1. Što dokazuje da je apostol Pavao hodio po vjeri, a ne po gledanju?

BILA je 55. n. e. i prošlo je oko 20 godina otkako je čovjek koji se tada zvao Savao, a bio je progonitelj kršćana, prihvatio kršćanstvo. Vrijeme je teklo, no on nije dozvolio da oslabi njegova vjera u Boga. Iako doslovnim očima nije mogao vidjeti ono što je na nebu, ostao je čvrst u vjeri. Stoga je apostol Pavao pomazanim kršćanima, koji su imali nebesku nadu, napisao: “Hodimo po vjeri, a ne po gledanju” (2. Korinćanima 5:7).

2, 3. (a) Kako pokazujemo da hodimo po vjeri? (b) Što znači hoditi po gledanju?

² Da bismo hodili po vjeri, moramo imati bezuvjetno pouzdanje u to da nas Bog može voditi u životu. Moramo biti potpuno uvjereni da on doista zna što je za nas najbolje (Psalam 119:66). Prilikom donošenja odluka i njihovog sprovođenja u djelo, mi uzimamo u obzir “stvarnosti iako ih se ne vidi” (Hebrejima 11:1). U njih spadaju obećana ‘nova nebesa i nova zemlja’ (2. Petrova 3:13). S druge strane, hoditi po gledanju znači voditi se u životu isključivo onim što zapažamo svojim osjetilima. Takvo je postupanje opasno jer nas može dovesti do toga da posve zanemarimo Božju volju (Psalam 81:12; Propovjednik 11:9).

³ Bez obzira na to jesmo li pripadnici ‘malog stada’ s nebeskim pozivom ili smo “druge ovce” sa zemaljskom nadom, svatko od nas treba uzeti k srcu upozorenje da hodi po vjeri, a ne po gledanju (Luka 12:32; Ivan 10:16). Razmotrimo kako će nam uvažavanje tog nadahnutog savjeta pomoći da ne postanemo žrtve ‘privremenog užitka grijeha’, da ne upadnemo u zamku materijalizma i da ne izgubimo iz vida koliko je blizu kraj ovog zlog svijeta. Isto tako, vidjet ćemo zašto je opasno hoditi po gledanju (Hebrejima 11:25).

4. Koju je odluku Mojsije donio, i zašto?

⁴ Zamisli kako je Amramov sin Mojsije mogao živjeti. Bio je odgajan među kraljevim potomcima u drevnom Egiptu, pa je mogao dobiti moć i bogatstvo te biti utjecajna osoba. Mogao je razmišljati: ‘Poučen sam slavnoj egipatskoj mudrosti, silan sam u riječima i djelima. Ako ostanem privržen kraljevskoj obitelji, mogu iskoristiti svoj položaj da pomognem Hebrejima, svojoj ugnjetavanoj braći!’ (Djela apostolska 7:22). Umjesto toga, Mojsije je izabrao biti “zlostavljan zajedno s Božjim narodom”. Zašto? Što je potaklo Mojsija da odbaci sve što je Egipat nudio? Biblija odgovara: “Vjerom je ostavio Egipat, ali nije se bojao kraljevog gnjeva, jer je ostao postojan kao da vidi Onoga koji je nevidljiv” (Hebrejima 11:24-27). Mojsije je vjerovao da će ga Jehova sigurno nagraditi zbog pravednosti, i to mu je pomoglo da se odupre grijehu i privremenom užitku koji on pruža.

5. Na što nas potiče Mojsijev primjer?

⁵ I mi često moramo donositi teške odluke u vezi s pitanjima kao što su: ‘Trebam li  se odreći nekih običaja ili navika koji nisu baš u skladu s biblijskim načelima? Trebam li prihvatiti posao koji bi mi donio materijalne pogodnosti, ali bih zbog njega teško duhovno napredovao?’ Mojsijev primjer potiče nas da ne donosimo odluke koje odražavaju kratkovidnost ovog svijeta, već da pokazujemo vjeru u dalekovidnu mudrost “Onoga koji je nevidljiv” — Jehove Boga. Poput Mojsija, cijenimo Jehovino prijateljstvo više od svega što nudi ovaj svijet!

6, 7. (a) Kako je Ezav pokazao da više voli hoditi po gledanju? (b) U kom pogledu Ezav služi kao upozorenje za nas?

