GOTOVO svatko voli čuti pohvalu. Komplimenti nas mogu obradovati i pružiti nam osjećaj da smo nešto postigli. Odobravanje čak može u nama stvoriti želju da budemo bolji. Suprotni osjećaji mogu se javiti kada zapazimo da neki ljudi o nama imaju loše mišljenje. Hladan odgovor ili pokuda mogu nas obeshrabriti. Mišljenje drugih o nama može snažno utjecati na naše mišljenje o sebi.

Bilo bi pogrešno smatrati da nije važno što drugi misle o nama. Ustvari, tuđe mišljenje o našim postupcima može nam koristiti. Kada se takva mišljenja temelje na visokim moralnim mjerilima, ona mogu pozitivno utjecati na nas, poticati nas da živimo čestito (1. Korinćanima 10:31-33). Međutim, javno mišljenje često je vrlo pristrano. Sjeti se iskrivljenog gledišta koje su svećenički glavari i drugi imali o Isusu Kristu kada su “počeli vikati, govoreći: ‘Na stup! Na stup s njim!’” (Luka 23:13, 21-25). Na gledišta koja se temelje na krivim informacijama ili su nastala pod utjecajem zavisti ili predrasuda naprosto se ne trebamo obazirati. Dakle, moramo imati dobru sposobnost rasuđivanja i biti razboriti kada su u pitanju mišljenja drugih.

Sigurno želimo imati odobravanje onih koji zajedno s nama služe pravom Bogu. To mogu biti članovi naše obitelji te naša kršćanska braća i sestre (Rimljanima 15:2; Kološanima 3:18-21). Ljubav i poštovanje suvjernika te ‘razmjena ohrabrenja’ mnogo nam znači (Rimljanima 1:11, 12). ‘U poniznosti smatramo druge većima od sebe’ (Filipljanima 2:2-4). Osim toga, želimo i cijenimo odobravanje ‘onih koji među nama preuzimaju vodstvo’, a to su starješine u skupštini (Hebrejima 13:17).

Također je poželjno imati “dobro svjedočanstvo od ljudi koji su vani” (1. Timoteju 3:7). Kako je lijepo kada nas poštuju rodbina, kolege s posla i susjedi koji nisu naše vjere! Osim toga, zar se ne trudimo ostaviti dobar dojam na ljude kojima propovijedamo kako bismo im poruku o Kraljevstvu učinili privlačnom? Ako smo u svojoj okolini na glasu kao čestiti i pošteni ljudi, time donosimo slavu Bogu (1. Petrova 2:12). Međutim, nikada ne smijemo odstupiti od biblijskih načela kako bismo stekli naklonost drugih ili se pretvarati da im se dopadnemo. Moramo imati na umu da je nemoguće svima ugoditi. Isus je rekao: “Kad biste bili dio svijeta, svijet bi volio ono što je njegovo. Ali budući da niste dio svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi” (Ivan 15:19). No, možemo li išta učiniti da zadobijemo poštovanje onih koji nam se protive?

“Bit ćete predmet mržnje svih ljudi zbog mog imena; ali tko ustraje do kraja, taj će biti spašen”, rekao je Isus (Matej 10:22). Ponekad  se iz te mržnje izrode zlobne optužbe. Državni službenici koji imaju predrasude možda nas prikazuju kao “buntovnike” i “podrivače”. Oni koji nam se otvoreno protive možda tvrde da smo neka napasna sekta koju se mora zabraniti (Djela apostolska 28:22). Te lažne optužbe ponekad se može suzbiti. Kako? Primjenjivanjem sljedećeg savjeta apostola Petra: ‘Budite spremni na obranu pred svakim tko od vas traži razlog za nadu koja je u vama, ali činite to s blagošću i dubokim poštovanjem’ (1. Petrova 3:15). Isto tako, trebamo imati “zdrav govor kojem se ne može naći zamjerke; tako da se onaj na protivničkoj strani posrami, nemajući ništa zlo reći o nama” (Titu 2:8).

Dok se trudimo očistiti naše ime od kleveta, ne trebamo biti obeshrabreni ili potišteni kada nas se nepravedno ocrnjuje. Isusa, savršenog Božjeg Sina, optužili su za hulu, pobunu, čak i spiritizam (Matej 9:3; Marko 3:22; Ivan 19:12). I apostola Pavla se klevetalo (1. Korinćanima 4:13). Ni Isus ni Pavao nisu obraćali pažnju takvim kritikama, već su i dalje marljivo izvršavali svoj zadatak (Matej 15:14). Znali su da im je nemoguće steći odobravanje neprijatelja, budući da “cijeli svijet leži u vlasti zloga” (1. Ivanova 5:19). Mi se danas suočavamo s istim problemom. No, ne moramo se plašiti kada protivnici koji nas mrze o nama šire laži (Matej 5:11).

Ljudi o nama imaju različita mišljenja, što ovisi o njihovim motivima i onome što su o nama čuli. Neki nas hvale i poštuju, drugi nas kleveću i mrze. Međutim, dok god živimo po biblijskim načelima, s pravom možemo biti sretni i spokojni.

Apostol Pavao napisao je: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za ispravno postavljanje stvari, za odgajanje u pravednosti, da Božji čovjek bude posve sposoban, potpuno opremljen za svako dobro djelo” (2. Timoteju 3:16, 17). Kada zahvalno prihvatimo Božju Riječ kao svoj vodič u svemu, stječemo naklonost Jehove Boga i njegovog Sina, Isusa Krista. Uostalom, najvažnije je što Jehova i njegov Sin misle o nama. A njihovo je mišljenje najbolji pokazatelj koliko uistinu vrijedimo. Na kraju krajeva, o njihovom odobravanju ovisi nam život (Ivan 5:27; Jakov 1:12).