja Boga.

Ta uočljiva svjetlost predočavala je Jehovinu nevidljivu prisutnost. Bila je vidljiva u Svetinji nad svetinjama kako unutar svetog šatora tako i unutar hrama koji je Salamun sagradio. Ta čudesna svjetlost nije označavala doslovnu prisutnost Jehove. Bog se ne može nalaziti ni u jednom objektu koji ljudi sagrade (2. Dnevnika 6:18; Djela apostolska 17:24). Ta nadnaravna svjetlost koja je bila vidljiva u Božjem svetištu prvosvećeniku je, a preko njega i svim Izraelcima, jamčila da je Jehova prisutan te da ih štiti i brine se za njih i njihove potrebe.

Na aramejskom jeziku kojim se govorilo nakon što je Biblija napisana, to se svjetlo nazivalo šekina, što znači “onaj koji prebiva” ili “prebivalište”. Taj se izraz ne pojavljuje u Bibliji, no nalazi se u targumima, aramejskim prijevodima dijela Biblije pisanog na hebrejskom jeziku.

Kad je davao upute za izgradnju svetog šatora, Jehova je rekao Mojsiju: “Metnućeš zaklopac odozgo na kovčeg, a u kovčeg ćeš metnuti svjedočanstvo, koje ću ti dati. I tu ću se sastajati s tobom i govoriću ti odozgo sa zaklopca između dva keruba, koji će biti na kovčegu” (2. Mojsijeva 25:21, 22). Kovčeg je bio pozlaćen, a nalazio se u Svetinji nad svetinjama. Na njegovom poklopcu bila su dva zlatna keruba.

Otkuda je Jehova govorio? Na to je pitanje odgovorio kad je Mojsiju rekao: ‘U oblaku ću se nad zaklopcem javljati’ (3. Mojsijeva 16:2). Oblak je lebdio iznad svetog kovčega i između dva zlatna keruba. Biblija ne otkriva koliko se uvis uzdizao ni kolika je bila udaljenost između njega i keruba.

Blistavi oblak osvjetljavao je Svetinju nad svetinjama. Ustvari, to je bio jedini izvor svjetlosti u njoj. Kad bi prvosvećenik na Dan pomirenja ušao u tu najskrovitiju prostoriju, mogao je vidjeti zahvaljujući njemu. Stajao je u prisutnosti Jehove.

Ima li ta čudesna svjetlost neko značenje za kršćane? Apostol Ivan je u viziji vidio grad u kojem ‘noći neće biti’. Taj grad je Novi Jeruzalem, sačinjen od pomazanih kršćana koji su uskrsnuli da bi vladali s Isusom. Svjetlost tog simboličnog grada ne potječe ni od Sunca ni od Mjeseca. Slava Jehove Boga obasjava tu organizaciju, kao što je šekina oblak osvjetljavao Svetinju nad svetinjama. Osim toga, Janje, Isus Krist, “svjetljika” je tog grada. ‘Grad’ širi svoje duhovno svjetlo i štiti one koji su otkupljeni iz svih naroda, te oni tako dobivaju vodstvo (Otkrivenje 21:22-25).

Zato što primaju tako obilne blagoslove od Jehove Boga, njegovi sluge mogu biti uvjereni da je on njihov Pastir koji ih štiti i Otac pun ljubavi.