⁶ Usporedi Mojsija i Ezava, sina patrijarha Izaka. Ezav je više volio trenutni užitak (1. Mojsijeva 25:30-34). ‘Nije cijenio svete stvari’, pa se “u zamjenu za jedan obrok” odrekao prava koja je imao kao prvorođenac (Hebrejima 12:16). Nije razmišljao kako će njegova odluka da proda svoje pravo prvorodstva utjecati na njegov odnos s Jehovom ni kako će se njegov postupak odraziti na njegove potomke. Nije na stvari gledao s duhovnog stajališta. Zatvorio je oči pred Božjim dragocjenim obećanjima, koja za njega nisu imala veliku vrijednost. Hodio je po gledanju, a ne po vjeri.

⁷ Ezav je primjer koji služi kao upozorenje za nas danas (1. Korinćanima 10:11). Kad donosimo odluke, bilo velike bilo male, ne smijemo se dati zavesti propagandom Sotoninog svijeta koji kaže da isti čas moramo imati ono što želimo. Trebamo se pitati: ‘Pokazuju li odluke koje donosim da sam sličan Ezavu? Hoću li duhovne ciljeve morati staviti na drugo mjesto samo da bih ostvario svoje želje? Da li moje odluke ugrožavaju moje prijateljstvo s Bogom i nagradu koju tek trebam dobiti? Kakav primjer dajem drugima?’ Ako naše odluke dokazuju da cijenimo svete stvari, Jehova će nas blagosloviti (Priče Salamunove 10:22).

8. Koje su upozorenje dobili kršćani u Laodiceji, i zašto nam je ono korisno?

⁸ Pretkraj prvog stoljeća u objavi koju je dobio apostol Ivan, proslavljeni Isus Krist prenio je poruku skupštini u Laodiceji, u Maloj Aziji. Upozorio ih je na materijalizam. Iako su bili bogati, kršćani u Laodiceji duhovno su osiromašili. Nisu hodili po vjeri, nego su dozvolili da materijalne stvari zaslijepe njihov duhovni vid (Otkrivenje 3:14-18). Materijalizam danas ima slične posljedice. On slabi našu vjeru i navodi nas na to da prestanemo ‘s ustrajnošću trčati trku’ za život (Hebrejima 12:1). Ako nismo oprezni, ‘užici ovog života’ mogu toliko potisnuti duhovne aktivnosti da ih “potpuno uguše” (Luka 8:14).

9. Kako nas štiti to što smo zadovoljni onim što imamo i što cijenimo duhovnu hranu?

⁹ Jedan od ključnih uvjeta za duhovnu zaštitu jest da budemo zadovoljni onim što  imamo, a ne da u potpunosti koristimo ovaj svijet i bogatimo se (1. Korinćanima 7:31; 1. Timoteju 6:6-8). Kad hodimo po vjeri, a ne po gledanju, nalazimo radost u sadašnjem duhovnom raju. Dok uzimamo kvalitetnu duhovnu hranu, zar nismo potaknuti “pjevati od radosti u srcu”? (Izaija 65:13, 14). Osim toga, uživamo u društvu onih koji pokazuju plodove Božjeg duha (Galaćanima 5:22, 23). Kako li je važno pronaći zadovoljstvo i okrepu u onome što nam Jehova daje u duhovnom pogledu!

10. Koja si pitanja trebamo postaviti?

¹⁰ Dobro je da se pitamo: ‘Koje mjesto u mom životu zauzimaju materijalne stvari? Koristim li svoju imovinu za vođenje lagodnog života ili za službu Bogu? Što mi donosi najveće zadovoljstvo — proučavanje Biblije i druženje na kršćanskim sastancima ili vikendi bez ikakvih kršćanskih obaveza? Odvajam li mnoge vikende za opuštanje umjesto da to vrijeme koristim za službu propovijedanja i druge aktivnosti povezane sa službom Bogu?’ Hoditi po vjeri znači ostati zaposlen u službi za Kraljevstvo, s potpunim pouzdanjem u ispunjenje Jehovinih obećanja (1. Korinćanima 15:58).

11. Kako nam to što hodimo po vjeri pomaže da imamo na umu da je kraj blizu?

¹¹ To što hodimo po vjeri pomaže nam da ne razmišljamo na tjelesan način, smatrajući da je kraj još jako daleko ili da uopće neće doći. Za razliku od skeptika koji omalovažavaju biblijska proročanstva, mi uviđamo da svjetski događaji odgovaraju onome što je Božja Riječ prorekla za naše vrijeme (2. Petrova 3:3, 4). Naprimjer, zar stav i vladanje većine ljudi ne dokazuju da živimo u “posljednjim danima”? (2. Timoteju 3:1-5). Očima vjere vidimo da sadašnji događaji u svijetu nisu tek povijest koja se ponavlja. Umjesto toga, oni tvore “znak [Kristove] prisutnosti i završetka sustava stvari” (Matej 24:1-14).

12. Kako su se Isusove riječi zapisane u Luki 21:20, 21 ispunile u prvom stoljeću?

¹² Uzmimo za primjer jedan događaj u prvom stoljeću naše ere koji ima sličnosti s našim vremenom. Dok je bio na Zemlji, Isus Krist je upozorio svoje sljedbenike: “Kad vidite Jeruzalem opkoljen utaborenim vojskama, tada znajte da se približilo njegovo opustošenje. Tada neka oni koji su u Judeji bježe u gore, a oni koji su usred njega neka ga napuste” (Luka 21:20, 21). To se  proročanstvo ispunilo 66. n. e. kad je rimska vojska pod zapovjedništvom Cestija Gala opkolila Jeruzalem. No vojska se nenadano povukla, što je kršćanima bio znak da trebaju ‘bježati u gore’. Godine 70. n. e. rimska se vojska vratila, napala Jeruzalem i razorila njegov hram. Josip Flavije izvještava da je više od milijun Židova poginulo, a 97 000 odvedeno je u zarobljeništvo. Tako je izvršena Božja osuda nad tim židovskim sustavom. Oni koji su hodili po vjeri i poslušali Isusovo upozorenje izbjegli su strašnu nevolju.

13, 14. (a) Koji događaji leže pred nama? (b) Zašto trebamo budno pratiti ispunjenje biblijskih proročanstava?

¹³ Nešto slično dogodit će se u našim danima. Neki elementi Ujedinjenih naroda bit će uključeni u izvršenje Božje presude. Kao što je u prvom stoljeću rimska vojska trebala očuvati Pax Romanu (rimski mir), tako i Ujedinjeni narodi danas nastoje čuvati mir. Iako je rimska vojska osigurala priličnu sigurnost diljem tada poznatog svijeta, opustošila je Jeruzalem. Slično je i danas. Biblijska proročanstva pokazuju da će vojne sile unutar Ujedinjenih naroda religiju smatrati smetnjom i da će pokrenuti uništenje današnjeg Jeruzalema, svijeta kršćanstva, kao i ostalog dijela Babilona Velikog (Otkrivenje 17:12-17). Da, cijelo svjetsko carstvo krive religije nalazi se pred uništenjem.

¹⁴ Propast krive religije označit će početak velike nevolje. U završnom dijelu velike nevolje preostali elementi ovog zlog svijeta bit će uništeni (Matej 24:29, 30; Otkrivenje 16:14, 16). To što hodimo po vjeri pomaže nam da budno pratimo ispunjenje biblijskih proročanstava. Mi se ne zavaravamo mišlju da je bilo koja ljudska organizacija poput Ujedinjenih naroda Božje sredstvo za uvođenje pravog mira i sigurnosti. Zar stoga naš način života ne bi trebao pokazati da smo uvjereni kako je ‘blizu veliki dan Jehovin’? (Sofonija 1:14).

15. U koju je zamku upao izraelski narod unatoč tome što je imao Božji blagoslov?

¹⁵ Ono što se dogodilo drevnom Izraelu pokazuje koliko je opasno hoditi po gledanju, jer to može oslabiti našu vjeru. Iako su vidjeli deset nevolja koje su ponizile krive bogove Egipta i potom doživjeli veličanstveno izbavljenje iz Crvenog mora, Izraelci su bili neposlušni Bogu te su napravili zlatno tele i počeli ga obožavati. Postali su nestrpljivi i umorili su se čekajući Mojsija, koji ‘dugo nije silazio s gore’ (2. Mojsijeva 32:1-4). Zbog nestrpljivosti su počeli obožavati idol koji su mogli vidjeti svojim očima. Zato što su hodili po gledanju uvrijedili su Jehovu te je život izgubilo “do tri tisuće ljudi” (2. Mojsijeva 32:25-29). Doista je žalosno kad neki današnji Jehovin sluga donese odluke koje pokazuju da nema pouzdanja u njega i da nije uvjeren da on može ispuniti svoja obećanja!

16. Kako je na Izraelce utjecalo to što su obraćali pažnju samo na ono što se vidi doslovnim očima?

¹⁶ To što su obraćali pažnju samo na ono što se vidi doslovnim očima na još je  neke načine negativno utjecalo na Izraelce. Hodili su po gledanju, pa su se bojali svojih neprijatelja (4. Mojsijeva 13:28, 32; 5. Mojsijeva 1:28). Zato su osporavali autoritet koji je Mojsije dobio od Boga i prigovarali zbog života kojim su živjeli. Budući da im je nedostajalo vjere, više su voljeli Egipat, kojim su upravljali demoni, nego Obećanu zemlju (4. Mojsijeva 14:1-4; Psalam 106:24). Kako je samo povrijedilo Jehovu kad je vidio to krajnje nepoštovanje koje je njegov narod pokazao prema svom nevidljivom Kralju!

17. Zašto su Izraelci odbacili Jehovino vodstvo u Samuelovim danima?

¹⁷ I u danima proroka Samuela izraelski narod, koji je imao Božju naklonost, upao je u istu zamku, naime hodio je po gledanju. Ljudi su željeli kralja kojeg mogu vidjeti. Iako je Jehova pokazao da je on njihov Kralj, to im nije bilo dovoljno da ih potakne da hode po vjeri (1. Samuelova 8:4-9). Na svoju štetu, nerazumno su odbacili savršeno vodstvo Jehove i umjesto toga željeli biti poput okolnih naroda (1. Samuelova 8:19, 20).

18. Zašto je opasno hoditi po gledanju?

¹⁸ Mi Jehovini današnji sluge cijenimo svoj dobar odnos s Bogom. Rado izvlačimo korisne pouke iz događaja iz prošlosti i primjenjujemo ih u životu (Rimljanima 15:4). Kad su Izraelci hodili po gledanju, zaboravili su da ih Bog vodi preko Mojsija. Ako nismo oprezni, i mi možemo zaboraviti da Jehova Bog i Veći Mojsije, Isus Krist, vode današnju kršćansku skupštinu (Otkrivenje 1:12-16). Moramo se čuvati da ne usvojimo ljudsko gledište o zemaljskom dijelu Jehovine organizacije. Ako se to dogodi, možemo postati skloni prigovaranju te izgubiti cijenjenje za Jehovine zastupnike, a i za duhovnu hranu koju daje “vjerni i razboriti rob” (Matej 24:45).

19, 20. Što si odlučan činiti, i zašto?

¹⁹ “Vodimo borbu”, kaže Biblija, “ne protiv krvi i tijela, nego protiv vladavina, protiv vlastî, protiv svjetskih vladara ove tame, protiv zlih duhovnih sila na nebeskim mjestima” (Efežanima 6:12). Naš glavni neprijatelj je Sotona Đavo. Cilj mu je uništiti našu vjeru u Jehovu. On neće previdjeti ništa čime bi nas mogao uvjeriti da se odreknemo svoje odluke da služimo Bogu (1. Petrova 5:8). Kako se možemo zaštititi od toga da nas zavara vanjština Sotoninog svijeta? Tako da hodimo po vjeri, a ne po gledanju! Pouzdanje i vjera u Jehovina obećanja čuvat će nas od toga da doživimo “brodolom svoje vjere” (1. Timoteju 1:19). Stoga svakako budimo odlučni nastaviti hoditi po vjeri, potpuno uvjereni u Jehovin blagoslov! Neprestano se molimo da umaknemo svemu što se treba dogoditi u bliskoj budućnosti (Luka 21:36).

²⁰ Dok hodimo po vjeri, a ne po gledanju, imamo izvrstan Uzor. ‘Krist je trpio za vas, ostavivši vam uzor da točno slijedite njegove stope’, kaže Biblija (1. Petrova 2:21). Sljedeći članak govorit će o tome kako možemo hoditi kao i on.